Nisu ovo ni izbeglice ni migranti, ovo je preseljenje čitavih naroda

Piše: Miloš Kordić

Ovo što već mjesecima teče iz Azije i Afrike i uliva se u Evropu kao u svoje spasonosno more, u svoj toliko žuđeni okean, nisu ni izbjeglice ni migranti. To nisu ni hiljade ni stotine hiljada njih, to su sada već milionska rijeka naroda.

To su dobro planirani, organizovani i u djelo precizno i stručno sprovođeni plan i program preseljenja tog naroda. Ili, rječnikom današnjih globalista rečeno: na djelu je projekat, odnosno ostvarenje jednog od brojnih lukavo osmišljenih i perfidno ostvarivanih projekata tih istih globalista. Evropi otvoreno „uvaljenih“ projekata. Prvenstveno namijenjen, taj projekat, Evropskoj uniji. A uz članice Unije evo već mjesecima od te rijeke, koja sve žešće probija brane i nasipe i plavi i poplavljuje, stradavaju i Turska i Srbija. A one su na neodređenom i davno „zakazanom“ čekanju za prijem u tu njihovu Uniju.

Zemlje članice Evropske unije odavno su „prokljuvile“ o čemu je tu u stvari riječ. I šta je „pisac“ i autor tog projekta, te precizno ispisivane knjige seoba, htio da kaže. Ne leže tu razlozi, sada, ni u Siriji ni u tzv. Islamskoj državi. A ne leže ni u bilo kakvom i bilo čijem terorizmu.

Ali, sad je caka u tome što nijedna od njih, pa ni Turska i Srbija takođe, ne smije da zucne ime i prezime autora tih seoba, tog plana, tog programa, tog projekta preseljenja naroda sa azijskih i severnoafričkih prostora na evropske prostore.

U svog oca i svoju majku u jednom, dvopolnom biću, još se nijedna od njih ne usuđuje da direktno upre prstom i da kaže: E, to nam vi radite. Pa prestanite već jednom. Ostavite nas na miru.

To je nezamislivo da se dogodi. Da li bi to mogla Njemačka, kao najmoćnija „europredvodnica“? Ne bi. Ne smije. Velika Britanija ni pod razno. Francuska poslije De Gola i nije više ni nalik onoj Francuskoj… A one, ipak, istina, gunđaju, ali u sebi – naglas ne smiju. One se kao protive, one preduzimaju mjere, u pitanju im je i Šengen, dovlače se dvometarske bodljikave žice na granice, postavljaju se vojske i policije da čuvaju granice…

Ne, niko se ne usuđuje da kaže Sjedinjenim Američkim Državama da su one taj pisac, taj perfidni autor te otvorene knjige što se već mjesecima lista, sliva i preliva putevima i svile, i zlata, i začina, i čajeva, i ebanovine, i droge… Ne, niko njima ne smije bilo šta od toga da kaže. Jer možda to i nisu one. Sjedinjene Države. Možda nisu. Ali najsumnjivije jesu.

I šta sad?

Ništa. Ćuti Evropo, podnosi i primaj uliv, priliv rijeke naroda koji preseljava. I doseljava. A šta ćeš s njim, tim tolikim narodom, tvoja je briga.

Razmislite samo o ovom: za nekoliko decenija, po računici demografskih stručnjaka, u SAD će većinu stanovništva činiti crnci. Svi kontinenti, osim Australije, imaju i bijele, i crne i žute. Samo je Evropa sa ovo malo crnih i još manje žutih na svojim prostorima.

E, ne može to tako.

Ili sve to, to preseljenje, a ne izbjeglištvo i migracije, „pisac“ čini zbog davno planiranog „bžežinskovljevskog“ pohoda na Rusiju, Kinu… I sve kroz Aziju – do Japana. Pa kad stigne, tu će da se zaustavi, da predahne. Jer opasao je „pisac“ svet, stisnuo ga u svoj čvrst zagrljaj.

Ako do tada taj „pisac“ uopšte i bude živ. Jer, po svemu sudeći, kako i šta čini – nije nemoguće da se to i tako desi. Ovaj svijet je ipak mali za toliko haosa, sile, oružja, ratova, za toliko gluposti, mržnje, pljačke, izrabljivanja, nejednakosti, gladi, otrova, droge, rijalitija…

A o sudbini tog malog našeg svijeta, na njegovu žalost, često se događalo i događa da odlučuju mali ljudi a velike siledžije! Kao u novije vrijeme papa Jovan Pavle II, Regan, Gorbačov, Klinton, Buš, Bler, Madlen Olbrajt, Kol, Genšer, Širak, Obama… na primjer.

Stoga, nisu to ni izbjeglice ni migranti, to je na djelu organizovano preseljenje naroda.

Uz staru srpsku, od Vuka zapisanu: Ne kazuje baba šta joj se snilo, nego kako joj je milo.

Izvor: Intermagazin

Vezane vijesti:

10 razloga zašto migranti nisu kao srpske izbeglice