Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
Mlađi ustaša vidjevši da ovaj drugi ima namjeru zaklati moju majku, rekao mu je: “Pusti tu ženu, kuda će ovo dijete bez nje”, našto mu je on odgovorio: “Neka ga, neka umre od gladi.”
“U maglovito januarsko jutro 1943. godine u mom zaseoku Podsedlo iznenadile su nas ustaše. Nalazio sam se u kući s majkom. Bilo mi je tada 5 godina.
Otac Ilija Malešević, brat Boško i sestra Mila nalazili su se u partizanima negdje na Kordunu. Stariji brat Rade i sestra Stanka pobjegli su od kuće i sklonili se u susjedne grmove.
Bio je visok snijeg.
Pred našom kućom pojavila su se dvojica ustaša. Ušli su bahato u kuću. Rekli su dobro jutro, a moja majka je odzdravila i upitala da li su gladni. Stariji ustaša na to odgovori da nisu gladni, ali da će se najesti nje. Mlađi ustaša rekao je meni da iziđem van iz kuće.
Kako sam bio bos nisam mogao na snijeg. Onda me izgurao van pred kuću. Zatvorili su vrata.
Stojeći na snijegu pred kućom čuo sam kako kažu mojoj majci: “Kučko jedna, šta nisi i ti pobjegla, nego si čekala u kući smrt!” Ona im je odgovorila da nije mogla na tako veliki snijeg i zimu sa malim djetetom, a da je isto još boležljivo. Zatim je rekla: “Radite šta hoćete, ali ja nisam nikome ništa kriva.”
Nato su je počeli tući. Majka je počela da zapomaže.
Odjednom su se kućna vrata otvorila prema van i moja majka je pala preko praga. Stariji ustaša povukao ju je zatim za noge prema unutrašnjosti sobe kako bi joj namjestio glavu na prag.
Mlađi ustaša vidjevši da ovaj ima namjeru zaklati moju majku, rekao mu je: “Pusti tu ženu, kuda će ovo dijete bez nje”, našto mu je on odgovorio: “Neka ga, neka umre od gladi.”
Stariji ustaša potegnuo je zatim iz unutarnjeg džepa nož veličine lovačkog noža, uhvatio moju majku za kosu, podigao je prema sebi, prebacio je preko koljena i udario nožem dva puta u zatiljak. Ona se nemoćno branila. Mlađi ustaša je sve to mirno promatrao. Nije kazao ni jednu riječ. Stariji ustaša je mirno vratio krvav nož u džep rekavši onom mlađem: “Gotovo je, idemo dalje.”
Vidio sam da majka još krklja i guši se u krvi. To je potrajalo pet-šest minuta, a zatim se potpuno umirila. Tek tada sam i ja udario u vrisku i plač. Trebalo je dosta vremena da se povratim iz stanja koje sam preživljavao. Onako prestrašen, bos i u košuljici bez hlača otišao sam po snijegu do ujakove kuće. U selu je bilo još ustaša. Našao sam u kući ujnu. Ležala je bolesna od tifusa. Rekao sam joj kroz plač što su učinili mami. Ona mi je rekla da su i kod nje bila četvorica ustaša, ona je plakala. Jecala je. Jedan od ustaša je rekao: “Od te nema tako i tako ništa, neka se muči.”
Poslije podne nakon što su pokupili blago i opljačkali sve što su htjeli, palili su naše kuće i sve ostalo. Sve su kuće izgorjele samo su dvije bile nagorjele i tako ostale. Ustaše su nakon svega, otišle. Ostao sam u ujninoj kući do proljeća. Moj otac Ilija poginuo je u borbi protiv fašista negdje na Baniji. Nas troje djece ostali smo sami. Brigu o nama preuzela je tetka Marija Malešević, koja je bila bez djece i živjela je s nama.
U proljeće su nam komšije partizani napravili kolibu-bajtu od pružnih pragova u kojoj smo ostali tokom čitavog rata. Iz nje smo povremeno bježali pred ustašama i sklanjali se u šumi..”
Izjavu dao: Milan Malešević, Podsedlo – Vojnić
Izjavu zapisao Đuro Zatezalo, 21. aprila 1961. godine.
Izvor: Đuro Zatezalo „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ – svjedočanstva genocida. SKPD Prosvjeta, Zagreb 2005.
Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 09. jula 2015. godine.
Vezane vijesti:
Svjedočenje Mile Džodan o zločinu nad Srbima Korduna
Zaboravljeni pravednici sa Korduna
Na Kordunu grob do groba traži majka sina svoga
Jadovnička priča o Milici i Kati
Đuro Zatezalo, JADOVNO – KOMPLEKS HRVATSKIH …
REAGIRANJE na članak Zvonimira Despota „Mitomanija Đure …
Prenosimo: Zatezalo demantira Tuđmana: U Jadovnu su ustaše ubili …
Đuro Zatezalo: Bez istine nema ni pomirenja ni ljudskosti – Jadovno …
Predgovor knjige „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ – Autor …
