Neka biju i prete – ne dam dedovinu!

Datum objave: nedelja, 6 decembra, 2015
Objavljeno u Kosovo
Veličina slova: A- A+

Nataša Marković ostala je sama u Brežaniku. Nakon što joj je spaljena porodična kuća “uselila” se u štalu i 16 godina odbija da proda imanje kriminalcima iz klana Keljmendi i pridošlicama sa sjevera Albanije

Nataša Marković
Nataša Marković

Priredio: Neđeljko ZEJAK

Šesnaest godina Nataša Marković iz sela Brežanik, kod Peći, trpi povremene batine i stalne uvrede i prijetnje koje joj upućuju albanske pridošlica iz sela Lođe i Albanci doseljeni sa sjevera Albanije.

Nataša je jedina Srpkinja u tom selu – sama, bez ijednog sabrata ili čovjeka koji razumije ili hoće da razumije srpsku riječ.

Ova srednjovječna žena, čiji su preci došli iz Crne Gore, trpi “sve zulume ovog sveta” i objašnjava da sve dok ona samuje u Brežaniku srpstvo neće nestati, niti će srpske brazde njenih roditelja i stričeva zaoravati bilo čije tuđe ralo.

Prijete joj da će biti raščerečena, silovana, zaklana…Nataša je istrajavala sama braneći kućni prag, zapravo štalu u koju se poslije paljenja roditeljske kuće 1999. godine “uselila”.

“Pred našim ljudima, koje viđam jednom u nekoliko meseci, smem da pričam slobodno i da kažem da sam bivšim komandantima OVK-a i poznatoj braći Keljmendi rekla da im ni po cenu života neću prodati očevinu”, kaže Nataša Srni.

Te bivše vođe terorističke OVK-a sada su funkcioneri u Peći i u Prištini.

“Ne daju mi da spustim glavu na jastuk, neprestano dolaze, prete i ucenjuju, ali me ne mogu slomiti, niti mi mogu oteti ovo što su mi roditelji ostavili”, navodi Nataša.

Ona ističe da su u Brežaniku živjeli “Srbi – Crnogorci”, te da je tu više od 200 hektara njiva.

Nataša ne može sve to da čuva i uspijeva da štiti samo 15 hektara, ali napominje da zemlja ne može da pređe u ruke Albanaca jer nikada nije bila njihova.

Prisjeća se da je pred njenim i očima njene sestre, koja je preminula prije tri godine, gorilo selo dok su bivše komšije iz sela Lođe slavili “pobjedu”, a italijanski vojnici samo posmatrali, govoreći joj: “Ostanite mirni”.

Nije im smetalo što gore kuće građene prije stotinak i više godina kao i trospratna zdanja u kojima je vatra gutala imovinu.

Ni kosovska ni međunarodna policija do dana današnjeg za nju nisu prstom mrdnuli.

“Umesto da jure kriminalce i ljudske izrode oni svakodnevno dolaze i kao po nečijem nalogu meni prete. Nedavno sam morala da idem na sud da dokazujem da je ovo moja zemlja” – objašnjava Nataša Marković.

Jedan Albanac iz Lođa je na osnovu falsifikovanih posjedovnih listova pokušao da joj otme zemlju, ali je dokazala da je to njena djedovina. Nakon toga falsifikator je sačekao i kamenovao sakriven u šikari i nanio joj ozbiljne povrede.

“Umesto da odgovara, javni tužilac je mene optužio da su tog Albanaca napali moji psi – jedini verni prijatelji”, priča Nataša.

Strahuje da će je braća Keljmendi prognati ili joj doći glave. Prijete da će imanje Markovića biti njihovo.

Natašu Marković posjetio je Dalibor Jevtić, ministar za zajednice i povratak u vladi samoproglašnog Kosova i obećao pomoć.

Ovoj stamenoj “Srpkinji-Crnogorki” na temeljima spaljene očinske kuće sagrađena je nova površine 45 metara kvadratnih.

“Žao mi je što se mojoj sestri nije ostvario san da ponovo zaspi na očevom krevetu koji smo uspeli da izvučemo iz doma koji je pred našim očima izgoreo do temelja”, priča Nataša.

 

Izvor: srna

 

Vezane vijesti:

Sa Rogozne Srbi odlaze a islamiziraju se dojučerašnja srpska sela

Arbanasi gone Srbe sa njihovih starinačkih baština na Kosovu 1890. godine

Paralovo – strah, batine i poniženje

 


Tagovi:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top