Ne mogu nam pokrasti sjećanja

Zagrepčanka Tatjana Vujičić Vlačić pokrenula je akciju te pomogla obnovu pokradenog spomenika za 525 srpskih žrtava ustaškog zločina iz 1941. godine

Akcijom je osvježen cijeli prostor spomenika

Svako zlo za neko dobro, kaže narod. Slično bi se moglo reći i za ono što se u posljednjih desetak mjeseci događalo oko spomenika za 525 srpskih žrtava ustaškog masakra u Veljunu, počinjenog od 6. do 9. maja 1941. godine, koji se nalazi kod škole u tom kordunaškom mjestu u sklopu grada Slunja. Spomenik je posljednjih par mjeseci bio dva puta meta lopova, sakupljača plemenitog metala. Podsjećamo, najprije je ukradeno dvadesetak ploča sa imenima nevinih žrtava, a onda su skinute i odnesene i ostale ploče, više desetaka njih. Drugi put su se lopovi sa pločama ubrzo strovalili u jedan odron na putu i odmah su pronađeni. Jedino nije pronađeno dvadesetak ploča ukradenih prvi put. U njihovoj obnovi i vraćanju na spomenik znatno je financijski i na svaki drugi način pomogla zagrepčanka kordunaških korijena Tatjana Vujičić Vlačić.

– Kada sam saznala da su 28. septembra 2014. ukradene sve brončane ploče sa imenima žrtava ustaškog zločina na veljunskom spomeniku te 8. oktobra prisustvovala medijskom obilježavanju tog nemilog događaja, došla sam na ideju kako taj prostor osvježiti, promijeniti staru i iskidanu žičanu ogradu, obojiti spomenik i željezne stupove, stalke za zastavu… Okupila sam drage prijatelje sa Veljuna, Snosa, Bandinog Sela i Kršlje pa smo se 13. oktobra okupili i izveli navedene radove. Moj otac Dušan i brat Ognjen su kupili žicu za oko hiljadu kuna, ja sam kupila boju za spomenik i stupove za oko 600 kuna, skuhala sam ručak da se nakon akcije malo i družimo. Ovu akciju je sa 200 dolara sufinancirala Mirjana Blagojević Ninković – kaže nam Tatjana Vujičić Vlačić.

Tatjana je rođena 1967. u Zagrebu, dok joj je otac Dušan rođen u obližnjem Lapovcu. Diplomirana je politologinja i sada završava magistarski specijalistički studij iz psihosocijalnog pristupa u socijalnom radu. Radi kao zamjenica ravnateljice u jednom zagrebačkom privatnom domu za starije i nemoćne osobe. Prije dvije godine preminuo joj je suprug i to je, kako sama kaže, bio okidač da se vrati starim stazama svog djetinjstva na Kordunu i rijeci Korani. Počela je tada fotoaparatom slikati Kordun, sela koja sada odumiru, mjesta i ljude… Time je, kaže Tatjana, željela pokazati i poručiti da život na Kordunu postoji te da zaslužuje mnogo bolje nego što sada ima.

Život na Kordunu postoji, kaže Tatjana Vujičić Vlačić

Moj djed Miloš, njegov brat Đuro i moj stric Momčilo bili žrtve tog strašnog masakra i njihova su se imena nalazila na ukradenim pločama

Kontaktirala je historičara Đuru Zatezala koji joj je objasnio sve o veljunskom zločinu. Nađene ploče nakon druge krađe bile su vraćene u mjesni odbor Veljun i u dogovoru sa predsjednikom mjesnog odbora Dojčinom Mrkaljem i karlovačkim dožupanom Sinišom Ljubojevićem, Tatjana ih je svojim autom prevezla u zagrebačku ljevaonicu Ujević na obnovu i restauraciju.

– Glavni razlog zbog kojeg sam se na to odlučila je činjenica da su moj djed Miloš, njegov brat Đuro i moj stric Momčilo bili žrtve tog strašnog masakra. Njihova su se imena nalazila na ukradenim pločama. Željela sam da se ploče pred ovogodišnju komemoraciju vrate i postave na spomenik kako bi se komemoracija što dostojanstvenije obilježila i održala – kaže Tatjana.

Troškovi obnove, bez postavljanja nepronađenih ploča, bili su zaista veliki, više od 50 hiljada kuna. Cijena se odnosi na ispravljanje, čišćenje ploča, postavljanje štiftova, dostavu, montažu i ugradnju. Tatjana je odlučila preuzeti troškove ispravljanja više desetaka ploča u iznosu od 14 hiljada kuna. VSNM Karlovačke županije je odobrio šest hiljada kuna pomoći, a Tatjana kaže da joj centrala SNV-a još nije odobrila sredstva, ali da su i tamo obećali. Ploče su postavljene uoči ovogodišnje komemoracije, ona je kupila vijke pod inoksa, prijatelj Nikola Vučković je nabavio građevinsko ljepilo i postavio većinu ploča, uz pomoć Milana Maslića. Sudjelovali su također Tatjanin otac Dušan i sestrična Snježana te Dojčin Mrkalj, Gojko Gojsović, Miloš i Nada Vuković te je 49 ploča 3. maja bilo vraćeno na svoje mjesto.

– Sve je ovo bio samo dio mojih akcija unazad dvije godine. Dva puta sam organizirala čišćenje spomenika žrtvama fašizma na Cvijanović brdu, na Veljunskom križu, organizirala sam čišćenje veljunske škole, prvi međunarodni odbojkaški turnir na pijesku uz Koranu, imala sam pet samostalnih izložbi fotografija posvećenih Kordunu i Korani. I dalje ću raditi na promociji Korduna i Korane. Početkom septembra imam izložbu u Karlovcu, u Knjižnici za mlade, pod nazivom ‘Kordun moj ponos’, gdje ću izložiti preko 30 fotografija Korduna, Korane, prirode i ljudi. U poznatom restoranu Savić u Krnjaku je sada postavljena moja izložba fotografija sa pejzažima, a veselim se i skorašnjem završetku izgradnje moje drvene Kordunaške kuće u Lapovcu kod Veljuna – priča nam Tatjana.

Kaže da planira i drugi međunarodni odbojkaški turnir uz Koranu. Stranci joj nailaze ‘ko u priči’, ali ih nema gdje primiti i smjestiti. Planira niz izložbi o ljepotama ovog kraja, osigurat će par mjesta za šatore da se mogu postaviti ako joj netko nenajavljen dođe. Glavni joj je zadatak prikupiti informacije i dobiti status parka prirode. To bi preostalim ljudima, a možda i onima koji će se u budućnosti vratiti, osiguralo kakvu-takvu egzistenciju od prodaje domaćih autohtonih i ekoloških poljoprivrednih proizvoda.

Izvor: PORTAL NOVOSTI

Vezane vijesti:

Oružano i birokratsko nasilje – Jadovno 1941.

Dva lica Oluje u Rakitićima – Jadovno 1941.

Ustaše svjedoče o zločinu u Hrvatskom Blagaju nad Srbima Korduna 6. maja 1941.

Ovdje (ne) počiva Ilija Žegarac

Kordun – Jadovno 1941.