NAPADI NA SOKOLE U SELU BETINI KOD ŠIBENIKA

Sokoli su se pripremali za odbranu zemlje. Sokolsko društvo Betina u župi Šibenik-Zadar, održalo je od 15 do 20 maja 1939. tečaj za uvežbavanje prostih vežbi, sa svim kategorijama, za 1939.  Tečaj je vodio župski prednjak Veljko Ronac. Sokolsko društvo je napravilo dva izleta peške, da bi se članstvo i naraštaj upoznali sa izvođenjem vojničkih i sokolskih vežbi, u okviru odbrambenog vaspitanja. Zahvaljujući načelniku Filipu Dragom, izrađeno je  15 komada drvenih pušaka. Društvo je osnovalo
“Streljački odsek” sa 30 članova i 10 naraštajaca, radi gađanja sa vojničkim i malokalibarskim puškama. (1) 

Hrvatski separatisti nastojali su da onemoguće sokolske pripreme za odbranu zemlje. Nova situacija u Jugoslaviji nastala je sklapanjem sporazuma Cvetković-Maček 26. 8. 1939. Posle osnivanja Banovine Hrvatske 1939. došlo je do masovnih napada na sokole i njihove domove u Hrvatskoj. Napad na
Sokolski dom u Betini trajao je od 19 do 23 časa, a niko se nije pojavio da zaštiti sokole i njihovu imovinu. Polupana je cela sokolana, sekirama su
razbijena vrata i prozori.  Sva imovina sokolskog doma bila je zapaljena. Članovi sokola bili su nesmetano napadani od neprijatelja. U Murteru naoružana rulja napala je kuće sokola i pucala iz revolvera. Izgrednici su vikali da treba ubiti i starešinu i tajnika sokola. U Tijesnom je došlo do napada na kuću starešine Obratova, … .  Kroz prozor kuće Ante Bibana, sekretara Sokolskog društva u Kustošiji, ispaljeno je 11 oktobra 1939. 7 metaka, a iste noći ispaljena su tri metka u kuću Steva Grubića, člana sokola u Kustošiji. Napadi su učestali odkad su listovi “Hrvatski glasnik” iz Splita i  “Hrvatski dnevnik” iz Zagreba otvorili kampanju protiv sokolskih domova.  (2)

“Hrvatski dnevnik”  je javio iz Šibenika da je “u potkrovlju sokolskog doma u Betini neko podmetnuo dinamit i da je zgrada oštećena”. Zagrebački “Obzor”  od 21 oktobra 1939. doneo je vest, da u Betini uopšte nije bilo nikakve eksplozije, niti da je dom oštećen. (3)  U Sokolskom glasniku su istakli da su neke novine pisale da su napad na dom u Betini inscenirali sami članovi sokola.

Članovi Sokolskog društva u Betini Tomas Filip, Branko Bilić, Petar Juroš i Jere Mikin bili su pozvani 2 novembra 1939. kao svedoci na Sreski sud u Tijesno, da svedoče o demoliranju sokolskog doma u Betini. Za demoliranje je optužena grupa na čelu sa Milanom Bosnom.  Starešina društva u Betini  Tomas Filip sa ostalim sokolima pošao je peške u Tijesno. Na bregu Bisaga primetili su grupu ljudi, koji su se spremali da navale na njih. Skrenuli su sa puta, ali su protivnici potrčali za njima, gađajući ih kamenjem i ispalili tri metka iz revolvera, vičući “Hura Zaštita !” i “Nećete na sud u Tijesno !” Sokoli su primetili da su im sa protivne  strane dolazili napadači, naoružani lovačkim puškama. Pobegli su natrag u Murter, odakle su izvestili žandarmerijsku stanicu, zbog čega nisu mogli da pristupe na saslušanje u sudu. Žandarmima su izjavili da su prepoznali među napadačima Marka Bosnu, Božu Sladića, Petra Mikina, sve iz Betine. Sokoli iz Betine su izjavili u župi  Šibenik, da je istog dana izvršen napad na kuću načelnika sokolskog društva u Betini. I on je prepoznao napadače, njih 20, i prijavio ih žandarmeriji. (4)

Nasuprot hrvatskim listovima koji su ignorisali paljenje doma u Betini, frankovački “Hrvatski narod” organ dr. M. Budaka objavio je hvalospev nad demoliranjem doma u Betini.  Istakao je da : “U Betini, obližnjem selu Šibenika, došlo je do neobične provale narodnih osjećaja. … tamošnji sokolski dom ostao je bez i trunka pokretne imovine. Neke su novine javile o nekakovom dinamitu, koji je bio postavljen pod krov. …. Ali je istina, da su složni seljaci preko noći posve ogolili to leglo svakog zla. … a bilo je i — ”emigranata”. Papirnate objekte svake ruke pojela je vatra. … “. „Sokolski glasnik“ preneo je kako su nazvali zulukaferski hvalospev  “Hrvatskog naroda”. Istakli su da dok su “Hrv. Dnevnik”, “Hrv. Straža”, “Hrv. Glasnik” pa i ”Novo Doba”, javljali da je bio postavljen od nepoznatih ljudi dinamit, ili da nije bilo napada na dom, ili da su napad inscenirali sami sokoli, dotle je Budakov list pohvalio seljake zbog “osvajanja Bastilje”.  „Sokolski glasnik“ konstatovao je : „Ali kad je trebalo rušiti prave Bastilje, one austrijske, onda su ih rušili Sokoli, dok su im frankovci pokorno služili”. Za pisanje “Hrvatskog naroda” konstatovao je „Takva glorifikacija zločinstva ne može se čitati  ni u centralnoj Africi!”. (5)

Jedna grupa predvođena od Slavka Sladića, napala je 18 decembra 1939. uveče na kuću Petra Juroša u Betini, zato što je bio član sokola, i zato
što su se u njoj sklonili sokoli Mikin, Bilić, Kapov i Filipi, koji su od protivnika bili gonjeni. Protivnici su polupali prozore i vrata, a Mikin je bio ranjen. To je bio već peti napad na kuću Juroša, a da niko od krivaca nije bio kažnjen, iako je svaki put izvešteno sresko načelstvo. (6) U Banovini Hrvatskoj i 1940. paljeni su sokolski domovi, a „Sokolski glasnik“ ponovio je pišući o tome : „ …sam ultrahrvatski „Hrvatski narod“ objavio je triumfalnu vest o paležu doma u Betini, kao pad Bastilje, …“. (7)

Po izbijanju Aprilskog rata 1941, Seljačka zaštita s ustašama razoružavala je dijelove Jugoslavenske vojske, prikupljala vojnu opremu i čuvala red i tako odigrala određenu ulogu u uspostavljanju vlasti i organiziranju vojnih snaga NDH (8)  U svojoj zapovjedi izdanoj 19 aprila 1941. Slavko Kvaternik je istakao : “u danima stvaranja Nezavisne države Hrvatske, koliko Hrvatska seljačka toliko i  građanska zaštita, svjesne  historijskog zbivanja, dale u svakome pogledu sve svoje, da kod oživotvorenja nastojanja cijelog Hrvatskog naroda održe red i sigurnost na dostojnoj visini.” U znak priznanja dobili su ime : “Hrvatski zaštitni lovci”.(9) Seljačka i građanska zaštita HSS nastojala je da onemogući sokolske pripreme za odbranu zemlje. Vršila je napade na sokole i njihove domove. Posle osnivanja Banovine Hrvatske 1939. došlo je do masovnih napada na sokole i njihove domove u Hrvatskoj. U štampi se polemisalo oko napada na dom u selu Betini kod Šibenika. Dok je  “Hrvatski narod” slavio paljenje sokolskog doma kao “osvajanje Bastilje”, dotle je ostala hrvatska štampa nastojala da umanji važnost napada na sokolski dom. Po izbijanju Aprilskog rata 1941. seljačka i građanska zaštita  stavile su se na raspolaganje ustašama.

Napomene :

1. „Streljački otsek sok. Društva Betina”, „Sokolski glasnik“, Beograd, 9 juna 1939, br. 23, str. 5;
2. „Napadaji na Sokole se množe!”, „Sokolski glasnik“, Beograd, 20 oktobar 1939, br. 42, str. 3;  „Čitajući novine …”, „Sokolski glasnik“, Beograd,  27 oktobar 1939, br. 43, str. 5;
3. „Čitajući novine …”,  „Sokolski glasnik“, Beograd,  27 oktobar 1939, br. 43, str. 5;
4. „Još o događajima u Betini”,  „Sokolski glasnik“, Beograd, 10 novembar 1939, br. 45, str. 4;
5. „Glorifikacija zločinstva”,  „Sokolski glasnik“, Beograd, 17 novembar 1939, br. 46, str. 1;
6. „Kratke vesti iz našeg Sokolstva”, „Sokolski glasnik“, Beograd, 29 decembar 1939, br. 52, str. 2;
7. „Bezdušna hajka na sokolstvo“,  „Sokolski glasnik”, Beograd, 12 januar 1940, br. 2, str. 3;
8. Neva Žurić-Skoti, Talijanski okupacioni sistem na dubrovačkom tlu”, „Dubrovnik u narodnooslobodilačkoj borbi i socijalističkoj revoluciji 1941-1945“, Split 1985, str. 1021;
9. Sreta Savić, „Borbe u Sremu 1941 1944”, Sremska Mitrovica 1981, str. 48;

Piše: Saša Nedeljković, član Naučnog društva za istoriju zdravstvene kulture Srbije

Vezane vijesti:

OTIMANjE JUGOSLOVENSKIH DRUŠTAVA NA PRIMORJU OD STRANE HRVATSKIH SEPARATISTA

NAPADI NA SOKOLSKA DRUŠTVA U BANOVINI HRVATSKOJ

BORBA SAVEZA SOKOLA I KATOLIČKE CRKVE 

SUDBINA SOKOLA U HRVATSKOJ

Sukob Sokola na Primorju i dela Katoličke crkve