arrow up

Car Nikolaj slao Srbe da spasu otadžbinu

Pre tačno 100 godina naši sunarodnici iz carske Rusije krenuli na Solunski front i pobedili. U Veliki rat krenulo je više od 60.000 dobrovoljaca. Piše/Marko Lopušina Kada je Austrougarska objavila rat Kraljevini Srbiji u granicama ove monarhije živelo je oko milion naših ljudi. Srbi koji su živeli na području današnjih Austrije, Mađarske, Hrvatske, Bosne, Slovenije, ali i u delovima Slovačke i Češke, dakle na području Austrougarske, našli su se u Prvom svetskom ratu prisilno mobilisani na Istočnom frontu. Ne želeći da ratuju za Habzburšku monarhiju, a protiv slovenske braće na Balkanu i u Rusiji, mnogi Srbi su se predali ruskim brigadama. Istoričari tvrde da je oko 100.000 Srba iz Austrougarske

Savo Štrbac: Potraga za istinom o (samo)ubistvu Jovanke Ratković

I pored svih ovih dokaza, sistem je odlučio da slučaj ekspresno zatvori kao samoubistvo Piše: Savo Štrbac U arhivi Dokumentaciono-informativnog centra „Veritas” nalazi se jedna naizgled štura administrativna poruka Međunarodnog komiteta Crvenog krsta iz septembra 1996. U njoj se porodica nestale Jovanke Ratković zvanično obaveštava da je potraga završena, jer je prema podacima hrvatske policije „tražena osoba počinila samoubistvo vešanjem”. Kratko, birokratski, hladno i prividno konačno. Slučaj je za sistem arhiviran. Međutim, kada se otvore originalne, decenijama skrivane stranice uviđajne i medicinske dokumentacije iz ratnog avgusta 1992, iza te zvanične konstatacije počinju da izranjaju velike nelogičnosti na logična pitanja. Ova pitanja već 34 godine muče Jovankinu porodicu, a u meni

Ratna staza Zekovića s Romanije

Ratna istorija Jovana Zekovića (1892–1983), sva je prilika, nema uporedivu. Prošao je 50 država i polovinu sjeverne hemisfere da bi se o Vaskrsu 1918. obreo sa srpskom vojskom na Solunskom frontu, i dočekao da još dugo poživi u slobodi nekad porobljene otadžbine. Titov ispisnik je pet godina pred kraj svog ovozemaljskog vijeka (1978) svom sinu Mlađenu, koji danas živi u Čačku, u magnetofon do pojedinosti opričao kako sve to bješe. Evo nečega od tog, skoro nevjerovatnog, zbitija… Mladog seljačića iz Bjelosavljevića na obroncima Romanije u današnjoj opštini Sokolac, carske vlasti raselile su poslije atentata na Ferdinanda u Srpsku Krajinu, kao i mnoge zavičajce da bi ih što više odvojili od

Danas Sveti Petar Dabrobosanski

Srpska pravoslavna crkva proslavlja danas Svetog sveštenomučenika Petra Dabrobosanskog. Sveštenomučenik Petar /Zimonjić/, mitropolit dabrobosanski, sin je vojvode i sveštenika Bogdana Zimonjića. Rođen je u Grahovu 24. juna 1866. godine.  Monaški postrig primio je 6. septembra 1895. godine. Za episkopa zahumsko-hercegovackog hirotonisan je i ustoličen u Mostaru 9. juna 1903. godine. Poslije odlaska u mirovinu mitropolita dabrobosanskog Evgenija /Letice/ postavljen je kraljevskim ukazom od 7. novembra 1920. za mitropolita ove eparhije. Po izbijanju Drugog svjetskog rata, savjetovano mu je da se skloni u Srbiju ili Crnu Goru. On je na to odgovorio: “Ja sam narodni pastir, te me veže dužnost, gdje sam dijelio dobro sa narodom, da isto tako i zlo

Počivaj u miru Nikola, brate naš jadovnički

Prošlo je šest godina kako se upokojio Nikola Lončina, najstariji član našeg udruženja Jadovno 1941. Reče mi njegova supruga da je ležeći u krevetu sa visokom temperaturom, zatražio da mu obuče bijelu košulju. Nedugo nakon toga je usnuo i ubrzo izdahnuo. Sa nama je bio 22. avgusta 2020 godine u manastiru Sv. Arhiđakona Stefana u Slanicima, na obilježavanju Dana sjećanja na Jadovno 1941 – 2020. Mada je bio duboko zagazio u 87 godinu, nije mu bilo teško da pođe sa nama i ne spava dvije noći. I tako od 2010. do 2020, jedanaest godina za redom. Kada bi nam se obraćao, slušali bi ga sa pažnjom. Govoreći jasno i glasno o

Godine njihove i moje

Njihove godine teku bez njih, a moje sa mnom. Piše: Cvijeta Radić Brojne prođoše. Njihove godine odavno teku bez njih. Sve ih je presekao isti dan. Jovanov četvrti. Četvrti mu bio od rođenja. Nisu mu se imali kad dani premetnuti u godine. Kao ni Milanu. On jedva mesec sastavio. Prvi. Od tog dana, četvrtog Jovanovog i tek navršenog prvog meseca Milanovog, svima im se broje samo godine bez njih. Svi nanizali jednak broj. Po tome su vršnjaci. Moje godine se još broje samnom od one prve kad svet plačom pozdravih. Tada su se srele naše godine i od tada teku zajedno. Zagrljene. Spojio ih praotac naš kome imena niko ne

PROBOJ SOLUNSKOG FRONTA: 45 DANA OD SOLUNA DO BEOGRADA

15. septembra 1918. godine srpska vojska krenula je u proboj koji će za samo 45 dana dovesti do oslobođenja otadžbine. Posle Albanske golgote, povlačenja preko Albanije, oporavka na Krfu i gotovo dve godine provedene na Solunskom frontu, srpska vojska dočekala je trenutak koji je čekala. 15. septembra 1918. godine počeo je proboj Solunskog fronta. Za srpske vojnike to nije bio samo početak jedne ofanzive. Pred njima je bio put kući. Put ka Srbiji. Od golgote do novog juriša Srpska vojska se od decembra 1916. godine nalazila na utvrđenim položajima u oblasti Moglenskih planina. Posle svega što je preživela, nije prestala da postoji kao vojna sila. Naprotiv. Tokom 1917. i prve

Hronika temeljno pripremanog zločina

Jasenovac je mesto koje je postalo sinonim nacionalne traume. Ali bez sećanja i na žrtve na ostalim stratištima, buduće generacije neće moći da sagledaju tragediju i razmere zločina nad Srbima u NDH Piše: Marko Lakić Jasenovac je najstrašnija srpska reč. To je bila fabrika smrti na balkanski način. Brutalna i primitivna. Potpuna suprotnost nemačkoj industriji smrti koja je bila pedantna, administrativna i hladna. Jasenovac je bio sušta suprotnost. Tamo je sve bilo lično. Zločine su vršili pojedinci. Oni su žrtve gledali u oči. Takmičenja u klanju, maljevi, budaci, bajoneti… Zbog toga je to mesto postalo sinonim nacionalne traume. Ali, baveći se Jasenovcem i odbranom obima tragedije na tom mestu, koju

GENOCID NAD SRBIMA KORDUNA: STRADANJE PECKE I PERNE U JESEN 1941. GODINE

U ranu jesen 1941. godine prostor Korduna bio je poprište sistematskog zatiranja pravoslavnog srpskog stanovništva. Ustaške snage Nezavisne Države Hrvatske, sastavljene od hrvatskih i muslimanskih jedinica sa područja Vrginmosta, Gline i susjedne Velike Kladuše, sprovele su masovne kaznene ekspedicije kroz srpska sela, ostavljajući iza sebe spaljena ognjišta i stotine zvjerski pobijenih civila. POKOLj I ZATIRANJE SRPSKOG SELA PECKA Stradanje mještana sela Pecka započelo je u ljeto 1941. godine, kada su ustaše 3. avgusta pobile 56 srpskih seljana. Novi, još suroviji talas pogroma uslijedio je od 13. do 17. septembra iste godine. Tokom ovih pet dana ubijena su 43 pravoslavna srpska stanovnika, mahom žene, djeca i starci koji nisu uspjeli na

Srpska pravoslavna crkva proslavila Svete novomučenike jasenovačke

Srpska pravoslavna crkva je 13. septembra proslavla Svete novomučenike jasenovačke, u znak sećanja na Srbe i druge žrtve stradale u sistemu ustaških logora Jasenovac tokom Drugog svetskog rata. Jasenovački novomučenici su među najbrojnijim stradalnicima koje Srpska pravoslavna crkva liturgijski proslavlja. Sveti arhijerejski sabor SPC kanonizovao ih je 2010. godine, a njihov praznik ustanovljen je za 31. avgust po julijanskom kalendaru, odnosno gregorijanskom 13. septembra. Centralna proslava praznika održava se u manastiru Jasenovac, gde se služi Sveta arhijerejska liturgija i održava pomen žrtvama. Sistem ustaških logora Jasenovac postojao je na području tadašnje Nezavisne Države Hrvatske tokom Drugog svetskog rata. U njemu su zatočeni i ubijani Srbi, Jevreji, Romi i pripadnici drugih

TRAJNI PEČAT ISTINE O ZLU: Snima se film “Ognjena Marija Livanjska” o ustaškom pokolju 1.587 Srba u selima oko Livna 1941. godine

Zlo koje su ustaše počinile na početku Drugog svetskog rata u selima oko Livna u BiH, kada su u jame bacili 1.587 Srba – muškaraca, žena i dece, biće “zapisano” i na filmskoj traci. Okrutne zločine, kroz razgovore sa preživelim svedocima, prvi je opisao novinar i publicista Budo Simonović u knjizi “Ognjena Marija Livanjska”. Sada RTS snima dokumentarno-igrani film istog naziva, po scenariju Nataše Drakulić i u režiji Saše Gabrića. Tako će ustaško zlo iz dvadesetak jama, iz kojih je neobjašnjivim čudom živa izašla nekolicina stradalnika, dobiti još jedan, trajni pečat istine. Ustaško zlo u Livanjskom polju rascvetalo se već u proleće 1941, čim je formirana Pavelićeva NDH. Kako piše

Momir Radić: „LOKALNI GENOCID“ namenjen samo Srbima

Nekoliko dana po osnivanju Haškog tribunala, po nalogu tadašnjeg predsednika SR Jugoslavije Dobrice Ćosića, Savetu Bezbednosti Ujedinjenih nacija (SB UN) predat je „Memorandum o ratnim zločinima i zločinima genocida u Istočnoj Bosni (opštine Bratunac, Skelani i Srebrenica) počinjenim protiv srpskog stanovništva od aprila 1992. do aprila 1993. godine“(1)             Ubrzo zatim, Rezolucijom od 6.10.1993. SB UN je osnovao KOMISIJU EKSPERATA  sa predsednikom Muhamedom Šerifom Basijunijem, koju je obavezao da bude NEPRISTRASNA. Cilj Komisije bio je da ispita i analizira sve informacije i dokaze u vezi zločina na području BiH i da o tome SB UN podnese izveštaj sa zaključcima.             Početkom naredne godine, Komisija je SB UN predala IZVEŠTAJ sa

Olivera Šekularac: Ko voli istinu, sve voli

Mojim precima je večnost dana. Ubili ste njih, ubili ognjišta, al’ Vaskrs ne biva bez rana. Dočeka me jutros drenov cvet, Na severu zemlje lala Ote se suza prađedovska zauvek. Zna i ona da dren nije samo drvo, da dren nije samo cvet. Kaži suzo, zašto sama padaš, Ko još plače na cvetanje rano? Onaj kom je preklan svet, Ko ne pamti rodnu kuću, Ni iznad nje ptice let. Ne plačem to ja od tuge, Mojim precima je večnost dana. Ubili ste njih, ubili ognjišta, Al’ vaskrs ne biva bez rana. Kada vam ponekad strah dođe, Kome se pomolite Vi, Kojima je (oduvek) pradedovski zanat bio srbosjek. I ne pišem

Ciganska je tuga pregolema

Sećanje Gavrila Vinčića (94), jedinog živog svedoka odvođenja 97 Roma iz porodice Familić iz Molovina u leto 1942. godine. Piše: Robert Čoban Jutro 17. juna 1942. Na ivici šume na kraju sremskog sela Molovin nalazile su se kuće od čerpića i zemlje u kojima su živeli Romi čuveni po najboljim tamburaškim bandama koje su svirale u celoj Jugoslaviji. Svi su nosili jedno prezime – Familić. “U tom njihovom naselju bio je jedan veliki debeo orah pored kojeg su oni svako veče svirali, a mi Srbi, momci i devojke iz sela odlazili smo tamo da učimo da igramo! Jako smo lepo živeli sa njima i družili se!”, dok sedimo u vinariji njegovog

KAZIVANJE SIMA BOJBAŠE IZ GLUŠACA: U Jasenovcu su mi stradali majka Bosa, baba Mara, brat Milorad, sestra Danica i tetka Milica

Selo Glušci se nalazi u opštini Metković, u dolini rijeke Neretve, na samoj granici sa Hercegovinom. To je jedino čisto srpsko selo na prostoru od crnogorske granice na Debelom Brijegu, pa sve do Zadra, Šibenika i Knina. Pred Drugi svjetski rat brojalo je preko 200 stanovnika, a sada ih tamo ima oko 40. U logoru Jasenovac stradalo je 90 žitelja ovog mjesta, pretežno žena i djece. Porodice koje tamo žive su: Bojbaše, Pucari, Vukovići, Arnauti, Likići i Stanići, a u zaseoku (koje pripada Hercegovini) su Brstine. Nema nikakve razlike, u mentalitetu, običajima i svim ostalim karakteristikama ovih ljudi, sa ostalim Srbima iz Hercegovine. Ja sam, kao dijete, doživio ono što

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.