arrow up
Milan Bastašić

Umro je Milan Bastašić

Prošlo je deset godina kako je 7. oktobra 2016. u Beogradu umro Milan Bastašić.  Rođen je u Grubišnom Polju 30. januara 1931. godine u porodici Luke i Evice (r. Đukić), kao treće dijete. Otac mu je bio solunski dobrovoljac. Tadašnju četvorogodišnju osnovnu školu je završio u Grubišnom Polju. Krajem aprila 1941. godine hrvatske ustaše mu hapse oca i osamnaestogodišnjeg brata Stevu i potom ih ubijaju u Jadovnu na Velebitu. Poslije masovnog masakra srpskog naroda na Bilogori i u Grubišnom Polju koncem septembra i početkom oktobra 1942, Milana su sa muškarcima ustaše otjerale u Jasenovac, a majku i sestru Jovanku u Sisak. Igrom slučaja se spašavaju iz logora. Krajem rata, po

Đurđica Dragaš: Zauvek

Neka ova pesma bude moj jedini komentar na ovo zlo koje je diglo svoju poganu glavu! Kad vam dođem jednog dana,rašćemo zajedno,samovaćemo zajednovekovaćemo zajedno. Rađaćemo se u prolećei umirati u jesen.Spavaćemo pod belinom snega ioticati bistrim potocima.Grejaće nas sunce i paliti vatra,pohoditi zveri.Kopaće zemlju nad našim kostima. Gaziće nas čizme,rušiće kamen sa uzglavlja našeg.Počupaće cvet što izraste iz dečjih očiju.Iseći će breze,zamutiti vodu,ubijaće nas ubijene. Gledaćemo ih,nebolni i nasmejani.I pitaćemo….šta je njihova tama prema svetlosti našoj,šta je njihovo sada naspram našeg zauvek. Džaba im pogan, kama i oganj.Uzalud mržnja…Ne mogu nam razdvojiti duše neukaljane,slomiti ruke polomljene,izvaditi oči bezdane.Ljubavi našoj ne mogu ništa! Od istog autora: KOLUMNISTI – PRIJATELJI: Đurđica Dragaš

milan_bastasic_tv.jpg

Bastašić: Svjedočanstvo dječaka logoraša o zatočeništvu u logoru Jasenovac

Stigao oktobar. I mada vrijeme leti, on se nikada ne prišunja, nikada me ne iznenadi. Već krajem septembra počinju navirati misli, sjećanja na očeva svjedočenja o ustaškom masakru nad Srbima Bilogore u to vrijeme 1942. godine. O čudom izbjegnutom strijeljanju u vlastitom dvorištu. O odvođenju u logore svih do tada preživjelih. Sa nepunih dvanaest godina, kao dječak svrstan među muškarce, otac je otjeran u Jasenovac. Spletom okolnosti koje nikako ne mogu biti slučajne, nakon dva mjeseca, obolio od tifusa vratio se kući. Preživio. Jedini preživjeli jasenovački logoraš sa Bilogore. Početkom oktobra 2016. se upokojio. Kako tada tako i danas, uzimam u ruke njegovu knjigu, okrećem obilježenu stranu 139, poglavlje „Komšija

35 godina od ubistva porodice Roknić

Petog oktobra navršilo se punih 35 godina od ubistva troje članova karlovačke familije Roknić – Marka Roknića, njegove maloljetne kćeri Danijele i Markove sestre Dragice Ninković. Za taj je zločin odgovarao jedino Жeljko Gojak, a osudio ga je Ivan Turudić. Zločin zvjerskog ubistva karlovačke familije Roknić poznatiji je pod kolokvijalnim nazivom “karlovački slučaj Zec”. U kuću Srbina Marka Roknića u karlovačkom prigradskom naselju Sajevac 5. oktobra 1991. godine, za vrijeme nedjeljnog ručka na kojem su pored njega, njegove supruge Branke, inače Hrvatice, i djece Danijele i Nenada, bile i njihove rođakinje Dragica Ninković i Ana Gojak, upala je grupa pripadnika Zbora narodne garde (ZNG) i pripadnika hrvatske Specijalne policije. Predvodio

„Ruka pravde“ stiže na FEST: Istorijski triler o Blagoju Jovoviću i atentatu na Pavelića

Film „Ruka pravde“, reditelja Nemanje Ćeranića, biće prikazan 10. oktobra 2026. godine na ovogodišnjem 53. Međunarodnom filmskom festivalu FEST, u okviru Gala programa. Film donosi priču o Blagoju Jovoviću, pripadniku Jugoslovenske vojske u otadžbini, i događajima koji su doveli do atentata na Antu Pavelića u Buenos Ajresu. Priča o čoveku koji je potražio Pavelića „Ruka pravde“ spaja elemente istorijskog trilera i lične drame. U središtu priče nalazi se Blagoje Jovović, koji nakon završetka Drugog svetskog rata život nastavlja daleko od Evrope, u Argentini. Njegov život dobija novi tok kada saznaje da se u Buenos Ajresu nalazi Ante Pavelić, jedan od najodgovornijih ljudi ustaškog pokreta i Nezavisne Države Hrvatske. Pavelić je

Dragan Hamović: NOЖ OD ZUBNOG ZLATA

Povodom filma Lordana Zafranovića „Zlatni rez 42: Djeca Kozare“ Kao da me je recnuo taj zlatni krivi nož. Drugi dan mislim o tome šta sam video gledajući film Lordana Zafranovića. Mislim na to bez volje da o filmu sudim kao umetničkom činu, kao inače, sa više ili manje smisla i znanja. Neopisivost i razuđenost jasenovačkog nezamislivog zbivanja nije lako zgusnuti, još manje podneti. Jer, umetnost jeste zgušnjavanje koje umu doznači više od onoga što nam se prikazuje. Misao o onome šta smo mogli videti u sineastičkom delu nanizanom u venac pokretnih slika, u kojima promiču zlikovci i stradalnici – kao i oni što su donekle i jedno i drugo –

Obnova vrednosnog okvira srpskog naroda – Vrednosti i granice

DEFETIZAM NIJE DOZVOLJEN Na drugu godišnjicu otvaranja galerije Жarko Vidović, u gradskoj opštini Istočna Ilidža grada Istočno Sarajevo, u organizaciji Pokreta za odbranu Kosova i Metohije (PoKiM), udruženja Baštionik, Izbor je naš i Jadovno 1941.  iz Banja Luke, Udruženja za odbranu ćirilice iz Trebinja i Beograda, Konzervativnog kluba iz Brčkog, Srpskog demokratskog saveza (SDS), Narodne mreže i Zdravog društva iz Beograda i Srpskog nacionalnog foruma (SNF) sa KiM, kao i više samostalnih intelektualaca iz Republike Srpske, Crne Gore, sa Kosova i Metohije i iz ostatka Srbije, u okviru ciklusa skupova „Obnova vrednosnog okvira srpskog naroda“ održan je dvodnevni okrugli sto na temu: „Vrednosti i granice.“ Ovim skupom nastavljen je niz

Ković: Srpska djeca su u 20. vijeku zatvarana u logore da bi se uništio čitav narod

Istoričar Miloš Ković izjavio je Srni da su Srbi bili prve žrtve koncentracionih logora u Evropi i da je srpska istorija 20. vijeka istorija logora. Ković je konstatovao da je posebno strašno što su u tim logorima u Prvom svjetskom ratu masovno umirala srpska djeca, dok su u Drugom svjetskom ratu u NDH postojali posebni logori za njih, što govori o namjeri da se uništi čitav narod. – Nije zabeležen takav slučaj u istoriji savremenog čovečanstva jer su koncentracioni logori pronalazak savremene istorije. Deca su masovno zatvarana u logore, postojali su logori za decu i u tim logorima ona su mučena, ubijana ili su umirala od bolesti, gladi i iznemoglosti

Narodni heroj Milan Tepić sa porodicom

U ime časti – govor majora Milana Tepića

Milan Tepić je bio major i poslednji odlikovani heroj Jugoslovenske narodne armije (JNA). Rođen je u Komlencu, selu pokraj Kozarske Dubice u Republici Srpskoj, 1957. godine. Na početku ratnih sukoba u Hrvatskoj, 29. septembra 1991. godine, major Milan Tepić se našao opkoljen sa svojim vojnicima u skladištu oružja, u selu Bedenik nadomak Bjelovara. Uz njega su bili mahom mladići na odsluženju vojnog roka. Ratna dejstva hrvatskih paravojnih formacija, „Zbora narodne garde” (Zenge), primorala su ih da se povuku u vojno skladište. Posle neuspelih pregovora, na majoru Tepiću je ostalo da donese odluku od koje su zavisili životi mladića i sudbina jednog od najvećih skladišta naoružanja JNA na teritoriji Hrvatske. Odluka koju

komemorativni-skup-z-s16.jpg

Video: Grubišno Polje – 28. IX 2012. – parastos i komemoracija

Grubišno Polje – Prije 14 godina U Hramu Svetog velikomučenika Georgija sa početkom u 12.00 časova služen je parastos. Drugi dio sabranja održan je na bivšoj željezničkoj stanici u Grubišnom Polju gdje je obavljeno polaganje vjenaca i obraćanje zvanica, nakon čega su učesnici obišli i stratišta na Trandlerovoj djetelini i u Kišovom (Kiselovom jarku. (Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 15. oktobra 2012. godine.) Krajem septembra 1942. godine počela je neprijateljska ofanziva na Bilogori u kojoj je učestvovalo 5.000 hrvatskih ustaša, domobrana i Nijemaca. U Grubišnom Polju je 28. septembra 1942. godine ubijeno je 69 ljudi, u Malom Grđevcu 62, Sibeniku 87, Velikoj Peratovici

Grubišno Polje, 28. septembar 1942. – Masovni zločin na Trandlerovoj djetelini

Krajem septembra 1942. godine počela je neprijateljska ofanziva na Bilogori u kojoj je učestvovalo 5.000 hrvatskih ustaša, domobrana i Nijemaca. U Grubišnom Polju je 28. septembra 1942. godine ubijeno 69 ljudi, u Malom Grđevcu 62, Sibeniku 87, Velikoj Peratovici 67, Topolovici 66, Gakovu 48, Maloj Peratovici 37, Brzaji 32, Velikoj Dapčevici 31, Maloj Dapčevici 32 i Lončarici 15 ljudi. Neprijatelj je tada u logore, jasenovački i sisački, otjerao 3.000 stanovnika, uglavnom žena, staraca i djece, od kojih se vratio vrlo mali broj. Broj Srba sa Bilogore bio je više nego prepolovljen likvidacijom 487 muškaraca na Jadovnu i ostrvu Pagu početkom jula 1941. godine, iseljavanjem 2.500 ljudi u Srbiju, te odvođenjem

Sve je tako bilo, pa i gore! 

Potresna projekcija Lordanovog filma — pred preživelima ustaškog zla. Najviše me je pogodilo kada su rastavljali decu od roditelja – sve pogađa: šta su nam samo radili, priča kroz teške uzdahe Anka Ranđelović, jedno od dece koja su preživela ustaške logore smrti, posle projekcije filma Lordana Zafranovića „Zlatni rez ’42 – djeca Kozare“. Sve je tako bilo, samo još i gore, dodaje ona. Kada je došla u logor 15. avgusta 1942, Anka je imala svega dvanaest godina. Sa njom u logoru bili su i njeni mlađi brat i sestra. Mnogi od njih izgubili su sve rođake, braću sestre i roditelje u Jasenovcu. Njih dvanaestro, više od osam decenija kasnije, prisustvovalo

ZA POKROV I TROJICE

Umesto nas stotinu danas sam ovde samo ja, kao neki izabrani predstavnik nas malobrojnih i čitave vojske nerođenih i onih brojnih što silom postaše bivši pre redovnog božijeg poziva. Piše: Cvijeta Radić       Kasna, sunčana, jesen i jedan divan dan u njoj. Polje široko, šareno, stisnuto između Dinare i Golije, protegnuto u dužinu kao da teži da dohvati beskraj i sobom prespoji sever i jug. Sve boje sa slikareve palete utisnute su u grane drveća. Dinara kao da plamti pod crvenilom koje razbijaju jezičci žutih listova. Izviruje samo golišavi Troglav da sve nadvisi svojim golim, kamenim stasom. Moja dva sela su sa dve strane polja. Jedno, kao ptica krilom, obgrlila

Zavjera hrvatskih komunista protiv Srba u Lici

Srpski narod u Lici, doživio je veliku tragediju za vrijeme krvavih pohoda ustaških bandi utoku rata. Možda bi ta tragedija bila umanjena da se hrvatski komunisti nisu umješali u srpske redove i u srpski pokret otpora protiv Nezavisne Države Hrvatske. Hrvatski komunisti su činili sve da se taj pokret razbije i da se Srbi razjedine. Kako je moglo to da se dogodi? Kako to da je lička tragedija postala još veća i to u vrijeme kad su srpski krajevi bili oslobođeni od ustaša? O tome postoje mnogi dokumenti koji sve objašnjavaju i oni će ovdje biti obnarodovani. Ako je poslijeratna hrvatska istorijografija skrivala ustaške zločine, na drugoj strani se potrudila

Paška plava grobnica (VIDEO)

Da se stravični zločini iz prošlosti, od strane Nezavisne Države Hrvatske nikada ne zaborave, potrudili su se još jednom članovi Udruženja „Jadovno 1941.“ koji su postavili Časni krst na rtu Slana ostrvo Pag, a nakon toga, kako i dolikuje  parastosom obilježili godišnjicu ovog svirepog čina. Ovo je bio osmi po redu Časni krst, koji su postavili članovi Udruženja „ Jadovno 1941.“ , a kretali su se  identičnim putem, kao  Srbi i Jevreji te kobne noći između 14. i 15. avgusta 1941, da bi došli do krajnjeg odredišta, na sveto mjesto gdje je postavljen krst. Istorija će opominjati i pričati istinu, a ona svjedoči da je tu  ubijena najmanje 791 osoba,

NAJNOVIJE VIJESTI

Jedan dan

Četvrtak 11. jul. Godine 2013. bio je nesumnjivo jedan običan dan. No,

SRPSKA UZ JADOVNO

Odlukom Vlade Republike Srpske, 24. jun kao Dan sjećanja na Jadovno 1941., uvršten

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.