arrow up

KURDULIJIN “LET” NAD SRPSKIM JAMAMA: Sondama pretražio celo područje NDH , tražeći skrivene grobnice

Strahinja Kurdulija, rodom iz sela Korita kraj Gacka, u junu 1941. imao je pet godina. Njegova najuža familija i on su iz jedne od nekoliko porodica iz ovog kraja kojoj loza nije ugašena u zloglasnoj Korinćanskoj jami. Piše: Dragan Vujičić Taj ustaški zločin na granici Hercegovine i Crne Gore bio je prvi veliki pokolj Srba u BiH, a jama kod Gacka je prva masovna srpska grobnica u tom kraju. Pred bezdanom je likvidirano i u njega bačeno 167 Srba od 16 do 60 godina. Naknadno, još njih 50, dovedenih sa raznih strana. Strahinja je danas u ozbiljnim godinama. Ne odvaja se od 36 stranica rukom pisanog materijala o srpskim stradanjima

Tezak_fizicki_rad_brzo_je_lomio_i_najsnaznije_zatocenike.jpg

Platno za prikrivanje ustaških zločina

Čim zatočenici spaze dolazak ustaša, Satler odmah vadi plahte i za pet minuta prekriveni su i bolesnici i mrtvaci. Crni prah pravi se karboniziranjem životinjskih kostiju, isto onako kao što naši „ugljenari” pale ugljen u šumi. Drveni ugljen nije bio zapravo lošiji od ovoga od kostiju. Taj ugljen pravi neki Жidov, emigrant iz Austrije, koji je tamo nekad bio vlasnik farmaceutske industrije. Čovjek se zaposlio, hvata se i za paučinu da spasi život, da postane „koristan”. Ako pratiš razvitak bolesti tih ljudi, onda vidiš i njihovu psihologiju. Sutradan dolaze u ambulantu ti isti, a i novi, s proljevima. Njihov se izgled naglo pogoršao. Lijek nije pomogao. Naglo mršave, kolobar se

Đurđica Dragaš: Koridor mog života

Prošle su godine, stasale generacije koje se ne sećaju rata, koje do Banjaluke putuju najbržim putem, preko Hrvatske. Radujem se zbog toga, ali u ime svih nas kojima je Koridor zaista bio put života još jednom kažem – hvala onima koji su nam ga podarili! Neka je večna slava svima koji su na njemu zauvek ostali! Godina 1992., Lika, Republika Srpska Krajina. Prelepo majsko jutro miriše na rascvetale voćke i travu okupanu rosom. Vozimo se dobro poznatim putem, automobil kao po navici lagano seče krivine. Ne brinemo o tome da li će nam neko doći u susret. Veća je verovatnoća da na ovom putu susretnete neku zverku nego automobil. Nema

Dete iz logora

Svedočenje Gojka Šašića koji je svoje prve korake napravio u ustaškom logoru u Slavonskoj Požegi. Piše: Olivera Radović Gledajući Gojka Šašića na pozornici, slušajući njegove replike iz tekstova Duška Radovića, dok uveseljava publiku, mnogi su sigurno videli šarmantnog vremešnog gospodina koji svoje penzionerske dane provodi radeći nešto što je možda čitavog života priželjkivao. Mnogo puta je nasmejao ili razgalio publiku igrajući u amaterskim predstavama, nastupajući na različitim skupovima. A on je, uz svu ljubav i posvećenost teatru i pisanoj reči, tamo zapravo – lečio dušu. Dušu veliku kao kuća, ali ranjenu još od prvih dana koje pamti. I koje ne pamti, ali su ga svejedno formirali kao osobu. Gojko je

feljton-skan-sl1.jpg

Ustaški logor na Pagu (1) „SLANA“ MJESTO UMIRANjA

English  Zagrebački „Večernji list“ srijedom, od 14.5.1975. do 4.6.1975. u četiri nastavka objavio je feljton autora Ive Palčića o logorima na ostrvu Pag. Feljton je nastao iz razgovora  sa Antom Zemljarom u čijoj se knjizi „Haron i sudbine“, između ostalog, nalaze i podaci koji su pomogli pri pronalaženju ovih članaka. Veliki doprinos pomenutog Zemljarovog djela saznanju istine o ovom strašnom mjestu genocida  nad Srbima i Jevrejima  otjelotvoren je i u nastavcima koje vam predstavljamo. Na otoku Pagu je prije 34 godine bilo stratište – zvano „Slana“ gdje je smrt našlo između 10 i 15 tisuća nevinih ljudi. Sada je na tom mjestu kamen i samo kamen – oštra škrapa pejzaža karakterističnog za ovaj otok Podvelebitskog kanala. Danas,

USTAŠKI KARDINAL BIO ZAUZET NASILNIM POKATOLIČAVANJEM

Zašto u Stepinčevom Dnevniku nedostaju dve ključne godine stradanja Srba u NDH. Piše: Jelena Lemajić Jedan od najvećih nedostataka Stepinčevog Dnevnika, a time i “Udbinog prepisa dnevnika Alojzija Stepinca”, koji je priredio Predrag Ilić, a izdaće Arhiv Vojvodine, jeste to što u njima nedostaju zapisi od 1. oktobra 1941. do 1. januara 1943.  Ta činjenica dala je povod istoričarima i publicistima za iznošenje različitih pretpostavki i špekulacija o razlozima tog nedostatka. – Prema prvoj, u to vreme Dnevnik nije vođen zbog prevelike zauzetosti i nadbiskupa Stepinca i njegovih sekretara mnogobrojnim crkveno-pravnim, adminstrativnim-upravnim i organizacionim poslovima oko prevođenja više od 200.000 pravoslavnih Srba u rimokatoličku veru. Taj bukvalno istorijski poduhvat i

Stradanje kupreškog sela Vukovsko u novembru 1942. godine

Masovni zločin nad srpskim stanovništvom kupreškog sela Vukovsko Crna legija je izvršila u novembru 1942. godine kada je stradalo najmanje 258 žitelja ovog sela. Među žrtvama velikog pokolja je 136 djece uzrasta do 15 godina, od čega 59 djece uzrasta do tri godine, odnosno osmoro djece u kolijevkama. Iz mnogostradalne porodice Vasić preživjela je Persa Vasić tako što se ranjena podvukla pod mrtve članove svoje porodice. Dio stanovništva uspio je izbjeći u šumu, ali su narednih dana umirali od posljedica smrzavanja i gladi. Prema zapisnicima Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača, zabilježenih na osnovu grupe preživjelih svjedoka, Crna legija je u selu Vukovsko vršila potpuno svirepe zločine

Pokolj u selu Medak 5. novembra 1944.

Selo Medak, Gospić. Ustaše su 5. novembra 1944. pobile i spalile 40 srpskih seljaka. Saznanje o ovom zločinu, koji navodi Đuro Zatezalo u svojoj knjizi „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ – svjedočanstva genocida. (SKPD  Prosvjeta, Zagreb 2005.) pokušali smo proširiti konsultujući širu literaturu. Na žalost, kao i o mnogim drugim stratištima našeg naroda, o ovom zločinu nema mnogo zapisano. U knjizi Gojka Vezmara „Ustaško-okupatorski zločini u Lici 1941-1945“ o Pokolju u selu Medak, nalazimo sljedeće:  Najmasovnije zločine u posljednja dva mjeseca 1944. godine počinile su ustaše u Metku i okolini, kao i u Mogoriću. U Metku su u dva navrata ubili 78 lica od kojih su 10 zaklali. Prema poimeničnom popisu žrtava najviše ih je pobijeno 5. novembra,

Od ustaša do branitelja

Predstavnici Grada Novalje položili su cvijeće i zapalili svijeće podno spomen-ploče posvećene “ratnim i poratnim žrtvama” iz perioda 1942. – 1945. koje su potom predstavili kao “hrvatske branitelje”. Piše: T. Opačić Predstavnici Grada Novalje, na čijem je čelu HDZ-ov Ivan Dabo, povodom blagdana Svih svetih položili su cvijeće i zapalili svijeće podno spomen-ploče podignute, među ostalim, i pripadnicima ustaškog pokreta. Da stvar bude luđa, na službenom Facebook-profilu Grada nazvali su je “spomenikom hrvatskim braniteljima u Zubovićima”, iako se s prateće fotografije jasno može iščitati da su na njoj uklesana imena 25 muškaraca stradalih od 1942. do 1945. godine. Radi se o ploči podignutoj u prosincu 1999. u Zubovićima, selu nedaleko

Milan Ružić: Anesteziranje naroda

U društvima poput našeg gde sve funkcioniše pomalo, a suštinski ne funkcioniše ništa, ogroman novac se vrti oko stvari koje kao ideju imaju anesteziranje naroda. U tu anesteziju nas uvode loše političke ideje potkrepljene ekonomskim i diplomatskim kolapsima koji su svojstveni našim političarima, i to ne samo onima koji su danas na vlasti, nego i mnogim njihovim prethodnicima. Naravno, kao predstavnik neukusa i opšteg zaglupljivanja, demoralizacije, izdvojili su se oni programi čije gledanje nagriza svaku moguću zdravu ćeliju ljudskog mozga i razdire svaki osećaj za dobro, a u pitanju su rijaliti programi. Жivimo u zemlji u kojoj se prikazuje previše ovih programa, što je svetski trend, dakle, nismo samo mi

Dobri moj!

Kažeš „Ne želim tamo da idem. Oterali su me. Nas su oterali. Neću sa njima da se suočim, neću da likuju lažno ljubazni dok me, bez srama, gledaju u oči kao da ništa nije bilo. Kao da sam svojom voljom otišao nekim željenim putem. Ništa više sa njima neću. Tamo više ne pripadam.“ Piše: Cvijeta Radić Razumem. Samo, oprosti, ne verujem ti! Ne verujem da ti misao bar nekada, u onim noćima u kojima ti se san iskrada pred viškom sećanja, ne pobegne tamo gde te je majka svetu pokazala. Sigurno ponekad gledaš i neke stare slike. Ne one u albumu, nego one koje su u tebi, duboko gurnute da

Ova knjiga je optužnica za Genocid! Nikad podignuta, prećutkivana i prekrivana lažnim kompromisima 

U februaru 1988., dnevni jugoslovenski list „Borba“ objavio je specijalno izdanje, u kome su opisani i ilustrovani ustaški zločini od 1941. do 1945. Novina je takoreći preko noći povučena. Sačuvani primerak, 37 godina kasnije, u fototipskoj formi objavili su izdavačka kuća Prometej iz Novog Sada i udruženje „Jadovno 1941.“ iz Beograda. U knjigama su sačuvana svedočenja, opisani ustaški zločini i navedena imena više od 11 hiljada zaklane kozaračke dece. Najstarije imalo je samo 14 godina, a većina do sedam. Izdanje je štampano na srpskom, ruskom i engleskom jeziku, a predstavljeno je nedavno na Sajmu knjiga u Beogradu. Tamo je bio i reporter Aleksandar Milivojević. Poslušajte zvučni zapis emitovan u petak

Zloglasna_bolnica_11b.jpg

Mračni bezdan smrti

Doktor Nikola Nikolić (1896-1986) bio je član organizacije Mlada Bosna, aktivni učesnik Oktobarske revolucije i Narodnooslobodilačkog rata, zatočenik u Jasenovcu. U februaru 1943, sa još četvoricom zatvorenika, razmenjen je za Nemce koje su zarobili partizani. Bio je potom član Sanitetskog odseka Vrhovnog štaba, šef Medicinskog odeljenja Narodnooslobodilačke vojske i Partizanskih odreda Jugoslavije u Italiji, u vojnoj misiji u Velikoj Britaniji i glavni opunomoćenik Vrhovnog štaba za pitanja Crvenog krsta (organizovao je izložbu u jugoslovenskom poslanstvu u Švajcarskoj o zločinima za vreme rata), te sekretar za zaštitu zdravlja Federativne Narodne Republike Jugoslavije i redovni profesor Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Robijao je u zatvorima Austrougarske carevine, Kraljevine Jugoslavije, Nezavisne Države Hrvatske (Jasenovac)

Đurđica Dragaš: Molitva

Ima li te Bože, gledaš li me, crnu, među trulim telima, među rođenima?! Vode,vode,plačem bez suza,iz mraka,sa dna ponora. Ne boli me ništa,nemam noge, nemam ruke,nemam srce u grudima.Samo oči imam,oči što još vide parče neba,dalekog, plavog i tuđeg. Ne čujem odavno,ni vetar, ni kišu, ni korak zveri.Ne čujem jauke i samrtni ropac,dečji plač i majčinu molitvu.Ne čujem poslednji drhtaj života u ovom bezdanom paklu.Tišina, tišina, tišina… Samo još moje oči žive i gledaju nebo.Samo još moja utroba vapi za kapljicom vode. Ima li te Bože,gledaš li me,crnu, među trulim telima, među rođenima?! Uzmi mi oči, da ne vidim nebo,uzmi mi dušu, da zaboravim,vodi me put svetlosti tvoje.Vodi me iz

Ratko_Dmitrovic.jpg

Ratko Dmitrović: Koja to hrvatska laž protiv Srba nije prošla?

Ko je od Hrvata pročitao Memorandum SANU? To ne znam, ali znam da nisu ovi koji urlaju protiv Memoranduma, proglašavajući ga antihrvatskim programom. Da li ste čitali Memorandum SANU ?Jedna kolosalna, strašna, opasna laž kotrlja se ovim prostorima već nekoliko decenija. Ta laž je “opravdanje” za razbijanje Jugoslavije, ubijanje, mržnju, za antisrbizam svih oblika. Ta laž, evo poslednjih nekoliko dana, opet bukti Hrvatskom, opet je opravdanje za napade na Srbe, na srpsku decu, na srpsku pesmu, na sve što im izgleda kao srpsko. Kažu da je Memorandum SANU razbio Jugoslaviju, da je bio koncept velike Srbije, “uvod u agresiju na Hrvatsku” i zato, dodaju isti, sve i svakoga ko ima

NAJNOVIJE VIJESTI

Dobri moj!

Kažeš „Ne želim tamo da idem. Oterali su me. Nas su oterali.

Mračni bezdan smrti

Doktor Nikola Nikolić (1896-1986) bio je član organizacije Mlada Bosna, aktivni učesnik

Velebitu moj..

Velebitu moj… Zaplačeš li mili,ikada onako k’o otac. Kad začuješ kroz tvojih

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.