NACIONALNI RAD NIKA BAULE SA OSTRVA ŠIPANA KOD DUBROVNIKA

Posle Ujedinjenja 1918. Srbi katolici smatrali su da je njihovo nacionalno pitanje rešeno ujedinjenjem sa Srbijom i stvaranjem Jugoslavije. U listu „Dubrovnik” o tom vremenu ističe se: „Katoličko Srpstvo, koje je cijelu ovu borbu izvodilo, cijenilo je nakon rata borbu završenom i da će ono mirno bez borbe i bez zapreka moći, u jedinstvu i slobodi, nastaviti i dovršiti velike zamisli svog velikog učitelja Meda na spas i napredak zajedničke domovine …” (1)

Prva godišnjica Dana Ujedinjenja 1919. proslavljena je u Luci Šipanskoj svečano. Selo je bilo okićeno zastavama i sagovima, a stanovništvo, odazvavši se opštinskom pozivu, obustavilo je sav rad i došlo na svečano blagodarenje u crkvu. Kasnije na svečanosti u opštinskom domu istaknuto je značenje ove proslave. Uz opšte oduševljenje i klicanje, te pevanje narodnih himni odobreno je slanje telegrafskih pozdrava kralju Petru i regentu Aleksandru pod čijim vođstvom beli orlovi zadadoše smrtni udarac stoletnim neprijateljima našeg naroda i ostvarili zavjetnu misao našeg naroda. Brzo su uvideli da je Jugoslavija opterećena mnogim sukobima. U Luku Šipansku stigla je 30. juna 1921. vest koja je u prvi mah ožalostila celo mesto, da je izvršen napad na regenta Aleksandra. Na vest da nije povređen okitilo se celo mesto zastavama. U veče u 7 sati bilo je u crkvi svečano blagodarenje, na kome su bili zastupani : opština, svi uredi, društva i škole, te veliki broj stanovnika. Župnik je govorio prisutnima ,,tumačeći uzrok, radi kojeg smo se večeras u hramu nenadno sabrali, te reče, da imamo zahvaliti Svevišnjemu na tolikom daru, kojeg nam je ovom prigodom podao, oslobodivši od pogibli smrti našeg budućeg vladara. Također preporuči da molimo Providnost, da i unaprijed čuva od svake nesreće našeg ljubljenog Kraljevića zajedno sa cijelim prejasnim Domom, a na sreću i ponos naše mile domovine Jugoslavije.”(2)

Srbi katolici  smatrali su da je sokolstvo  cement u temeljima Jugoslavije. Sokolsko društvo  Dubrovnik je radilo na  osnivanju  sokolskih četa po  ostrvima. Nasuprot sokolima bila je separatistička Hrvatska seljačka stranka i frankovci. U izveštajima za skupštinu sokolskog društva Dubrovnik održanu 28. februara 1937. istaknuto je : „tihi i nezapaženi sitni rad pojedinaca sokolskih radnika, … savjesno i predano vršili svoju sokolsku dužnost. Pokazali su trud i predanost onih koji su po buri, mrazu, kiši i žezi odlazili u naše krše ili na neki usamljeni otok  i obavljali jedan važan narodni i sokolski posao.” List dubrovačkih Srba   „Dubrovnik” obaveštavao je o sokolskim aktivnostima i pratio je od osnivanja 1937. rad Nika Baula i sokolske čete u Luci Šipanjskoj.  Na ostrvu Šipanu od 1933. delovala je sokolska četa Suđurađ  sa 101 članom.  (3)

Sokolska četa u Suđurđu na Šipanu proslavila je kraljev rođendan 1937.  U oči  rođendana izvedena je rasvjeta obale i okolane i nekoliko okolnih kuća. Na Kuli Skočibuha, osvijetljenoj, postavljen je transparent : Petar II i Živjela Jugoslavija !. Program proslave završen je pjevanjem himne.  Separatisti su tokom pjevanja himne dizali larmu lupom i vikom u gostioni Goravice, lupajući po klupama i svirajući uz tambure. Sokoli i rodoljubi nisu reagovali jer im je bilo do toga da svečanost bude ozbiljna i pokraj ovakvih izazova. Općinski organi su 1 januara 1937. zaplenili koplje i državnu zastavu koja je bila postavljena na Suđurskoj Placi. List ,,Dubrovnik” je istakao : ,,to koplje i zastava nije ni do danas povraćeno vlasniku, već se i ove godine na dan Božića istakla plemenska zastava sa strane općinskog povjerenika, koji se nije obazirao ni na proteste niti je vodio računa o mogućnosti kakvog eventualnog sukoba među mještanima. Isti taj povjerenik nije htio da izvjesi zastavu ni na Rođen-dan Nj. Vel. Kralja a ni na dan Oslobođenja. Inicijativom sokolske čete mjesto je proslavilo kraljev rođendan 1938. Dan pre, uveče bila je iluminirana obala, lukobran i dva otočića u mjesnoj luci. Iluminirana je mjesna škola, sokolana i dvije starodnevne kule, na kojima,uz rasvjetu i zastave, isticali su se transparenti inicijala : P.II. i Ž.J. Iluminirane su pojedine kuće u mjestu, čiji su vlasnici odgojeni u nacionalnom duhu, duhu bratske ljubavi i sloge. Sokolstvo, uz pratnju svoje muzike, defilovalo je kroz mjesto uz pevanje i klicanje: kralju, Domu Karađorđevića i Jugoslaviji, te se večernje slavlje završilo himnom, nakon čega je bila igranka. Na dan proslave, 6 septembra, bila je svečana sjednica, na kojoj je pročitana poslanica Saveza Sokola. Starešina sokola održao je govor o Sokolskoj Petrovoj Petoljetki. Učenice osnovne škole recitovale su o mladom kralju. (4)

U Luci Šipanjskoj u kući Balda Smrdelja održan je 14. februara 1937. sastanak radi osnivanja sokolske čete. Sastanku je prisustvovalo oko 100 osoba. Sastanku je prisustvovala i delegacija matičnog društva Dubrovnik od 7-8 članova na čelu sa starešinom Nikom Šutićem. U ime promicateljnog odbora sastanak je otvorio Niko kap. Baule, koji je pozdravio delegate Sokolskog društva Dubrovnik i čete Suđurad. Niko Šutić je  istakao značaj osnivanja čete u današnje vreme, kada se sa svih strana „puca na Sokolstvo i Jugoslavenstvo”. U upravu čete izabrani su : starješina Baule kap. Niko; zamjenik Vuković Antun; tajnik Stjepović V. Marko; blagajnik Matić Pero; načelnik Gorjanc Petar; prosvjetar Stjepović Ivo; knjižnjičar Boroje Pero;  statističar Vincetić Željko; povj. za štednju Ivanković Viktorija; povj. za poljoprivredu Zlokić Petar; domaćin Alabaš Ivo; revizori Stjepković Niko i Koporčić Zdravko. Kap. Baule pozvao je članstvo da prione na rad bez obzira na pretnje kojih ne treba da se boje. Mato Urđević, starješina čete Suđurađ, preko svog izaslanika pozdravio je novosnovanu četu i obećao im punu pomoć i saradnju u početcima njenog rada. Niko Šutić je govorio o žrtvama koje su pale za stvaranje Jugoslavije, te o značaju sokolske Petrove Petoljetke. U četu se odmah na skupštini  upisalo oko 80 članova i članica. Zbog osnivanja Sokolske čete u Luci Šipanjskoj nekoliko lokalnih hrvatskih separatista pretilo  je osnivačima. Oni su se obratili listu „Dubrovnik” : „Mi se sada nalazimo u tako teškom položaju, da moramo tražiti zaštitu kod vlasti … Obraćamo se ujedno  i Vama da nas javno uzmete u zaštitu, kao članove najjače nacionalne ustanove u državi,”. (5)

Sokolska četa u Luci Šipanjskoj 4. aprila 1937. održala je svoju prvu akademiju na kojoj je pozorišna sekcija izvela veselu igru „Dva Gluha“. Vežbe podmladka i ženskog naraštaja zadivile su gledaoce što je bila zasluga Petra Gorjanca. Akademija je priređena u prostranoj dvorani vile ,,Katino” Iva Stjepovića. U listu „Dubrovnik“ istaknuto je : „Kroz nepuna dva mjeseca što je ova četa osnovana mnogo se uradilo u svakom pogledu. Ovakvom izvedbom programa mogla bi se ponositi i veća varošica a ne selo od 700 duša. Ovaj veliki uspjeh je toliko razjario protivnike narodnog jedinstva, da su u svom nemoćnom bjesnilu iste noći uništili lijepi čamac vlasnosti starješine čete, koji je bio usidren pred njegovom kućom. Ima li tko da zaštiti ove borce za narodno jedinstvo od napada razbješnjelih izroda ?“.(6)

Sokolska četa u Luci Šipanjskoj 7.6.1937. položila je kamen temeljac svog sokolskog doma. Na svečanosti bile su sokolske muzike iz Stona, Orašca i Dubrovnika, oko 600 sokola i oko hiljade drugih izletnika. Došli su sokoli i narod iz okoline : Stona, Orašca, Zatona, Mokošice, Suđurđa, Koločepa, Babinopolja, Goveđara, Dubrovnika i Župe dubrovačke. U listu „Dubrovnik” o  tome : „Svi predratni rodoljubi iskitiše svoje kuće jugoslovenskim zastavama, samo nijesu oni predratni vjerne sluge. Mjesto se spremalo već nekoliko dana, da što bolje primi svoju braću i goste….Muzike, sokolske čete i narod svrstavaju se u veoma dugu povorku u kojoj je uzelo učešća preko 1500 duša, te uz svirku muzike i klicanje: Kralju, Jugoslaviji, jugoslovenskoj vojsci, jugoslovenskom Šipanu i Sokolstvu …Svečanosti su završene sa sokolskim vježbama … Sokoli i izletnici srdačno oprostiše od svojih milih Šipanjana, koji su pokazali da ih nikakvi terori odozdo, niti ikakvi huškaši mogu smesti ili skrenuti sa puta nacionalnog rada. …Smiješan,… bio je dolazak zastupnika profesora Roka, … Bio je okružen sa svojom tjelesnom gardom, „elitom” iz Dubrovnika. Stupivši na tlo Šipana vikne: hrvatski narode za mnom! Ali se jadniku a ma baš niko ne odazove, već sa njime pođoše samo oni sa
kojima je i došao. Da bi uobrazio, u svoj uspijeh kada su se kasnije, iza svršene svečanosti, vraćali, pucali su iz barke revolverima u more”. (7)

Sokolska četa u Luci Šipanskoj održala je skupštinu 30. januara 1938. u još potpuno nedovršenom sokolskom domu. U ime matičnog društva Dubrovnik prisustvovao je skupštini starešina Niko Šutić sa delegacijom. Niko Šutić je pozdravio sakupljeno članstvo „istaknuvši kako složan rad i požrtvovanost uprave i članstva može da stvara čuda i podiže Dom za nekoliko mjeseca, a glavna je to zasluga požrtvovanog i energičnog starješine kap. Nika Baule”. U novu upravu ušli su: starješina Niko Baule, podstarješina Antun Vuković, tajnik Ivo Stjepović, blagajnik Alabaš, prosvetar učiteljica Murati. Posle podne održana je zabava u Domu. Izvedeno je par patriotskih deklamacija i dva šaljiva komada „Miš” i „Izborna tuberkuloza”. Zabavi je prisustvovala sokolska četa iz Suđurđa sa svojom muzikom predvođena starješinom Urđević Matom, starim 80 godina. Na zabavi je bilo oko 200 posetilaca (8).

Na Uskrsni Ponedeljak 1938. priredili su izlet naraštajci dubrovačkog Sokolskog društva u Luku Šipansku. U novom sokolskom domu održali su priredbu. Prostrana dvorana Doma bila je dupkom puna težaka i ribara sa ostrva Šipan, koji su aplauzom nagrađivali ritmičke vježbe naraštajaca i naraštajki. Na programu su bile i patriotske pesme Vojislava Ilića i Silvija Kranjčevića, koje je narod sa suznim očima pratio i živim aplauzom odobravao. U članku o ovoj proslavi u listu ,,Dubrovnik” istaknut je postupak mjesnog župnika, koji je po nagovoru funkcionera jedne političke stranke zakazao procesiju za kišu baš u tri sata popodne za koji sat je bila najavljena Sokolska priredba. Uzalud su mu 12 najuglednijih mještana poslali pismenu molbu da održi procesiju posle mise, kako je bio običaj na Šipanu. Župnik je sa uvrjedama odbio da izađe u susret velikom broju dobrih katolika članova sokolskih četa u Luci i Suđurđu. Radi ovog postupka župnika priredba je nastupila dva sata kasnije nego je bila najavljena. Župnik Ante D. Makljančić odgovorio je u klerikalno-mačekovskoj „Narodnoj Svijesti” dopisniku „Dubrovnika” istakavši : „Budući vidim, da ozbiljne osobe sa sela ne odgovaraju na tipične dopise u „Dubrovnik-u” ja ću nakon opetovnih objeda protiv mene tek prigovoriti
dopisniku samo ovaj put, … osobito me mrči što sam odredio procesiju toga ponedjeljka u 15 s. jer da je to bio sat njihov ! Dakle gospodin divni ne misli na pravo puka u svome mjestu, niti onda kada puk strahuje od glada. … tek sat prije sv. Mise 10 potpisnika (uz uvredljive tvrdnje) umolili”.  (9)

Početkom avgusta 1938. u prisustvu kraljevog izaslanika otvoren je  sokolski dom na otoku Šipanu. Blagoslov zastave izvršio kanonik don Niko Đivanović iz Dubrovnika, jer je šipanski župnik odbio. Sokolska četa u Luci Šipanskoj proslavila je 14. avgusta 1938. otvaranje svog sokolskog doma. Među gostima bili su članovi čete Babinpolje i narod iz drugih mjesta na otoku Mljetu; zatim čete iz Slanoga, Mravinca, društvo iz Stona sa muzikom, četa iz Orašca sa muzikom i četa iz Mokošice. Sa dva parobroda stiglo je matično društvo iz Dubrovnika sa delegatima društva u Trebinju i četa iz Župe dubrovačke. Iz lista „Dubrovnik”: „Hiljade naroda u živopisnim narodnim nošnjama prekrilo je prostranu placu na Luci. ….Neka je svaka čast i priznanje onoj šačici ribara i težaka, koji nijesu galamili, pjevali i vijali zastave nego, kako se dolikuje Sokolima, marljivo radili i otkidajući od svog grla kroz godinu dana sagradili krasnu zgradu kojom bi se i jedan grad ponosio“. Starešina čete Niko Baule održao je govor u kome se zahvalio prisutnima na tako brojnom odazivu, a zatim je kanonik don Niko Đivanović izvršio blagoslov zastave. Zastavu je darovao i kumovao joj član čete Narcis Puhiera. Kuma je bila sokolica Ivanka Baule. Starješina Baule je predajući zastavu barjaktaru u svom govoru istakao : ,,Zastavo Sveta Ti si simbol životne snage naroda našega. Ti si rezultat svih krvavih borba kroz vjekove, koje je naš narod vodio i sretno do pobjede doveo. Tebe su u svojim srcima donijeli naši pradjedovi iza Karpata i zasadili na obalama ovoga našeg plavog mora. U
tvojoj sjeni su ležali lješevi Kosovskih junaka … Tebe su u svojim srcima nosili svi oni znani i neznani junaci, koji su kroz vjekove svoje živote za
tebe polagali. S tobom je sijedi Kralj prešao albansku Golgotu. … Tebe su poslije 13 vjekova teške borbe bijeli Orlovi i junaci jugoslavenskih legija donijeli na svojim bajunetama i zasadili po drugi put za uvijek na obalama našeg Jadrana. Čuvajte sestre i braćo ovu našu svetinju, ponosite se njome i predajte je časno u nasljedstvo vašim potomcima.” Starešina matičnog društva Dubrovnik Niko Šutić naglasio je u svom govoru da se na sve strane grade Sokolski Domovi što je najbolji dokaz ozbiljnog i stvaralačkog rada Sokolstva. U svom govoru opisao je značaj ove proslave i rad Sokolstva u Petrovoj Petogodišnjici. Na to se nepregledna povorka uputila pred novi dom. Poslije blagoslova kapetan fregate Vilfan, izaslanik kralja, izvršio je čin otvaranja doma.  Najugledniji Šipanjanin Marko Murat, osim novčane pomoći, darovao je „najljepši ures novog Sokolskog Doma,”  dvije slike kralja Aleksandra i kraljice Marije (10).

Sokolsko društvo Dubrovnik uputilo je 28. jula 1938. predstavku M. Stojadinoviću : „Da bi omeli napredak sokolstva u srezu Dubrovnik, koje je brojalo 26 sokolskih četa, sa oltara se propovedalo protiv sokolstva i pretilo paklenim mukama onima, koji stupe, ili ostanu u sokolskoj organizaciji. Čak, štaviše, pretilo se i životom i imovinom. Neki su naši članovi bili zaista tučeni, a nekima je upropašćena imovina. U godini 1936. paljeni su stogovi sena i iščupano na stotine čokota loze našim članovima, potpaljena je sokolana u Orašcu. Godine 1937. zapaljen je sokolski dom sokolske čete Popovići (Konavle). Iste godine je rulja separatista polupala izloge na dućanima naših članova, a pre nekoliko dana, pod kuću u kojoj se nalazi sokolska četa u Postrenju, podmetnut je dinamit.” Usled ovakvih pritisaka sokolske čete u Mrcinama, Vitaljini, Pločicama, Komolcu i Osojniku sasvim su prestale sa radom. (11)  I sokoli na Šipanu bili su na udaru hrvatskih separatista, ali uprkos tome nastavili su sa radom. Za vreme izbora ispisala su katranom nepoznata lica na fasadi doma, „izrađenoj od finog korčulanskog kamena, razne partijske i protusokolske parole”. Razne pakosti i štete učinjene su starešini čete Niki kapetan Baule.  (12)

Povodom 80 rođendana Mate M. Urđevića, nekoliko članova sokolske čete na čelu sa muzikom nacionalne omladine u Suđurđu 3. januara 1939. iznenadilo je starešinu došavši mu iznenadno pred kućna vrata gde su otsvirali marš „Našem sokolu”. Starešina sokolske čete u Suđurđu primio je čestitke od K. Paskojevića, dok mu je član čete Antun Paskojević predao dar. Pozorišna sekcija čete Suđurađ 8. januara 1939. priredila je u Luci Šipanjskoj, u četnom domu pretstavu „Scena iz 1918” i vežbe muškog naraštaja. Prostrana dvorana Doma bila je puna. Glavna godišnja skupština sokolske čete u Suđurđu održana je 22. januara 1939.  u prostorijama Doma. Skupštini su prisustvovali skoro svi članovi. Bio je prisutan društveni delegat  S. Zečević. Posle završene skupštine muzika nacionalne omladine svirala je na igranci. (13)
Prilikom proslave Vidovdana 1939. u Luci Šipanskoj bila je uveče osvetljena  Sokolana i obala. Svečanost je održana u Sokolani, gde je predavanje o značaju Vidovdana održala  Anka Dobud. Na kraju predavanja otpjevana je državna himna. (14)

Sporazumom Cvetković-Maček 26.8.1939. Dubrovnik i okolina odvojeni su od Zetske banovine i pripojeni novosnovanoj Banovini Hrvatskoj. Na podsticaj iz Hercegovine i pomoći pristalica Narodne odbrane, članstva Sokola i Jadranske straže, a pod rukovodstvom  Mirka Stankovića, održan je 16. decembra 1939. „javni dogovor” u cilju „okupljanja srpstva kao naroda” i podsticanja „nacionalne akcije” u cilju „beskompromisnog održavanja svih ustanova koje su bitne za čuvanje i održavanje narodnog jedinstva”. (15)

HSS je u Banovini Hrvatskoj iskoristio svoju vlast da još više progoni Srbe katolike, jugoslovenske nacionaliste i sokole. Hrvatskim separatistima sokoli su bili smetnja u ostvarenju njihovih ciljeva. List „Dubrovnik” preneo je 1939. pisanje klerikalno-mačekovskog lista „Narodna Svijest” da je njen kao i svih onih koji misle kao ona, glavni zadatak uništenje sokola. Po njoj svakoga ko je bio član sokola trebalo je ne samo anatemisati već uništiti, isterati iz službe i baciti na ulicu. List „Dubrovnik” od 3. februara 1940. objavio je da je na Sokolskom domu  sa Šipana razbijeno sve što se razbiti moglo. Starosta  šipanskog sokola izjavio je  „da ga taj zločin
nimalo ne iznenađuje“. (16)

Pomorski kapetan Niko Baule bio je izabran za potpretsjednika u Upravnom odboru Oblasnog odbora Jadranske straže u Dubrovniku 1940. Oblasni odbor Jadranske straže u Dubrovniku proslavio je 31. oktobra 1940. Jadranski dan održavši svečanu sednicu na kojoj je predsjednik Dušan Bašić u pozdravnom govoru istakao istorijsku važnost Jadranskog dana. U izveštaju u časopisu “Jadranska straža” se isticalo : „Drugih priredaba nije bilo zbog sadašnjih teških prilika. Toga dana na društvenim prostorijama  vijala  se društvena zastava“. (17)

Posle Aprilskog rata 1941. NDH je preuzela vlast u Dubrovniku i  okolini. Ustaški teror nije slomio Srbe katolike.   U Dubrovniku je  delovao „Pokrajinski nacionalni komitet za Hercegovinu, Boku i Dubrovnik”, a Srbi katolici upisivali su se u Dubrovačku brigadu Jugoslovenske vojske u Otadžbini, pod komandom rezervnog kapetana dr. Nina Svilokosa. Načelnik štaba brigade bio je Nino Burić. U Dubrovačkoj brigadi bili su : Ivan (Nino) Svilokos, Veljko Burić, Vojo Čejović, Đuro Zmajić, Stevan Kakaridži, braća Mitrovići, braća Ciganovići, Kulišići, Milišići, Vragolovi i drugi. (18) Po izjavi Nikole Milovančeva pomorski kapetan Niko Baule, Srbin katolik, rodom sa Šipana bio je prvi organizator ilegalnog Ravnogorskog pokreta u Dubrovniku. Uhapšen je u ustaškoj provali marta-aprila 1944. u Dubrovniku i završio je u  logoru Jasenovac. Sa njim su uhapšeni Dr. Moreti, Spaventi i Grbavčić.

Nacionalni pregalac Niko Baule, Srbin katolik, rodom sa Šipana bio je starešina sokolske čete u Luci Šipanjskoj od osnivanja 1937. Zbog osnivanja sokolske čete  hrvatski separatisti pretili su osnivačima. I kasnije je njegova imovina stradala zbog njegovog sokolskog rada. Rad čete od osnivanja i napade na sokole i njihovog starešinu pratio je list Srba katolika „Dubrovnik”. Šipanski župnik  ometao je  rad sokolske čete u Luci Šipanskoj. Sa stvaranjem Banovine Hrvatske HSS je koristeći vlast još više progonio Srbe katolike i njihova društva. Kao priznanje  za svoj nacionalni rad kapetan Niko Baule bio je izabran za potpretsjednika u Upravnom odboru Oblasnog odbora Jadranske straže u Dubrovniku 1940.  Za vreme NDH bio  je prvi organizator ilegalnog Ravnogorskog pokreta u Dubrovniku. Uhapšen je u ustaškoj provali marta-aprila 1944. u Dubrovniku i završio je u  logoru Jasenovac.

Saša Nedeljković član Naučnog društva za zdravstvenu istoriju Srbije

Napomene :

1. „Uspomeni Meda Pucića dubrovačkog vlastelina o 55-godišnjici njegove smrti“,„Dubrovnik”,  3 juli 1937,  Dubrovnik, br. 23, str. 1;   

2.B.G. ,,Šipanjska Luka”, „Rad”, Dubrovnik, 6. decembra 1919, br. 3, str. 3; Šipanjanin, ,,Iz Luke Šipanjske”, ,,Narodna Svijest”, Dubrovnik, 12. jula 1921, br.28, str. 2;

3. „Jedna potreba i jedno pravo Srba katolika”, „Dubrovnik”, 1.jula 1939, Dubrovnik, br. 26, str. 1;„Glavna godišnja skupština Sokolskog društva-Dubrovnik”, „Dubrovnik”, 6 marta 1937, br.5, str.3 ; „Rad Sokolske župe Mostar u godini 1933”,  Sarajevo, 1934, str. 202;

4.„Proslava Kraljeva  rođendana u Suđurđu na Šipanu”, ,Dubrovnik”,  11 Septembar 1937, Dubrovnik, br.33, str.2,3; „Pišu nam iz Suđurđa na Šipanu”, „Dubrovnik”, 6 Januara 1938,  Dubrovnik, br. 1, str.3; „Proslava u Suđurđu”, „Dubrovnik“, 17 septembra 1938, Dubrovnik,  br. 37, str. 4;

5. V.L. „Nova sokolska jedinica”,  „Dubrovnik“, 20 februara 1937, br. 3,Dubrovnik, str. 2; „Pišu nam sa Šipana”, „Dubrovnik“, 27. februara 1937, br. 4, Dubrovnik, str. 7;

6. „Luka Šipanjska, aprila 1937“, „Dubrovnik“, 17. aprila 1937, Dubrovnik  br. 11,  str.3;

7. „Luka Šipanjska 7-VI”,  „Dubrovnik”,  12 Juni 1937, Dubrovnik, br. 20, str. 2;

8. „Primamo iz Šipana”, „Dubrovnik”,
12. februara 1938,  Dubrovnik,  br. 6, str. 2; „Dopisniku  „Dubrovnika” tek prigovor”, „Narodna Svijest”, 11. Svibnja 1938, Dubrovnik, br. 19,str. 2;

9. „Pišu nam sa Šipana”, „Dubrovnik“,  30 aprila 1938, Dubrovnik, br. 17, str. 3; 10. „Otvorenje sokol. Doma i blagoslov zastave”,  „Bratstvo”, 15. septembra 1938,  Osijek, br.9, str. 184; „ (Veliko Sokolsko slavlje)”, br. 32, „Dubrovnik”,  20 avgusta 1938, Dubrovnik, str. 3;

11. Nikola Žutić, „Sokoli”, Beograd, str. 127;

12. „Ista pesma, isti glas”, „Bratstvo”, br. 1, Osijek, 15. januara 1939, str. 14;

13.„Iz Suđurđa na Šipanu”, „Pretstava u Luci”, „Godišnja skupština čete”, „Dubrovnik”, 27.januara 1939, Dubrovnik, br. 4, str. 4;

14.  „Luka Šipanska.”, „Dubrovnik”, 8. jula 1939, Dubrovnik, br. 27, str. 4;

15. „Dubrovnik u narodnooslobodilačkoj borbi i socijalističkoj revoluciji 1941-1945”, Split, 1985, str. 1051;

16. „U tom grmu zec leži”, „Dubrovnik”, Dubrovnik, 30 septembar 1939, br. 39, str. 3; Civis Ragusinus, „Todore, Todore…“, „Dubrovnik”, 3. februara 1940,  Dubrovnik, br. 5, str. 2-3

17.   Jadranska straža, januar 1940, br.1, str.33; str.508, 509, Decembar 1940, br.12, Split;

18. Fikreta Jelić-Butić, „Četnici u Hrvatskoj 1941-1945”, Zagreb, 1986, str.169, 236, 237; Bogdan Radojičić, „Ustanak u nevesinjskom srezu”, Spomenica Organizacije srpskih četnika „Ravna Gora”, Kragujevac, 2008, str. 129,1.036, 1.037; Miloslav Samardžić, „Borbe četnika protiv Nemaca i ustaša 1941-1945”, Drugi tom, Kragujevac 2006, str. 102;

Vezane vijesti:

Nedeljković: Sudbina sokola u Orašcu kod Dubrovnika

List ,,Dubrovnik” o borcima za oslobođenje i ujedinjenje 1912 – 1918.

Sećanja V. M. Vukmirovića na borbe četnika u Balkanskim ratovima

Saša Nedeljković: Dubrovački Srbi i Savez srpskih kulturnih ustanova

Nedeljković: List ,,Dubrovnik” o pokušajima pohrvaćenja Srba katolika i Bunjevaca

Nedeljković: Dubrovački Srbi

Nedeljković:Bokelji i Boka Kotorska u listu ,,Dubrovnik” od 1937. do 1941 godine

Nova Jugoslavija u Dubrovniku