Na putu prema jedinstvu kršćana stoje mnoge prepreke

Rijeka – Svjetska molitvena osmina za jedinstvo kršćana i ove godine će u Rijeci proteći bez participiranja Srpske pravoslavne crkve – tako je bar rečeno na konferenciji za novinare kojom je ekumenski tjedan najavljen. Štoviše, rečeno je da episkop zadužen za riječko podrušje i dalje iskazuje nespremnost za ove ekumenske napore. Na tom tragu, znajući da sada već petu godinu SPC u Rijeci – ali ne i drugdje u Hrvatskoj – ne sudjeluje u ekumenskim događajima, o tome smo pričali u riječkom SPC-u i kratko nam je rečeno da nema ništa novog. Pitali smo i nadležnog episkopa gornjokarlovačkog Gerasima Popovića i to doslovce da objasni kako to da SPC u Rijeci ni ove godine neće sudjelovati u Svjetskoj molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana. E-mailom smo dobili odgovor gospodina Gerasima, ali ne na postavljeno konkretno pitanje.

Evo što je odgovorio. „Jedan od najvažnijih misionarskih zadataka Pravoslavne Crkve je svedočenje drevnog nepodeljenog Predanja Crkve, koje je postojalo pre svih ovih hrišćanskih zajednica koje su se iz različitih razloga odvojile od Predanja. Pravoslavna Crkva je čuvar Predanja i blagodatnih darova Rane Crkve. Stoga je njen osnovni zadatak, u svom odnosu sa nepravoslavnim konfesijama, da bude stalni i uporni svedok koji će voditi do istine izražene u ovom Predanju čineći ga razumljivim i prihvatljivim… Cilj svedočenja Pravoslavlja je stavljen pred svakog člana Crkve. Pravoslavni Hrišćani moraju jasno da vide da vera koju čuvaju i ispovedaju ima katoličanski, univerzalni karakter. Crkva nije samo pozvana da uči svoju sopstenu decu, već i da svedoči istinu onima koji su je napustili.

Iz  toga sledi da Pravoslavna Crkva nije protiv dijaloga sa drugim hrišćanima koji se i odvija između  pravoslavne Crkve i drugih hrišćanskih denominacija, a sve u cilju da ih kroz pokajanje vrati u okrilje Jedne, Svete i istinske vere Hristove. Uostalom to je i misija Pravoslavne Crkve, koje se ona nikada nije i ne može odreći. Piše između ostalog episkop Gerasim.

Dalje kaže da su mogućnosti zajedničkog svedočenja su velike, a da ono počinje naporima za međusobnim mirenjem i postizanjem cilja –  jedinstva hrišćana. Isto tako,  tumači da na tom putu stoje mnoge i različite prepreke, pored psiholoških i razni teološki problemi. Zaključuje pak kako je neophodno raditi na prevladanju podjela  „ jer ne zaboravimo da je podeljenost i svađa među ljudima samo jedan od simptoma „poslednjeg neprijatelja, tj. smrti“.

M. GRCE

Izvor: SVEŠTENA EPISKOPIJA GORNjOKARLOVAČKA

Izvor: www.novilist.hr