Muzej Kozare: Dokaze o pokatoličavanju Srba učiniti dostupnim javnosti

Muzej Kozare Prijedor zatražiće od Arhiva Republike Srpske školske matične knjige prijedorske gimnazije iz vremena prije i poslije osnivanja Nezavisne Države Hrvatske, koje sadrže dokaze o masovnom pokatoličavanju pravoslavnog življa u gradu na Sani.

Direktor Muzeja Kozare Zoran Radonjić rekao je da je ovu inicijativu pokrenuo profesor prijedorske gimnazije u penziji Lazar Gvozdenović, koji se i sam sa istim zahtjevom obratio i ovom muzeju i Arhivu Republike Srpske.

“Smatramo da je korisno za našu istorijsku zbirku i njene potrebe da ima kopije ovih dokumenata”, ocijenio je Radonjić. Školske matične knjige svjedoče o đacima koji su pohađali prijedorsku gimnaziju i koji su se u školskoj 1940/41. godini izjasnili i bili upisani kao pravoslavci, a naredne 1941/42. godine kao katolici.

Profesor Gvozdenović obratio se i eparhiji banjalučkoj Srpske pravoslavne crkve s ciljem da i ovo crkveno namjesništvo doprinese da se takvi dokumenti učine dostupnim školama, muzejima, javnosti i medijima jer se o ovoj arhivskoj građi ne zna dovoljno, pogotovo među mladima.

“Oni i ne znaju gdje se mogu naći dokazi o masovnom i nasilnom pokatoličavanju našeg naroda tokom Drugog svjetskog rata. Ima ih koji ni ne znaju da se to dogodilo. Postoje i zlonamjerni koji govore o preuveličavanju”, navodi Gvozdenović u dopisu Eparhiji banjalučkoj.

On podsjeća da o pokatoličavanju Srba nakon osnivanja NDH, na današnji dan prije 75 godina, svjedoče i bivši učenici i profesori u monografiji “Prijedorska gimnazija 1921 – 1981”.

“Ljeto 1941. godine protiče u tmurnim danima okupacije. Preživljava se i pokolj 31. jula i 1. i 2. avgusta, zatim dolazi prekrštavanje na rimokatoličku vjeru, a u jesen počinje sa radom gimnazija”, svjedočanstvo je učenika Draška Popovića sačuvano u ovoj monografiji. “Poslije zbora baka mi je pričala kako su ih ustaše, za vrijeme pokolja Srba u Prijedoru, izvele iz kuće i kako ih je spasila komšinica Muntijanka, predstavljajući ih kao katolike i Hrvate. Navratio sam i kod tetke Draginje Ostojić. I ona i njene tri kćeri, mlađe od mene po nekoliko godina, Mirjana, Branka i Drinka, morale su, kao i baka i đed, preći na katoličku vjeru”, svjedoči u ovoj knjizi učenik Vojin Hadžistević.

Monografija čuva i svjedočenje pod naslovom “Moji prijedorski dani” koje je pisao profesor Mate Baće koji kaže da se najviše bojao susreta sa djecom u razredu.

“Kako će me ta djeca gledati? Kako će me primiti? Zamišljao sam da, možda, srpska djeca u meni ne mogu gledati dobrog čovjeka. Konačno, ja sam Hrvat. A šta su `Hrvati` učinili njihovim roditeljima, starijoj braći? Kako je djelovalo prekrštavanje na njih?”, piše profesor Baće.

Osim dokaza o pokatoličavanju učenika pravoslavaca, monografija “Prijedorska gimnazija 1921 – 1981” sadrži i dokaze da su se u nastavi izučavale islamska i katolička vjeronauka, ali ne i pravoslavna, budući da na spiskovima imena svih profesora nema vjeroučitelja pravoslavne vjeronauke, već samo katoličke i islamske.

“Ovakvo stanje nije bilo karakteristično samo za Prijedor, nego za svaki grad nekadašnje NDH. Tako sveobuhvatno pokrštavanje Srba na cijeloj teritoriji NDH moglo se realizovati samo po temeljito osmišljenom planu i programu katoličke crkve na čijem čelu je bio Alojzije Stepinac”, zaključuje profesor Gvozdenović.

Izvor: Radio Televizija Republike Srpske