Mučenička staza jadovnička proteže se Velebitom, od Šaranove jame do mjesta logora Jadovno, u Čačić dolcu. To je 7300 metara svete zemlje, osveštane krvlju i znojem predaka naših stradalih u kompleksu logora smrti NDH, Gospić-Jadovno-Pag. Izmrcvareni, poniženi u smrt povedeni, vezani bodljikavom žicom po dvoje, po troje i u većim grupama koračali su ,,golgotom srpskom – jadovničkom“ znajući da krst svoj nose.
Strašni plan zločinačkog uma bez duše, da se jedan narod pobije, pokrsti i protjera uz svu monstruoznost, neljudskost i surovost nebića ovdje je 1941.godine doživio svoju materijalizaciju u punom smislu, koja je teško razumljiva i objašnjiva.
Ali taj privremeni trijumf zla, dugo održavan vještačkim disanjem prikrivanja, poricanja i opstrukcije dostojanstva žrtve i istine prema njoj, razbio se u parmparčad 24. juna 2012.godine.
Taj isti časni krst bezbroj puta survan u jame i ponore zajedno sa onima koji ga ponesoše podignut je ponovo. Rijeka koraka potomaka i poštovalca žrtava uznosila je časno znamenje na oltar mučeništva uprkos svemu. Metafizička matica nezaustavljivog trijumfa života, onih koji pretekoše da svjedoče i da se sjećaju, mljela je uz strane velebitske. Svaki korak značio je nagradu, svaka kap znoja i količina napora značili su sjedinjenje sa onima koji tuda prođoše, pa nema još ni 71 ljeto. I ta mala crtica na skali vremenskoj svakim metrom nestajala je, razbijana krstom na čelu kao kormilom, postala je tako nebitna u vječnosti.
Koračali smo zajedno i oni iz ’41. i mi nedostojni iza njih…
24. jun – dan sjećanja na Jadovno ustanovljen je kao opomena na vrijeme kada logor Jadovno poprima svoje maksimalne prostorne obrise i kapacitete broja interniranih žrtava. Istog dana kamena pustinja uvale Slana na jadranskom ostrvu Pagu postaje novo mjesto kompleksa logora, koja će odnijeti hiljde nevinih života. Dan za opomenu, dan za pomen, dan za sjećanje na pretke, dan za život budućih…
Kompleks logora Gospić-Jadovno –Pag kao organizovan državni posao odnio je po dosadašnjim istraživanjima 40 123 života, sa teritorije čitave tadašnje NDH, koja je zauzimala prostore današnje Hrvatske, BiH i jednog dijela Srbije (oblast Srem). Teritorijalna i sistemska sveobuhvatnost, brutalnost i specifičnost zločinačkog pristupa raširenog na veliki broj ljudi, u ovom slučaju, tema su o kojoj svakako mogu i moraju biti napisane mnogobrojne studije , ne samo istorijske, nego i psihološke, sociološke, demografske i druge.
Zaista, takav zločin genocida nad Srbima pravoslavcima i Jevrejima proklamovan i izvršen od najvećeg dijela hrvatskog društva i države te 1941.godine , od kojeg su se gnušale i njemačke i italijanske trupe, nikako ne može dobiti jednostavne i jednosložne opise i „opravdanja“ kojih nema.
Kontrola sjećanja u komunističkom sistemu, zarad bratsva i jednistava, zarad fikcije i nečega što nikada nije postojalo, sa svim svojim autodestruktivnim sofisticiranim metodama samo je doprinijela da sjećanje danas, kad se budi iz intimnih rana i postaje polako, ali sigurno dio matrice identiteta , bude još jače i još intenzivnije, nego što bi možda bilo u normalnim procesima memorijalizacije nakon proteklog vremenskog perioda.
I tako intenzivna i gotovo nestvarna kolona sjećanja i života nastvaljala je uz Velebit. Ni neuređeni dio mučeničke rute, ni teška orijentacija, ni umor, kojeg nije bilo, nisu je mogli zaustaviti. Rijeka koja teče uza stranu ulila se, konačno, u Čačić dolac. Pomiješaše se, napokon, preci i potomci, oni zemaljski živi i oni živi u vječnosti stadoše pod krst koji zajedno uzdigoše, uzniješe i postaviše.
Prisustvovati ovom duhovnom uzdignuću u jedinstvo i sabornost značilo je prisustvovati momentu koji briše sve zaborave. I ko je bio u Čačić dolcu pod krstom taj nikad to zaboraviti neće i znam , siguran sam, da će doći ponovo , ne sam nego sa još onih koji za ovo čudo čuše i doći poželješe, na poklonjenje ovom svetom mjestu.
Dogodine na Jadovnu!
Neka ti je vječnaja pamjat jadovničko pleme moje!
Piše: PREDRAG LOZO
Vezane vijesti: Dokumentarni film „Krst nad jamom“