MOMIR KRSMANOVIĆ DJELIMA O SRPSKOM STRADANjU PODIGAO ZADUŽBINU

Akademik Matija Bećković ocijenio je da je Momir Krsmanović svojim djelima podigao sebi veliku zadužbinu jer ona govore istinu o srpskom stradanju na Drini u Drugom svjetskom ratu, koje je zvanična istorija u komunističkoj Jugoslaviji, pod pritiskom vladajuće politike, decenijama prikrivala i relativizovala.

„Kada država i nauka ne posvete pažnju nečemu, uvek se nađe neko ko to uradi, ko zapisuje i beleži, uprkos opasnostima kojima bude izložen. Takav je slučaj sa prikrivanom istinom o srpskom stradanju na Drini, zarad bratstva i jedinstva, što je radila bivša komunistička vlast. Umesto države, tu istinu je istražio i objavio Krsmanović i njegova dela su istorija i ujedno njegova autobiografija“, rekao je Bećković u Bratuncu, gdje je sinoć održano književno i dokumentarno-poetsko veče o književnom opusu Momira Krsmanovića.

Na poetskoj večeri, koju je organizovao „Tehnički remont“ iz Bratunca povodom krsne slave Sveti Vrači, Bećković je besjedio o Krsmanovićevim dokumentarnim romanima „Teče krvava Drina“, „I Bog je zaplakao nad Bosnom“ i njegovom ukupnom stvaralaštvu, ističući da su, prema podacima bibliotekara, njegove knjige bile najčitanije krajem prošlog i početkom ovog vijeka.

On je naveo da Krsmanović cijelog života prikuplja svjedočenja očevidaca nekih događaja i masovnih ubistava, te svjedoči o svemu što se događalo na Drini i u njenoj blizini, prenoseći istinu o srpskom stradanju u Drugom svjetskom ratu i posljednjem ratu u BiH na ovoj rijeci i u istočnoj Bosni.

„Lagalo se o Drugom svetskom ratu. Svojim žrtvovanjem i pričama o prošlosti Krsmanović je najviše okrenut budućim naraštajima, jer čitajući njegove knjige, saznaju pravu istinu o događajima i srpskom stradanju. On svojim delima upozorava da u ratovima svi stradaju i poziva na mir i prekid ubijanja u svetu“, poručio je Bećković.

Odlomke iz Krsmanovićevih knjiga, među kojima i njegov opis mrtve majke pored koje je kao devetogodišnjak zatekao svoju mlađu sestru kako gricka njena prosuta crijeva, čitala je književnica Jasmina Janković. Ona je izrecitovala i dvije svoje rodoljubive pjesme.

Momir Krsmanović je kao dječak slučajno preživio veliko srpsko stradanje na Drini, a te zločine su ustaše počinile u proljeće 1942. godine, kada je u Starom Brodu i Miloševićima ubijeno oko 11.000 Srba, čija imena je objavio u dvije svoje knjige. Među ubijenima su njegova majka, brat i veći broj članova šire porodice.

On je pod tim utiskom cijeli život posvetio dokumentovanju istine, prikupljajući izjave svjedoka i u svojim knjigama je objavio intervjue sa oko 700 svjedoka srpskih stradanja u Drugom svjetskom ratu i posljednjem ratu u BiH.

Srpska stradanja u Podrinju u posljednjem ratu objavio je u „Triptihu o srpskoj golgoti“.

Osamdesetpetogodišnji Krsmanović pričao je o stradanju svoje porodice i srpskog naroda Romanije i istočne BiH, o zločinima koje su ustaše činile nad Srbima što je on gledao kao devetogodišnjak.

„Meni su te slike ostale pred očima i nisu mi dugo dale da zaspim. Počeo sam pisati o tome. Ivo Andrić mi je rekao da o tim stradanjima pričam sa preživjelim svjedocima i da ta svjedočenja koristim u svom pisanju o tim stradanjima. Poslušao sam ga i cijeli život to radim“, rekao je Krsmanović.

Krsmanović kaže da je to radio i tokom minulog rata U BiH, odlazeći u mjesta u kojima su se desili pokolji nad Srbima Podrinju i Birču i razgovarajući sa svjedocima.

On je podsjetio da su njegove knjige najčešće zabranjivane i da dugo nijedan
izdavač nije htio, odnosno smio, da objavi njegovu knjigu.

Kada se to napokon desilo i objavljena prva knjiga „Teče krvava Drina“, ubrzo je objavljen i njen drugi tom koji je u kratkom roku rasprodat u velikom tiražu.

„Mene su privodili, saslušavali, prijetili, smijenili su direktora izdavačke kuće, ali je interesovanje za knjigama raslo.

To me je podstaklo da nastavim da prikupljam građu i objavljujem istinu o srpskim stradanjima i to ću nastaviti da činim dok mi zdravstveno stanje bude dozvoljavalo. Smatram da je to moja obaveza kao očevica pokolja i dug prema hiljadama nevino stradalih Srba“, poručio je Krsmanović.

On je zahvalio Srpskoj pravoslavnoj crkvi u čijim je manastirskim konacima napisao veći broj knjiga jer nije imao adekvatan prostor za rad i čuvanje prikupljenih dokumenata i građe o zločinima o kojima je pisao.

Krsmanović je autor najvećeg broja dokumentarnih knjiga o srpskom stradanju u Drugom svjetskom ratu i posljednjem ratu u BiH.

Na književnoj večeri, održanoj u prepunoj sali bratunačkog Doma kulture, nastupio je i guslar Zoran Golubović iz Guslarskog društva „Starina Novak“ sa Pala.

Izvor: SRNA

Vezane vijesti:

Matija Bećković: Prošao sam bolje od Njegoša – njemu su srušili grob, a meni će tek da ruše

Matija Bećković: Lišeni života i smrti

Matija Bećković: O trijumfu najgorih đaka