MJESTA STRADANjA – OBAVEZA DA IH SE PAMTI I POTOMSTVU PREDAJE!

U SMEDEREVSKOJ PALANCI ODRŽAN 4. SABOR BILOGORACA

U subotu 13. jula u Smederevskoj Palanci je održan 4. Sabor Bilogoraca. Tako su se poslije tri godine i okupljanja u Rumi i Grockoj u međuvremenu, bivši žitelji istočne Bilogore ponovo našli u ovom gradu. Istina, u nešto manjem broju
nego prijašnjih godina – svoj danak uzimaju besparica i kriza u ovom aktuelnom
periodu koji možemo najjasnije opisati kao dogorijevanje političkog projekta
započetog paljevinom skupštine Srbije prije nešto više od jedne decenije.

Sabor je centralno mjesto okupljanja Bilogoraca, ali i prilika da se
održi godišnja skupština Zavičajnog udruženja „Bilogora“, sabere sve što se
radilo i uradilo između dva Sabora, progovori o uspjesima i teškoćama i donesu
potrebne odluke.  Jedan dio aktivnosti
kojem se u ovom udruženju posvećuje značajno vrijeme i koji je privukao pažnju
prisutnih je vezan za tragediju srpskog naroda u Drugom svjetskom ratu i
posljedice građanskog rata u Hrvatskoj 1991-1995. godine.  Na to se u svom izlaganju posebno osvrnuo i
predsjednik udruženja, dr Milan Bastašić:

„Mogu vam reći da postoji gotovo potpuno sređena evidencija žrtava oba rata za područje
Bilogore koje pokriva naše zavičajno udruženje. Ista je stvar sa evidencijom
masovnih grobnica iz Drugog svjetskog rata, koje su osknavljene u posljednjem ratu
i potpuno zarasle u drveće i korov osim onih dviju na lokacijama u Grubišnom
Polju. Ovome treba dodati da smo napravili i potpunu evidenciju i utvrdili
geografske koordinate svih spomenika, grobalja, te sakralnih objekata podignutih
u posljednja četiri vijeka, što je sve zajedno jedinstven primjer za sva krajiška
područja gdje je živio srpski narod. Možemo reći da smo time stvorili osnovne
pretpostavke da sačuvamo uspomenu na naše pretke, posebno one tragično stradale
i da kroz kulturu sjećanja i pamćenja sačuvamo identitet našeg bilogorskog roda,
što je i jedan od osnovnih razloga osnivanja Zavičajnog udruženja „Bilogora“.

Milan Bastašić je u izlaganju skupštini dao i izvještaj o realizaciji
okupljanja u okviru četiri godišnja datuma ustanovljena u ovom udruženju sa planom
da postanu tradiocionalna, a koji su vezani za stradanje predaka i savremenika:

„U vremenu između dva sabora, prvo je 28. septembra prošle godine, drugi puta u
Grubišnom Polju služen parastos i održan komemorativni skup za sve 2.694 srpske
žrtve grubišnopoljskog dijela Bilogore od 1941. do 1945.godine. Položeni su
vijenci Zavičajnog udruženja „Bilogora“ iz Beograda i  Udruženja građana „Jadovno 41.“ iz
Banjaluke i prislužene svijeće. Prisutno je bilo šezdeset i dvoje Srba i Srpkinja
sa područja Grubišnog Polja, Zdenaca, Daruvara, Bjelovara, Garešnice i
Virovitice, koji tamo žive.

U hramu Svetog Marka u Beogradu u nedjelju 28. oktobra 2012. u organizaciji našeg Odbora za obilježavanje žrtava posljednjeg rata, služen je parastos i održan pomen poginulim borcima Teritorijalne odbrane opštine Grubišno Polje u građanskom ratu u Hrvatskoj od 1991. do 1995, te civilima sa područja istočne Bilogore stradalim u periodu od 1991. do 1997.
Parastos je služen za 63 stradala, međutim, naša istraživanja traju i dalje, tako
do smo posljednjih mjeseci došli do saznanja o 67 žrtava, od kojih je 40 civila.

Na parastosu i komemoraciji Jadovničkim žrtvama u Grubišnom Polju, 27.aprila ove godine, iz Srbije, da ne kažem iz Zavičajnog udruženja „Bilogora“, bio je samo potomak žrtava iz porodice Janjić i ja. Iz Banja Luke su bili i položili cvijeće, predsjednik i sekretar Udruženja „Jadovno 41“ i Dragica Preradović. Sama Dragica između brojnih potomaka devetnaest ubijenih Preradovića u Jadovnu! Obnovljenu Spomen ploču na željezničkoj stanici nismo uspjeli postaviti iako se uporno radi na tome. Želim da znate da je na ostrvu Pagu, 29. juna, na obilježavanju Dana sjećanja na Jadovno 1941. obnovljena,
do sada dva puta razbijana Spomen ploča.Tu je stradao ko zna koliki broj naših
predaka, o čemu svjedoči izjava preživjelog Mađara da je u jednoj baraci našao
urezan zapis: „Popara Popović Grubišno Polje“.

Na Vidovdan ove, 2013. godine, u četiri autobusa
iz Srbije za Jadovno, potomaka Bilogoraca nije bilo. Ne želim vam kvariti
raspoloženje u prigodi kojom smo ovdje došli, ali moram iskoristiti vaše
prisustvo da vas upozorim – Sve one masovne grobnice vaših predaka po Bilogori
i uništena obilježja nisu samo mjesta zločina hrvatskih ustaša, ona su i vaša
svekolika obaveza da ih pamtite, da ih posjećujete, da na njima učite i da ih
potomstvu predajete! Isto je tako sa pijetetom prema žrtvama i našem žrtvovanju
u posljednjem ratu“, rekao je, između ostalog, Milan Bastašić.

Prisutnima se obratio i Marinko Juretić, koji je svojevremeno, sve do
1991. godine bio protojerej grubišnopoljski. Na ovom saboru on je uveo i jednu
novinu koja je toplo pozdravljena i koja će vjerojatno postati tradicija –
zajedničku molitvu prije svečanog ručka. Tako su se Bilogorci za još jedan
korak približili duhu poruke ispisane na lenti njihovog grba – ŽIVITE U MIRU Ї BUDITE VJERNI!  

Vezane vijesti: 

4. SABOR BILOGORACA