Ministar kulture iz Pavelićevog šinjela

Novi hrvatski ministar kulture Zlatko Hasanbegović stari je predsjednik mladeži proustaške Hrvatske čiste stranke prava (HČSP).

Prije nego se, 1996. godine, priključio proustaškoj političkoj opciji, Hasanbegović je, kako se pohvalio HČSP, bio član Hrvatskog oslobodilačkog pokreta (HOP). Ovu političku organizaciju, 1956. godine u Argentini, osnovao je zločinac Ante Pavelić. Novi ministar kulture, također, stari je predsjednik Nadzornog odbora Počasnog bleiburškog voda. Lupiga vam donosi pregled izjava novoustoličenog kulturnog stožernika. Ukoliko vam se zabrinjavajućim čini podatak da je novi ministar kulture politička iskustva sticao u organizacijama koje poštuju lik i djelo najvećeg zločinca u hrvatskoj povijesti, niste u svojoj zabrinutosti usamljeni. Domoljubnoj koaliciji, međutim, valja odati priznanje: odlučili su igrati otvorenih karti. Kralj je u tom špilu očito oslikan Pavelićevim likom.

Revizionizam – prihvaćam
„Ukratko, moje temeljno historiografsko polazište, koje moji kritičari etiketiraju kao “revizionizam”, a što prihvaćam, glasi: komplicirana povijesna stvarnost u Drugom svjetskom ratu, na području koje je prije toga obuhvaćalo Kraljevinu Jugoslaviju, ne može se objašnjavati teološkim konceptima o borbi “dobra” i “zla”, “antifašizma” i “fašizma” kao pojmova batina bez konkretnog sadržaja.“
(januar, 2010.)

Antifašizam – ne prihvaćam
Domovinski rat je jedini u 20. stoljeću u kojoj su Hrvati izašli kao istinski pobjednici i jedini temelj na kojem se treba graditi Hrvatska. Duhovi i zlodusi prošlosti izazivat će stalni rascjep i beskrajne debate. Antifašizam nije temelj ove države već floskula koja nema utemeljenje u ustavnom tekstu, ne spominje se nigdje ni jednom riječju u Ustavu.
(maj, 2015.)

Obilježavanje obljetnice proboja u Jasenovcu – ne prihvaćam
„Broj ljudi na komemoraciji je poruka hrvatske javnosti na restauraciju i rehabilitaciju procesa jugoslavenskog komunizma koji doživljava svoj klimaks ovih dana na 70. obljetnicu završetka Drugog svjetskog rata i zloporabe obljetnice proboja u Jasenovcu za rehabilitaciju jugoslavenskog komunizma pod krinkom antifašizma.“
(maj, 2015.)

Da je Hrvatska postojala u Jugoslaviji – ne prihvaćam
„Posebno je čudna ona rečenica da je za njega jedina hrvatska vojska u ratu hrvatski partizani i partizani Hrvatske. To je posebno bizarno. Ostaje nejasno jesu li to bile dvije vojske i koja je razlika. Drugo previđa činjenicu da se ta oružana sila sama označavala jugoslavenskom i tako su se doživljavali. To je bilo formalno i njezin službeni naziv u svim fazama rata, počevši od Narodnooslobodilačke vojske. Čisti zdrav razum govori da nešto što je bilo jugoslavenska vojska ne može biti hrvatska vojska.“
(april, 2015.)

Dan oslobođenja Zagreba od fašista i nacista – ne prihvaćam
„Nadnevci kao 8. svibnja 1945. ili 22. lipnja 1941., bez obzira na sve suvremene revizionističke pokušaje njihove rehabilitacije u celofanu fluidnog “antifašizma”, u svome su temelju neodvojivi od cjeline jugoslavenskog komunističkog naslijeđa“. Oni su konstitutivni elementi jugoslavenske komunističke totalitarne vladavine, pa je naš odnos prema njima zapravo odnos prema toj istoj vladavini“.
(maj, 2014.)

Mlade antifašiste – ne prihvaćam
„Apologeti titoizma mogu se podijeliti barem u dvije skupine. Jedno su paleokomunistički ostaci oličeni u različitim veteranskim »antifašističkim« partizanskim udrugama i njihovim pomlacima, tzv. »mladim antifašistima«, zakonitim nasljednicima zloglasnog SUBNOR-a. Oni nemaju problema s duhom vremena i političkom korektnošću te s činjenicom da se u 21. stoljeću očekuje barem kurtoazna osuda svakog zločina. Dok predstavnici one druge skupine »lakiranih« titoista jugoslavenske komunističke »sistemske« zločine različitim oblicima relativizacije svode na tzv. osvetu.“
(jun, 2015)

Treći program hrvatskog radija – ne prihvaćam
„Sve dok se u javnom simboličkom prostoru ne odbace svi jugoslavenski simboli nad modernim hrvatskim nacionalnim i državnim identitetom, trajno će stajati sjena jugoslavenstva kao povijesnog normativa nasuprot hrvatstvu kao provizoriju i povijesnom ekscesu. Kome nije jasno o čemu je riječ, predlažem da svaki dan sluša Treći program Hrvatskog radija i »postmodernu« neojugoslavensku »dekonstrukciju« i rastakanje hrvatskoga nacionalnog i kulturnog identiteta, naravno ne više novcem stanovitih zaklada već hrvatskih poreznih obveznika.“
(jun, 2015)

Izvor: Lupiga