Konkurs za podobnog Srbina

Ne postoji političar iz Federacije BiH iz bošnjačkog korpusa koji je ikada otišao da se pokloni srpskim žrtvavama u okolini Srebrenici, u Bratuncu, Vozući ili bilo kom drugom stratištu Srba u BiH….

Smije li neko lice bošnjačke nacionalnosti postati gradonačelnik Sarajeva ako prethodno, prije nominacije, javno ne izrazi žaljenje zbog nestanka više od 100 000 Srba i podsjeti na brojne srpske grobnice u ovom gradu – odgovor je: bez problema.

Da li bi bilo normalno da se u zahtjevima za donošenjem zakona o zabrani negiranja genocida, uz sve druge zločine bilo koje strane, na prvom mjestu navede najužasniji zločin genocida na BH prostorima – jasenovački? Naravno da bi, ali o tome u dvije trećine BiH niko i ne razmišlja.

Može li lice srpske nacionalnosti postati načelnik opštine Srebrenica, a da se prije toga ne ogradi ili svečano ne zakune da „priznaje genocid u Srebrenici?“ Sudeći prema vatrenim reakcijama bošnjačke javnosti i OHR-a, to se ne bi smjelo desiti, bez obzira što takvi uslovi nemaju nikakvu zakonsko uporište i predstavljaju udar na Ustavno uređenje BiH i sam Izborni zakon.

Najava najjačih stranaka iz Republike Srpske da je došlo vrijeme da izađu sa jednim kandidatom na lokalne izbore izazavala je unisone proteste iz bošnjačkog političkog spektra, pokrenula već 20 godina uhodanu medijsku propagandu i završila, kao i obično, u otvorenom lobiranju pred svim mogućim međunarodnim isntitucijama da se mjesto načelnika srebreničke opštine rezerviše vječno za samo jednu nacionalnost.

Zašto je potrebno da se lice srpske nacionalnosti koje bude izabrano na tu funkciju, umjesto programa za dalji oporavak opštine koji je nužan svim stanovnicima, bez obzira na ime i vjeru, izjasni ili zakune da prihvata da je na području opštine u ratu načinjen genocid, što se stalno potencira u Sarajevu.

Ne postoji političar iz Republike Srpske višeg ranga koji nije posjetio Srebrenicu, odao poštu stradalim Bošnjacima, položio cvijeće i izrazio žaljenja zbog žrtava i zločina koji su se desili? Ne postoji političar iz Federacije BiH iz bošnjačkog korpusa koji je ikada otišao da se pokloni srpskim žrtvavama u okolini Srebrenici, u Bratuncu, Vozući ili bilo kom drugom stratištu Srba u BiH.

Onih koji grlato postavljaju zahtjeve o tome ko i pod kojim uslovima može da bude na funkciji u Srebrenici        nikada nije bilo na pomenu u Jasenovcu – najstrašnijoj grobnici u istoriji BH prostora? Ipak, oni danas nastoje da budu „moralne vertikale“.

Što se OHR-a tiče, njihovi dvostruki aršini za žrtve u BiH poznati su još od otvaranje ove kanacelarije. Na direktna pitanja zašto ih nikada nema prilikom obilježavanja sjećanja na srpske žrtve ratova – često su dolazili cinični odgovori da „nisu bili pozvani“.

Danas oni na „sva zvona“ šalju poruke kako se ne smije predlagati osoba „koja negira genocid ili dolazi iz partije koja to radi“. Međutim, zakonski mehanizmi za odmjeravanje ličnih stavova ljudi – ne postoje, pa je zahtjev postavljen široko, toliko da bi trebalo da u startu preventivno eliminiše bilo koje lice koje bi dolazilo na srpske liste.

To mnogo liči na bizarni, višegodišnji (propali) zahtjev bošnjačke političke elite da, bez obzira na rezultate novog popisa stanovništa ostane paritet po popisu iz 1991. godine – sve dok se promijeljena etnička struktura ne vrati na staro?!

Pri tome, naravno, nikome nije palo napamet da bi i Srbi mogli da zatraže da se ne prizna validnost ni jednog popisa nakon Drugog svjetskog rata zbog genocida nad Srbima, Jevrejima i Romima u ustaškoj NDH, u čijem je sastavu bila cijela sadašnja BiH sve dok se demografsko stanje ne vrati na period od 1940. godine.

I tako dolazimo do suštinskog problema – 20 godina od završetka „tragičnog sukoba u regionu“ (formulacija iz Dejtonskog sporazuma) jedan dio stanovništva živi u 2012. a drugi još ne želi da okonča rat. Ni u svojim glavama ni u političkim kabinetima u (etnički čistom) Sarajevu.

Piše: Nenad TADIĆ

Izvor: