Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
SpanishBrat Vegara ne štedi nikog, a najmanje sebe, jer zna da će to ostati zapisano, u vijek vijekova, tako da laž i fušeraj nisu opcija.
Postoje dva jaka razloga zašto ne bih trebao da pišem predgovor (il` će biti pogovor).
Kao prvo, pisca, brata Srbina Vegaru, ne poznajem dobro, jednom sam ga vidio (a jednom ko nijednom), i, kao drugo, rata nisam ni omirisao.
Znači, bez obzira na olakšavajuće okolnosti, ja sam klasičan beogradski dezerter, ona fela koju pisac ove knjige iskreno prezire. Otkud, onda, ja ovde, na ovom zadatku, Bog Sveti zna.
Ono čega se sjećam je sledeće: pisac ove knjige ušao u moj život bezobraznim pijanim pozivima u sitne sate. Ko je zvao, ne sjećam se, ali pisac je bio u toj grupi poslijeponoćnih gnjavatora moje narkomanske malenkosti. Iz nekog razloga, potpuno suprotno od očekivanog, nisam blokirao gnjavatorski broj, niti sam, uz psovke, saopštio pozivaocu da me više ne zove u to doba i da ću se posebno obračunati sa osobom koja mu je predala moj telefonski broj, već sam strpljivo odslušao pijane, isprekidane, rečenice.
Iz tih pjanskih monologa ( iza se mutno čula muzika i karakteristična buka raje koja se dobro zabavlja u zapušenom, zamagljenom prostoru ), saznao sam nekoliko činjenica: Da im se sviđa moj prvi album (i da je ona mutna muzika upravo album Mama, nemoj plakati), da me zovu iz njima omiljenog mjesta – kafića Aut (koji je sad već legendarno mjesto), i – da me, nekako, vole.
I ja sam odmah zavolio njih, ali odmah, podvlačim.
Kasnije mi se pisac javio i preko društvenih mreža, te smo ponekad lajkovali jedan drugom ono što objavimo na tom zgubidanskom digitalnom prostoru zvanom Fejsbuk.
Eto. To bi bilo to.
Svemu drugom, ali bukvalno svemu drugom: njegovim junačkim pričama, teškom životu i beskompromisnim stavovima; njegovoj upornosti i vjeri u Gospoda našeg Isusa Hrista; svemu tome ne treba nikakav komentar, predgovor, a najmanje – pogovor.
Vegara, brat Srbin, piše krvavo precizno, nervima podupire i istovara pred nas ono najvrijednije što ima – svoju utrobu. Njemu književnost ne znači puno; to je samo oblik preživljavanja, plansko pisanje da se ne poludi u ovim mirnodopskim danima kada se povampiruje ono što nas je vijekovima ubijalo, a svjetski hohštapleri i domaća fukara zaigravaju svoj novi ples smrti.
Brat Srbin Vegara je izabrao jednostavan način da nam u njedra ugura emotivnu bombu, da nas raznese riječima; da ispriča ono što slabo ko smije da priča; on svjedoči bez dlake na jeziku, iz prve ruke, bez ustrčavanja, autocenzura, i bilo kakvih kukavičkih skretanja, o stradanjima našeg, srpskog, naroda; o građanskom ratu koji nismo htjeli niti započeli; o Vegarama, njegovoj porodici i porodicama oko njih; o ličnoj patnji i sporednim užasima; o hodu po žici između neuhatljive i slabašne nade u život i bezdana potpune bespomoćnosti i propasti.
Ova knjiga je, brate moj, udarac s pola terena; hrabar i beskomrpomisan pogled na minuli građanski rat u kome smo, opet, prevareni i klani, mada, ne onoliko koliko su bili isplanirali naši dušmani, jer smo i mi pomalo varali i klali, pa ponegdje uspjeli i uteći. Građanski rat i jeste zato najprljavija ljudska rabota, nema ideologije, samo – tari. Tari, druže stari…
Brat Vegara ne štedi nikog, a najmanje sebe, jer zna da će to ostati zapisano, u vijek vijekova, tako da laž i fušeraj nisu opcija. Međutim, osjećam da je svjestan kako je pred njim još jedan veliki zadatak – naučiti voljeti i praštati neprijateljima svojim.
Brate Srbine, Bojane Vegara, možda ti je drago što ti baš ja, tvoj omiljeni dezerter i gitarista (što je babi milo itd…), pišem ovo pisanije, ali, vjeruj mi, draže je meni; ponosan sam i nekako osjećam da sam i ja, sa tobom, prošao ovo o čemu pišeš; rehabilitovao si mene, dezertera sa četiri prsta, u poslednjem trenutku; pustio si me da, pred ovaj haos koji nas čeka, stojim sa boljim od sebe, i čekam da naš Gospod Isus Hristos dođe po drugi put.
S ljubavlju i vjerom u Boga,
Kolja
Izvor: Fejsbuk stranica Bojan Vegara
Od Bojana Vegare na našem portalu: Kolumnisti – Prijatelji – Bojan Vegara
