Miluna je imala tek 15 godina kada je u beskrajnoj koloni srpskih sužanja, sa cijelom porodicom, rođacima i narodom srpskih sela iz okoline Novske i Gradiške silom dotjerana u Staru Gradišku. Ustaše su ušle u selo i izdali naredbu da svi Srbi za 20 minuta izađu na seoski drum.
Iz te stare austro-ugarske kaznione pravili su raspodjelu ko ide u Jasenovac da se ne vrati, ko se ubija na mjestu, koja djeca se transportuju za Zagreb i Jastrebarsko, a koja se bacaju na gomilu da umiru.
Spas je bio moguć za one koji bi kao radno sposobni krenuli na rad u Njemačku.
“ Dobro pamtim visoku kulu stražaru u srijedi zatvorskog kruga; sa nje je njemački oficir na švabskom izdao zapovjest da svi radno sposobni od 15. do 50. godine budu izdvojeni. Išli smo na šišanje, svi smo bili ušljivi. Tada sam spasena iz pakla, spas`li su me Nijemci. U Njemačkoj sam provela tri godine na prinudnom radu. Bila sam u Lajpcigu.“
Sa oslobođenjem Miluna se vratila u Jugoslaviju, udala se i izrodila brojnu porodicu. Dočekala je i mnoge praunuke.
Baka Miluna Vukojević, iz sela Goleši kod Novske, danas živi u Hrtkovcima u Srbiji. Izuzetno je vitalna, visprena, sjajne memorije. Dok bilježim njeno ime u blok gleda šta pišem.
“ Ti pišeš ćirilicom; neka, neka tako treba!“, veli mi pohvalno ova povratnica iz pakla.
“ Ja do danas nisam naučila ćirilicu; do Jasenovca nisam morala, poslije Jasenovca nisam smjela.“
Zagrlih je, zaželjeh joj zdravlje i pomilovah njene stare ruke koje su dotakle kapiju ustaškog pakla.
Možda su i morale jer zaboraviše pisati slovima svoga otačastva.
* U okviru programa filmskog festivala „Slobodna zona“ u Beogradu, prikazan je dokumentarni film „Zaveštanje„. Film bilježi iskustva mučeništva i preživljenog genocida, posljednjih živih svjedoka iz hrvatskih-ustaških logora smrti.
U okviru ovog dokumentarno-istorijskog zavještanja zabilježene su ispovjesti 94 živa svjedoka neposrednog iskustva katoličko-ustaškog sistematskog istrijebljenja Srba. Reditelj filma je Ivan Jović.
Izvor: Goran Lučić-Đurica