Klark: Karadžić će u zatvor, a šta ćemo sa Bušom, Blerom, Klintonom..

Zašto su još na slobodi ljudi odgovorni za mnogo veće zločine od onih za koje je Radovan Karadžić proglašen krivim i zašto oni nikada neće krivično biti gonjeni – pita u prilogu za „Raša tudej“ novinar, pisac i bloger Nil Klark, saradnik vodećih zapadnih listova.

Prije godinu dana, u izvještaju „Prebrojavanje tijela“, koje su prikupili međunarodni ljekari, navodi se da je najmanje 1,3 miliona ljudi poginulo u ratu protiv terorizma koji predvode SAD u Iraku, Avganistanu i Pakistanu.

Ovoj užasnoj brojci moraju se dodati i brojevi poginulih tokom i nakon bombardovanja NATO-a u Libiji /više od 50.000/, uz stradanja zbog nedostatka osnovnih sredstava za život i gladi.

Tu su i oni koji su stradali u iračkom ratu i oni koje su u Siriji ubili teroristi koje je naoružavao i finansirao Zapad i njegovi regionalni saveznici.

U stvarnosti, zapadni neokonzervativci i njihovi saveznici odgovorni su za veći broj mrtvih, uništavanja i ljudske patnje čak i u poređenju s crnim danima Trećeg rajha i Adolfa Hitlera. Ali, njih nema u Hagu – ističe Klark i precizira:

Ako zaista niko nije iznad zakona, onda ćemo u sudnici vidjeti Džordža Buša, Dika Čejnija, Pola Volfovica, Tonija Blera i Hilari Klinton, a ne samo Radovana Karadžića.

Ono što je još gore, smatra Klark, jeste to što zapadni ratni lobi pokušava da iskoristi optužbe protiv Karadžića kao opravdanje za sopstvenu krvavu intervencionističku politiku.

Rat u BiH nije primjer, kako to tvrde neokonzervativci, onoga „što se desi kada Zapad ne interveniše“. Suprotno, rat u BiH izazvalo je baš pretjerano miješanje Zapada.

Svi bi trebalo da pažnju usmjerimo na „zlog Karadžića“, ali da ne idemo preduboko u pitanje kako su secesionistički ratovi u Jugoslaviji počeli i ko je zapalio fitilj.

Za SAD i njihove saveznike Jugoslavija je devedesetih godina prošlog vijeka bila „potrošna“ zemlja. Zapad je podržao one koji su težili raspadu Jugoslavije, poput hrvatskog lidera Franje Tuđmana i Alije Izetbegovića u BiH – navodi Klark.

On ocjenjuje da su oni bili mnogo ekstremniji u svojoj politici od „zvanično određenog lošeg momka“ Slobodana Miloševića, koji je želio da Jugoslavija ostane cjelovita.

Tokom 1992. godine u Lisabonu je postignut sporazum o mirnoj podjeli BiH i Karadžić je bio jedan od potpisnika. Međutim, sporazum je sabotiran intervencijom američkog ambasadora Vorena Cimermana, koji je od Izetbegovića tražio da povuče svoj pristanak.

Time se ne umanjuju optužbe protiv Karadžića za njegove kasnije postupke, ali bez Cimermanove intervencije najvjerovatnije da bi rat u BiH mogao biti izbjegnut – napominje Klark i ukazuje:

Ako ste član zapadne alijanse, slobodno možete počiniti genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, ali ako to sve učinite i nalazite se na suprotnoj strani – onda ćete odgovarati.

Zar zaista neko može da vjeruje da bi se Karadžić suočavao sa 40-godišnjom kaznom zatvora da je služio interesima SAD na Balkanu?

Indonezijski diktator general Suharto izveo je ne jedan već dva masakra tokom svoje karijere i broj ubijenih prelazio je milion ali on je umro kao slobodan čovjek u 86. godini. Za razliku od Karadžića, Suharto je bio favorit Stejt departmenta.

Međunarodni sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji veoma je dobro radio na presudama protiv Srba, ali je odbio da podigne optužnice protiv lidera i zvaničnika NATO-a za ratne zločine počinjene tokom nelegalnog bombardovanja SR Jugoslavije 1999. godine.

Na pitanje zašto sud ne razmatra zločine NATO-a, tadašnji glavni tužilac Tribunala u Hagu Karla del Ponte je odgovorila da je to onda bila – „savršena pravda“.

Međunarodni krivični sud je pristrasan koliko i Tribunal u Hagu. Pred tim sudom do sada je optuženo 36 osoba i svi su tamnoputi Afrikanci. Bijeli ratni zločinci /sem ako nisu Srbi/, ne moraju da brinu.

Dio problema za optužnicu protiv zapadnih lidera je i to što Međunardni krivični sud nije uveo amandman na svoj Rimski statut kako bi pod njegovu nadležnost došao i „rat protiv agresije“.

Ono što sada imamo jeste sistem međunarodne pravde prema kojoj oni koji počine ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid bivaju progonjeni samo ako su „zvanični neprijatelji“ SAD, ali ljude koji započinju ratove štiti imunitet – ukazuje Klark za „Raša tudej“.

Tako je Karadžić, koji je prema optužnici odgovoran za smrt nekoliko hiljada ljudi, osuđen na 40 godina zatvora, a odgovorni za više miliona mrtvih započinjanjem rata protiv agresije ostaju slobodni da se bogate i da počinju nove vojne sukobe.

Izvor: Radio Televizija Republike Srpske

Vezane vijesti:

Haški sudija: Bošnjaci gađali Markale, Karadžić za to nije kriv

Bivši agent CIA: Dobili smo zadatak da rušimo Jugoslaviju i vrbujemo političare

Dan kada je „Milosrdni“ počeo da ubija anđele