
Ubici svoje porodice osvetio se posle rata ali pravdu nije dobio
DUŠANOVA TRAGEDIJA JE POČELA KAD SU USTAŠE UŠLE U SELO “Moja nesreća je počela 3. aprila 1942. u Begovom Brdu, tamo gdje sam, kako mi je moja pokojna Bosiljka govorila, tresnuo glavom o zemlju. Stasao sam u sedamnaestu. Sjedili smo u svojoj drvenari. Sjećam se, mama je rekla: “Đeco, danas je Veliki petak. Idem zamijesiti pogaču i uštipke!” Mi odrasliji smo napravili kozaljke. Igramo se. Ćaća je neprekidno tvorizao i lupao vratima. Timario je krave. Ođednom britka pucnjava. Ustaše u selu. Nešto mi, u meni reče: Sakrij se, Dušane! Bacim se u živicu i gledam šta će biti. Moji su ostali u kući. Mama je okupila oko sebe četvero djece:













