arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Slovo o “crkveno” – narodnim veseljima

Ljeto je došlo, oživio i naš kraj. Kažu, Korana toplija neg’ more, dani bez kiše, temperature visoke. S’ ovim toplim danima došli su i praznici koje dočekujemo u našim hramovima, a na njih se nadovezuju i narodna veselja, u našem narodu poznati kao zborovi. Sve bi to bilo lijepo i dobro da su ta narodna okupljanja ono što bi trebali i predstavljati: okupljanje u hram uz molitvu, paljenje svijeća za pokoj duša naših prethodnika i za zdravlje nas i potomaka, pa onda pod šator, okrepljenje, radost uz pjesmu i uz tu istu radost odlazak našim ognjištima…  Ne znam kako i šta da učinim, ali evo sad dižem svoj glas i

Ostaci fabrike sapuna koji su pravljeni od logoraša (Foto: Novosti)

Potresno svedočenje: Sa 14 sam odvedena u Jasenovac

Demirovac – Devet grobnih polja na području Donje Gradine kod Kozarske Dubice osam decenija opominju i kriju strašnu istinu o zločinačkom ustaškom pohodu pod okriljem Nezavisne Države Hrvatske. Tokom Drugog svetskog rata, u zloglasnom logoru Jasenovac na najmonstruozniji način ubijeno je 700.000 ljudi, među njima 500.000 Srba, 40.000 Roma, 33.000 Jevreja, 127.000 antifašista i 20.000 dece. Preživeli logoraši bili su svedoci stravičnih ubistava celih porodica. Milica Sekulić (87) iz sela Demirovac izgubila je brojne članove porodice. „To su bile strahote, neljudske, strašne. I sada kada se setim, plačem. Imala sam svega 14 godina kada sam dovedena u Jasenovac i svega se sećam. Dovedena sam sa majkom i sestrom.“ Pokušala sam

skipovljaci-za-web.jpg

Petar S. Topalović: Moj Skipovac 1941. – 1945.

Pripadnici 16. Muslimanske partizanske brigade, 17. avgusta 1945. godine na razne načine u selu Donji i Gornji Skipovac pobili su 42. osobe. To su bili čobani, orači na njivi, među njima bilo je 18 mladića od 17 do 18 godina starosti. English Piše: Petar Stevana Topalović SKIPOVAC – OPŠTI PODACI Skipovac je Trebavsko selo koji je 1937. godine administrativno – teritorijalno podjeljen na dva sela: Gornji i Donji Skipovac. Planina Trebava u užem smislu čini dvadesetak sela – od rijeke Spreče i Stanić-Rijeke do ispod Duge Njive, iznad Modriče (sa sjeveroistočne strane) i od Kostajnice do Modriče sa zapadne strane (dolina rijeke Bosne). Na Trebavi živi većinom pravoslavno stanovništvo. Trebava

Foto Arhiva "Novosti" Deca nemilice ubijana u logoru u Jasenovcu

SLOBOŠTINA 16.08.1941. – Mučeništvo srpske nejači sa Kozare

Na područje Slavonske Požege u julu 1942. dopremljeno je 155 vagona izbeglica sa Kozare. „Po nalogu bojnika Luburića s njima se ima strogo postupati, ne smiju im se davati propusnice za kretanje, izuzev onih koji su se prijavili za rad u Nemačkoj“, – kaže se u jednom ustaškom izveštaju. 155 wagons of refugees from Kozara were brought to the territory of Slavonska Požega in July 1942. „Under the order of major Luburić they are to be treated sternly. They are not to be issued passes for movement, except those that have applied for labor in Germany“ – stated in one of the Ustasha reports. Jasenovačke ustaše su 16. avgusta 1942.

Ko je bio Dr Milan Bulajić?

Dr Milan Bulajić je rođen u mjestu Vilusi kod Nikšića, (Kraljevina Jugoslavija), 6. septembra 1928. godine. Umro je u Beogradu 29. novembra 2009. godine. Bio je međunarodni stručnjak za genocid, internacionalni ekspert za izučavanje genocida sa gledišta međunarodnog prava, istoričar i istoriograf genocida, i jugoslovenski diplomata u oblasti međunarodnih odnosa i međunarodnog prava. Dr Milan Bulajić je bio pokretač ideje i osnivač Muzeja žrtava genocida, zatim osnivač Fonda za istraživanje genocida, jedan od osnivača i prvi koordinator Međunarodne komisije za utvrđivanje istine o Jasenovcu, kao i zamjenik predsednika odbora SANU za sakupljanje građe o genocidu nad srpskim i drugim narodima u XX vijeku. Bio je pokretač ideje, i zajedno sa

natpisnacrkvi.jpg

Masovni pokolj Srba na „Mehinom stanju“ avgusta 1941.

Na Mehinom stanju u vremenu od 30. jula do 14. augusta 1941. godine ubijeno je 7.000 Srba, muškaraca, žena i djece. Samo iz sela: Komesarca, Savić Sela, Bogovlje, Maljevca, Buhače, Crnog Potoka, Glinice, Gojkovca, Šiljkovače, Krstinje, Široke Rijeke, Jagrovca, Svinjice, Ruševice, Delić Poljane, Pašin Potoka, Žrvnice, Kuplenskog i Selišta ubijeno je 4.000 srpskih seljaka. Mehino stanje je zemljište na granici Slunjskog i Kladuškog kotara gdje je pred rat 1941. godine jugoslavenska vojska iskopala protivtenkovske rovove. Njih su ustaše Nezavisne Države Hrvatske krajem jula i početkom augusta 1941. godine iskoristile za masovni Pokolj srpskog naroda s područja kotara Slunja i kotara Velika Kladuša. Srbe su zatvarali u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u

Prošlo je 83 godine od krvavog ustaškog pira na Pagu i Jadovnu

Prije 83 godine, u noći između 14. i 15. avgusta 1941, uoči katoličkog praznika Velike Gospe, ustaše su u logorima Slana na ostrvu Pagu i Jadovno na Velebitu izvršile masovnu likvidaciju preostalih logoraša. Na Pagu je te noći ubijena najmanje 791 žrtva, a tih dana na Velebitu oko 1.500. „Zgrožene monstruoznošću zločina i brojem pobijenih zatočenika, italijanske okupacione snage preuzele su od NDH civilnu i vojnu vlast na tom području i naredile zatvaranje logora smrti“, kaže predsjednik Udruženja „Jadovno 1941.“ Dušan Bastašić. Dodatni razlog za zabrinutost Italijana bio je masovni ustanak Srba u Lici protiv ustaške tiranije. „Želeći da unište tragove zločina i pobiju ostatak zatočenika u kratkom roku, ustaški

Kalendar Pokolja: 12. – 15. avgust 1941. Zločini nad Srbima

Drinjača kod Zvornika. Ustaše su 12. avgusta 1941. godine u jednom magacinu u Drinjači kod Zvornika zaklale 100 Srba i pobacali ih u jednu rupu pored magacina. Pošto su žrtve bile slabo zakopane, psi lutalice su počele razvlačiti njigove posmrtne ostatke. U magacinu je po svjedočenju Pera Đukanovića bilo jedno veće hrastovo bure u kome su zatekli 150 litara ljudske krvi. Žrtve su skidane gole, vođene niz stepenice, te klane nad buretom krvi. Izvor:  Strahinja Kurdulija, Atlas ustaškog genocida nad Srbima 1941-1945, Privredne vesti “Europublic” D.O.O., Istorijski institut SANU, Beograd 1993., str. 20. Velika Kladuša, Srpska pravoslavna crkva, mučilište i gubilište Srba, njih više od 2.450 u vremenu od 30.

Sadilovac, Hram Rođenja Presvete Bogorodice | Sadilovac, Hram Rodjenja Presvete Bogorodice

Dana 31.07.1942. godine hrvatske ustaše su u crkvi u Sadilovcu, pobili i zapalili 463 srpskih muškaraca, žena i djece

Danas se obilježava godišnjica Pokolja u Sadilovcu, Bugarima, Lipovači i okolnim selima. Jedini grijeh ovih nevino postradalih ljudi je bio to što su Srbi Pravoslavci. Selo Sadilovac nalazi se na rijeci Korani, na Kordunu, na samoj granici Korduna, Like i Bosne. Prema nekim podacima selo Sadilovac nastalo je 1790. god  ine dolaskom prvog pravoslavnog sveštenika Gaje Grgića, koji je sa sobom doveo i naselio srpski narod. Malo po njihovom dolasku napravljen je i pravoslavni hram posvećen Rođenju Presvete Bogorodice, sagrađen 1826. godine. Dana 31.07.1942. godine ustaški zlikovci su u ovoj crkvi pobili i zapalili 463 muškarca, žena i dece (od kojih 149 mlađih od 13 godina) iz Sadilovca, Bugara, Lipovače

kalendar-genocida.jpg

Kalendar genocida: 30. jul 1941. Kordun, Banija, Livno, Gorski kotar, Bos. Krajina

Na Ognjenu Mariju 1941. oružane formacije Nezavisne države Hrvatske uz podršku lokalnih Hrvata katoličke i muslimanske vjere, počinile su stravične zločine nad Srbima. Jama Špejarka na brdu Bliznica, Oštarski Stanovi, kotar Slunj i Veljun. Ustaše iz Rakovice, Lađevca i Slunja su 30. jula 1941. godine u opštinama Drežnik i Rakovica uhapsili veliki broj Srba. Isti dan pobili su ih na dve lokacije kod Oštarskih Stanova. Prva grupa uhapšenih Srba odvedena je na brdo Bliznica i pobacana u jamu Špejarku, dok je sat vremena kasnije druga grupa uhapšenih Srba pobijena i bačena u unaprijed iskopanu jamu na imanju Nikole Božičevića udaljenu 300 metara od jame Špejarke. Sa jame Špejarke su uspjela pobjeći tri

ljuban_jednak.jpg

Ljuban Jednak: Govorilo mi je nešto da ću ostat živ

Dokumentarni film je priča o čovjeku koji je 1941. godine jedini preživio pokolj u glinskoj crkvi Presvete Bogorodice. Zločin koji se dogodio u Glini nije bio najbrojniji po žrtvama Pokolja, genocida počinjenog nad srpskim narodom od strane Nezavisne Države Hrvatske, ali je bio jedan od najstrašnijih po svom karakteru. Ljuban Jednak je pored gnusnog zločina u Glini preživio 1995. godine i „Oluju“, da bi mu se duša dve godine kasnije pridružila dušama velikomučenika koji nisu preživjeli pokolj u glinskoj pravoslavnoj crkvi.

Svijece_001.jpg

Vladimir Bursać: Pokolj je bio plan. To ne smemo nikada zaboraviti!

Sećanje na 31 muškarca iz sela Klišević, kod Bihaća, koji su 25. jula 1941.g odvedeni iz svoga sela i ubijeni sutradan na obližnjim barama i jarkovima u okolini Ripča. Narod ovoga kraja je taj dan prozvao “crni petak“. Tokom jula 1941.g počele su pljačke srpskih sela i odvođenje ljudi. U Kliševiću je pre 25.jula prvi ubijen Nikola Jove Babić. Na kućnom pragu ga je ubio jedan od članova ustaškog roja iz sela Ćukovi. Posle tog ubistva, muškarci su se sklonili u šume Ljutoča i šikare oko zaselaka. Drugi ubijeni je  Gojko Babić koji je lišen života u Jazmaku, niže kuće prema Uni, u četvrtak 24.jula 1941.g Novi načelnik opštine u

MOM DEDI NIKOLI

Došla sam ti, Liko, stojim na dedovini. Prepoznaješ li me, zemljo? Došla sam ti, Liko, da l’ sam domaćin ili gost – ti kaži.. Na tvojoj zemlji su živeli i u tvojoj zemlji su sahranjivani svi moji preci vekovima… nisu te ostavili, a ja stigoh posle četiri decenije – ko sam, znaš li… na ognjištu moga dede pitam se prepoznaje li me zemlja i duše mojih najbližih… kome nepravdu da kažem, sa kim bol i radost da podelim… nema odgovora na hladnom jutru, kome da zavapim?  Božija je volja, prihvatam je, ranjena sam, ali sam zahvalna što sam odavde ponikla…  Došla sam ti, Liko, stojim na dedovini. Prepoznajes li me, zemljo?

27.07.2013 - Sadilovačka crkva, Kordun

Liturgija i parastos u Sadilovcu

Dana, 27. jula tekuće godine Gospodnje, u mjestu Sadilovac na Kordunu, u crkvi Rođenja Presvete Bogorodice, na 82 godišnjicu stradanja, u 10 časova biće služena sveta Liturgija i pomen za nevino postradale srpske žrtve ustaškog terora koji se dogodio 31. jula 1942. godine  u Sadilovcu. Tom prilikom ustaše su ubile i spalile u crkvi u Sadilovcu 463 srpska seljaka iz Sadilovca, Bugara, Čerkezovca, Rujnice, Nove Kršlje, Lipovače, Bogovolje, Kordunskog Ljeskovca, Smoljanca i Vaganca. Među poklanim u crkvi bilo je 149. dece mlađe od 13 godina. Selo Sadilovac nalazi se na rijeci Korani, na Kordunu, na samoj granici Korduna, Like i Bosne. Prema nekim podacima selo Sadilovac nastalo je 1790. godine

ČETNICI IZ PRIJEDORA SPAŠAVALI SRBE IZ LOGORA „CIGLANA“

Nakon ofanzive na Kozaru (10. jun-18. jul 1942.) u ustaškim logorima našlo se na desetine hiljada srpskih civila, najviše žena i djece. Jedan od najvećih logora bio je u Prijedoru. U krugu fabrike za proizvodnju cigle – Ciglana (Prva krajiška tvornica crijepa i zidne cigle Prijedor, podignuta 1926. godine), formiran je „logor na Ciglani“. Kroz taj logor prošlo je oko 14.500 Srba. Zatvorenici su mučeni, ubijani, i umirali od mnogih bolesti. Svako jutro „kupili su one koji su umirali od gladi i tifusa, stavljali ih na takozvani „šprajc“ (plato sa točkovima) i odvozili u nepoznatom pravcu.“ Kakvi su monstrumi stražari bili u logoru, svjedoči jedan od preživjelih logoraša, Dado Stajković:

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.