arrow up

Martyrdom of the Serbs

Persecutions of the Serbian Orthodox church and massacre of the Serbian people / Documents and reports of the trustworthy United nations and of eyewitnesses. Prepared and issued by the Serbian Eastern Orthodox diocese for the United States of America and Canada. This valuable book, printed in America in 1943, was received by the association Jadovno in 1941. as a gift from Mr. Nebojša Kapetina from the Netherlands, for which we are grateful. We are grateful to Mr. Igor Knežević, owner of the company Das from Belgrade, Serbia, for the service of digital scanning of the book. We recommend you to read. You can read or save the book in PDF

Božidarka iz Velike Жuljevice

Gosti urednika Zagrebačke televizije, te večeri, bili su Kozarčani. Pred kamere i pod svjetlost reflektora sjeli su generali i heroji, kuriri i djeca s neobičnim ratnim sudbinama. Za istim stolom s ratnicima sjedela je i Božidarka Frajt, filmska i pozorišna glumica. Samo, ona nije došla ni kao lijepa žena iz filma „Жiva istina“, za čiju je ulogu na festivalu u Puli 1972. dobila „Zlatnu arenu“, ni kao mlada partizanka iz „Užičke Republike“. Došla je kao gost urednika da čuje priču o Kozari — i sebi. Zato Božidarka neće zamjeriti što tu priču moram ponoviti od početka, jer ona počinje s Kozarom 1942, od njene druge godine. Bogdan Grublješić, Božidarkin otac,

Pokolj u crkvi u selu Draksenić 1942. godine

Četrnaestog januara 1942. godine (prvog januara  – po Julijanskom kalendaru) na pravoslavni  Mali Božić dogodio se stravičan zločin u mjestu Draksenić  u opštini Kozarska Dubica.  Prenosimo: U zimu 1942. pade veliki snijeg. Čulo se za stravičan zločin koji se zbio u selu Drakseniću, kod Bosanske Dubice. Ustaše su 14. januara, u ranu zoru, na Mali Božić, na prevaru pohvatali narod. Neke su pobili kod njihovih popaljenih kuća, a u samoj crkvi izmrcvarili su 64 ljudi, žena, djece i staraca. Bilo je ukupno 207 ubijenih. Izbjeglice smještene kod nas, u Pucarima, pričale su u suzama o užasu, govoreći da u crkvi ima „krvi do koljena“. Ljudi smješteni kod nas, a i

REDNI BROJ SMRTI – Nova knjiga u izdanju UG Jadovno 1941.

Izdavačka kuća “Prometej” iz Novog Sada i UG Jadovno 1941. iz Beograda izdali su na srpskom, ruskom i engleskom jeziku fototipsko izdanje specijalnog izdanja lista Borba od 16. 2. 1988. koje je u to vreme ekspresno povučeno iz prodaje. Najstarije dete imalo je samo 14 godina a većina dece su bila starosti od 6 do 7 godina. Naglašavamo da se ovi podaci odnose samo na kozaračku decu a Pokolj, zločin Genocida nad Srbima, dešavao se na prostoru čitave tadašnje NDH. U knjigama su objavljena imena i prezimena 11 219 kozaračke dece koje su zaklale i zatrle ustaše na najmonstruoznije načine u periodu od 1941. do 1945. god. Promocija ovog troknjižja,

PRIJE 77 GODINA USTAŠE POČINILE STRAVIČAN ZLOČIN NAD SRBIMA BILOGORE

U subotu, 28. septembra, navršava 77 godina od ustaškog zločina nad više od 500 Srba sa Bilogore i Grubišnog Polja, uglavnom žena i djece. Predsjednik Udruženja “Jadovno 1941.” Dušan Bastašić rekao je Srni da su ustaše u selima poubijale gotovo sve koje su zatekle. “Ubili su 500 ljudi i pobacali ih u zajedničke grobnice. Ovaj strahovit zločin počinjen je samo zato što su ti ljudi bili pravoslavni Srbi”, istakao je Bastašić. Bastašić je naveo da je u Grubišnom Polju ubijeno 69 ljudi, u Malom Grđevcu 62, Sibeniku 87, Velikoj Peratovici 67, Topolovici 66, Gakovu 48, Maloj Peratovici 37, Brzaji 32, Velikoj Dapčevici 31, Maloj Dapčevici 32 i Lončarici 15 ljudi.

Sjećanje na Jandriće iz Čitluka kod Kozarske Dubice

Dana 30.8.1941. godine kostajničke ustaše su počinile strašni zločin u selu Čitluk, u opštini Kozarska Dubica. Posebno je stradala familija Jandrić. Dovoljno je pogledati datume rođenja na spomeniku. Muškarci su većinom bili u ustanicima, te nisu stradali, ali su ustaše zato svoj bijes pokazale nad ženama i maloljetnom djecom U knjizi Dragoja Lukića o „Rat i djeca Kozare“ , između ostalog, se kaže: „U selu Čitluku živjela je velika porodica Jandrića. Tog jutra kada su ustaše upale u kuću Mikana Jandrića, njegov najmlađi sin stajao je u stalku. A onda, kao da se nebo sručilo na majku — zlikovac je sjekirom odsjekao dijetetu obje ruke. Tada su ustaše ubile Ljubu,

Me­šta­ni ure­di­li za­po­sta­vlje­ni spo­me­nik i grob­ni­cu

Kom­pleks pa­lim bor­ci­ma i stra­da­lim ci­vi­li­ma iz­gra­đen 1961. lo­še je odr­ža­van, a po­sled­njih de­ce­ni­ja pot­pu­no za­pu­šten Spe­ci­jal­no za „Po­li­ti­ku” – Milan Pilipović No­vi Grad – Go­di­na­ma za­pu­šten spo­me­nik i ma­sov­na grob­ni­ca bor­ci­ma u Dru­gom svet­skom ra­tu, ve­ći­nom ru­da­ri­ma i žr­tva­ma fa­ši­zma iz Lje­šlja­na i su­sed­nih pot­ko­zar­skih se­la, oči­sti­li su Ma­rio i Mi­lić Bun­da­lo iz De­ve­ta­ka i Mir­ko Je­li­sa­vac iz Lje­šlja­na. Njih tro­ji­ca od­lu­či­li su da, ovom ak­ci­jom, oda­ju po­čast bor­ci­ma i dru­gim žr­tva­ma za slo­bo­du svo­ga kra­ja. „Spo­me­nik i grob­ni­ca, gde smo ne­ka­da do­la­zi­li na pra­zni­ke i ne­de­ljom po­la­ga­li cve­će i oda­va­li po­čast na­šim pre­ci­ma, bio je iz­gu­bljen u šu­mi. Ni­je se mo­glo do nje­ga. No­ve ge­ne­ra­ci­je iz srp­skih, stra­dal­nič­kih se­la,

Slobodan Čikarić: Bekstvo na Kozaru 1942.

Za vreme NDH (1941–1945) ustaše su poslale u smrt 1.700 Srba pravoslavaca svih uzrasta i oba pola u maloj dubičkoj opštini smeštenoj u „Banijskom trokutu”. Gotovo sva srpska deca su pobijena. Hitlerova Nemačka rešavala je „jevrejsko pitanje” tako što je šest miliona Jevreja spalila u krematorijumima ili im na drugi, podjednako surov način oduzela život. Pavelićeva NDH prihvatila je doktrinu glavnog ustaškog ideologa u Pavelićevoj vladi doglavnika Mileta Budaka, koja se može nazvati „sveto trojstvo”. Naime, Budakova ideologija o rešavanju srpskog pitanja u NDH sastojala se u sledećem: trećinu pokrstiti, trećinu proterati, a trećinu pobiti. Kasnije su se ustaški ideolozi u NDH predomislili. Ipak, sve Srbe u NDH (i one

Nevjerovatna sudbina Srbina koji je umakao ustaškom nožu (VIDEO)

Nevjerovatna sudbina Srbina iz sela Donji Pridjel kod Doboja satkana je od boli, tragedije, ratnog zločina, gubitka identiteta i ipak – srećnog kraja. Kao dvogodišnjak pretekao je ispred ustaškog noža, dvije decenije živio je pod nametnutim muslimanskim imenom i prezimenom. Ekskluzivno za Pečat govori o životnoj potrazi za izgubljenim srpskim korijenom, identitetom i iznosi sumnju da su stotine i stotine srpske siročadi nakon Drugog svjetskog rata izgubile sopstveni i silom prilika prigrlile drugi nacionalni identitet. Izvor: RTRS

RADAKOVIĆ: ZAJEDNICE SU SAMO JEDAN PRIMJER GENOCIDA NAD SRBIMA U NDH

Zločin na Zajednicama dio je masovnih zločina nad Srbima u ljeto 1941. godine na području čitave NDH, a mnogi ti zločini se dešavaju na Ilindan. To su u narodu poznati „Ilindanski pokolji“. Zločini su sprovođeni planski i organizovano, sve u cilju uništenja srpskog stanovništva i zastrašivanja onih koji bi ostali fizički živi, ali koje je čekala asimilacija u Hrvate ili protjerivanje u Srbiju. Prije i poslije tih masovnih zločina, vršeno je prisilno rimokatoličenje i u manjem broju islamizacija pravoslavnih Srba. Drugim riječima, Zajednice su samo jedan primjer genocida nad Srbima u NDH, kaže za „Kozarski vjesnik“, kustos istoričar Memorijalnog muzeja na Mrakovici Boris Radaković. Povodom obilježavanja 83 godine od ustaškog

Obilježen Dan sjećanja na djecu ubijenu u NDH; Istina se mora čuti (FOTO/VIDEO)

Dan sjećanja na djecu ubijenu tokom genocida nad Srbima, Jevrejima i Romima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj obilježen je u Gornjem Jelovcu kod Prijedora. Na spomen-obilježju u zaseoku Macure, služen je pomen. Vijence su položili predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, izaslanici srpskog člana Predsjedništva BiH i predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske, ministar rada i boračko-invalidske zaštite Srpske Danijel Egić, predstavnici ambasade Srbije u BiH. Na spomenik su vijence položili i predstavnici SUBNOR-a, udruženja koja baštine sjećanja na žrtve ustaških zločina u Drugom svjetskom ratu, Organizacije porodica poginulih i zarobljenih boraca i nestalih civila, Boračke organizacije, udruženja ratnih vojnih invalida, veterana i starješina Vojske Republike Srpske, udruženja amputiraca UDAS, žena žrtava rada

Pismo Mire Cikote pred pogubljenje

Kozara, ljeto 1942. „Draga moja mama, Prošlo je mnogo mjeseci kako Ti nisam pisala… I evo poslije više mjeseci Ti pišem, na žalost, posljednje pismo. Osuda je izrečena. Sjedim u ćeliji i čekam da dođu po mene. Nisam ovdje sama. Razgovara se, pjeva, zamišljeni smo doduše, ali vjeruj mi, mama, nije ni strašno, pa zato Ti pišem. Htjela bih vam svima reći da se ne žalostite. Dok je čovjek na slobodi, izgleda mu ovakav položaj strašan, ali nije, uživila sam se u ovo stanje, a pomisao da je završilo ovako još hiljade i hiljade ljudi, ublažuje moju bol i žalost za životom. Čula sam da je moja divna Ljiljana kod

Kozara i Potkozarje – srpski zid plača

Hrvatski i njemački fašisti opljačkali su sva sela, pobili dio stanovništva, uključujući 540 ranjenika, a oko 68.000 srpskih civila otjerali u logore, mahom u Jasenovac. Na Kozari i Potkozarju, prema podacima nakon rata, ubijeno je i stradalo 35.000 civila. Ofanziva ustaša i njemačkih nacista, uz podršku mađarskih fašističkih snaga, na Kozaru počela je na današnji dan 1942. godine, što je bio uvod u jedan od nastrašnijih zločina počinjen nad srpskim narodom ikada. Zatiranje naroda Uz podršku mađarskih riječnih brodova, 40.000 njemačkih i hrvatskih vojnika zatvorilo je obruč oko slobodne teritorije kozarske oblasti. U opkoljenom području zbjeg sa oko 80.000 srpskih civila branilo je 3.500 boraca Drugog krajiškog partizanskog odreda. Poslije

Godišnjica krvave kozaračke epopeje: Pokušaj zatiranja Srba

Desetog juna 1942. godine njemački vojnici i ustaše napali su narod Kozare, počinivši jedan od najvećih ratnih zločina na prostorima bivše Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu – srpsko stanovništvo je ubijano i raseljeno, a poseban zločin počinjen je nad djecom. Izbeglice sa Kozare (foto: radiogornjigrad.wordpress.com) Ofanziva Nijemaca i ustaških jedinica /oko 40.000 vojnika/ zatvorila je obruč oko slobodne teritorije kozarske oblasti. Oko 80.000 srpskih civila našlo se na udaru nacističkih snaga, a branilo ih je 3.500 boraca Drugog krajiškog partizanskog odreda. Ipak, Kozarčani su izdržali 50 dana teških borbi – poginulo je oko 1.700 partizana, ali je na nekim mjestima obruč probijen i spaseno je oko 15.000 civila. Nijemci i

NDH zločini 1941. godine (Fotodokumentacija Muzeja žrtava genocida)

Na današnji dan počeo genocid

Andrija Artuković je 13. maja 1941. godine dao zeleno svjetlo za genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima… Samo u prvih sedam mjeseci ustaške vlasti prekršteno je oko 100.000 pravoslavnih, otvoren konclogor Jasenovac i počele deportacije Srba Ministar unutrašnjih poslova Nezavisne Države Hrvatske /NDH/ Andrija Artuković je 13. maja 1941. godine propisao “Provedbenu naredbu o ustrojstvu i poslovanju ravnateljstva za javni red”, čime je van zakona stavljeno oko dva miliona Srba i desetine hiljada Jevreja i Roma. Ta naredba iskorištena je kao pravni osnov za genocid koji je uslijedio, a na osnovu nje Srbi su proganjani, ubijani, prekrštavani i protjerivani. Otvoren je koncentracioni logor Jasenovac, ljudi su ubijani bez suđenja i

NAJNOVIJE VIJESTI

Prilozi uz knjigu

Knjiga Bilogora i Grubišno Polje 1941 – 1991. Početna strana… Sadržaj poglavlja

Internet

Mišljenja iznesena na internet stranicama koje slijede su privatna mišljenja njihovih autora

Knjiga gostiju

Poštovani, pozivamo vas da vaše utiske, prijedloge i komentare upišete u našu

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.