arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

HEROJSKI ČIN KOJI JE ZADUŽIO SRBE: Priča o Grku koji je odbio da bombarduje našu zemlju (VIDEO)

Jedna epizoda iz bombardovanja SRJ 1999. godine Srbija i danas pamti s posebnim emocijama. Reč je o odluci Grka Marinoas Ricudisa, koji je odbio da učestvuje u bombardovanju Srbije „Kao pravoslavac ne mogu da učestvujem u napadu na bratski narod“, rekao je Ricudis, kapetan broda grčke ratne mornarice. Grčki heroj se u tim dramatičnim danima oglušio o direktno naređenje i vratio brod u luku. Srbi mu taj čin nisu zaboravili, pa je u Beogradu osvanuo i grafit s njegovim likom, a patrijarh srpski Irinej odlikovao je prošle godine Ricudisa Ordenom Svetoga cara Konstantina. „Marinos Ricudis bio je u situaciji da izvrši dužnost grčke države i učestvuje u sramnom napadu na

Britaniju trese antiruska histerija: „Balkanska međa“ je dio ruske propagande

Film je posljednjih nedjelja najgledaniji u bioskopima u Rusiji i zemljama Zajednice nezavisnih država Britanski „Tajms“ oštro je napao film „Balkanska međa“, ocijenivši da svojim prikazom nedavne balkanske istorije potkopava regionalni mir. U komentaru objavljenom 31. marta film se istovremeno stavlja u kontekst „meke sile“ Rusije. „Tajms“ čak na izvjestan način poziva na cenzuru filma, navodeći da je „Putinov režim poznat po svojim propagandnim kampanjama koje pravdaju drastične akte nasilja nad malim nacijama i narodima bez zaštite“ i da je „vrijeme da se na to stavi tačka“, jer „kad se laž zaodjene u istinu u opasnosti su život i sloboda“, prenosi Sputnjik. Film „Balkanska međa“, koji je nedavno premijerno prikazan

„Prosvećeni“ Srbi i smisao istorije

Smisao istorije ne postoji sam po sebi. Da li će borba, žrtve i stradanje imati smisla ne zavisi od ratnog ishoda, već od našeg odnosa Humanitarno bombardovanje Srbije iz 1999. dobar je povod da nacija razmisli o svojoj istoriji i usudu koji je prati. Čini se da i ovih dana najmudriji među Srbima upravo to rade, hrabro saopštavajući naciji istinu – za bombardovanje Srbije kriv je Slobodan Milošević. Klinton, ili savetnici srpske vlade, Bler i Šreder, na primer, samo su humanisti koji su Srbiji pokušavali da pomognu. Sporazum iz Rambujea je zato trebalo potpisati bez obzira na to šta je u njemu pisalo. Za najmudrije među Srbima, realpolitika je matematički

Nikola Milovančev: Ima nas koji verujemo u Kosovski zavet

G. Nebojša Bakarec, funkcioner SNS-a, objavio je u „Politici“ članak „Pogubne posledice zamrznutog konflikta“. Pojedini navodi u članku ne odgovaraju činjeničnom stanju a vređaju me i kao pravoslavnog vernika (reči o „…utopijama o Kosovskom zavetu…“), pa ću se na njih osvrnuti. (Reagovanje povodom teksta „Pogubne posledice zamrznutog konflikta”, „Politika”, 16. mart.) Autor članka se zalaže za postizanje „kompromisa“ o statusu Kosova, koji bi u suštini značio promenu ustavnog rešenja o Kosovu (preambule Ustava Srbije). Za sva događanja od 2003. do danas (zločin u Goraždevcu 2003., pogrom nad Srbima 2004., proglašenje nezavisnosti Kosova 2008…) g. Bakarec krivi stanje „zamrznutog konflikta“ odnosno nepristajanje na priznanje protivpravne secesije Kosova. Ovo je velika evolucija

Klark i Olbrajtova zarađuju na mrtvim Srbima

Američki zvaničnici u vreme bombardovanja SRJ, razvili unosne biznise na Kosovu. Bivši komandant NATO hoće rudnike, sekretarka profitirala 20 miliona Bombe koje su sa sigurne udaljenosti slali da zasipaju SRJ 1999. godine, pojedinim glavnim promoterima NATO agresije raskrčile su put do unosnih poslova na Kosovu. Preobučen u odelo biznismena, glavnokomandujući NATO snaga iz perioda bombardovanja, Vesli Klark, bacio je oko na rudno bogatstvo na KiM, dok je američka državna sekretarka iz tog doba, Medlin Olbrajt, preko više firmi i fondova isplela mrežu oko kosovskih telekomunikacija. Klark, sada penzionisani general, već šest godina pokušava da pokrene posao na Kosovu sa firmom „Enviditi enerdži Kosovo“, u kojoj je član Upravnog odbora. Iako

Anđela Vujošević: NATO bombardovanje 1999. u nemačkim medijima

Osvrćući se na dešavanja u Nemačkoj i na politička dešavanja u Srbiji tokom NATO bombardovanja 1999. godine, moguće je analizirati leksiku korišćenu u tadašnjim člancima magazina Špigel (Spiegel) i smestiti određena sredstva u različite konotacije Reči i njihova upotreba oduvek su predmet kako lingvističkih, tako i uopšte naučnih istraživanja, jer polazimo od toga da kroz jezik upijamo svet oko nas, pa tako jezik konstruiše i predstavlja našu stvarnost, potvrđujući Humboltovu tezu da je različitost među jezicima u stvari različitost u pogledima na svet. Zanimljivo je kako se kroz leksiku realizuje mišljenje, osećanje i namera govornika, jer upotreba određenog izraza ukazuje na određeni govornikov stav. Polazi se, dakle, od toga da

Đorđe Bojanić: Roman „UVIR NA IZVIRU“, uvrstiti u obaveznu školsku lektiru… evo i zašto

Roman Olivere Budmir „Uvir na Izviru“, je istinita ratna ljubavna priča nišlijke Slađane Stanković i ruskog oficira Jurija, promovisan je večeras u Domu vojske u Nišu, u prusustvu pripadnika Kopnene vojske i građana Niša. Roman govori o nesvakidašnjoj ljubavnoj pričiNišlijke Slađane Stanković, koja je kao dobrovoljac – bolničarka otišla na Kosmet da brani Svetu  srpsku zemlju, i ruskog oficira dobrovoljca Jurija Osipovskog, ovaj Rus je bio jedan od 17 ruskih dobrovoljaca koji su došli da bi pomogli u odbrani Kosova i Metohije. Imao je 35 godina i bio je ruski oficir, rodom iz Minska, Belorusija. Ova knjiga se čita u jednom dahu, prenosi Đorđe Bojanić.   Početak romana, autorka Olivera Budimir počinje divnim opisom Niša,

Dragoslav Slović: Srbe ubijaju podele

Prof. dr Dragoslav Slović u svojoj knjizi „Srpska karakterologija“ dokazuje. Nasušno nam je potrebno jedinstvo i suočavanje sa istinom U karakteru srpskog bića su svevremene podele. One su, vazda, bile na strani naših protivnika. Mi više, na to, nemamo pravo. Vreme je da se iracionalno suoči sa realnim. Mitovi sa stvarnošću. Ne sporim da naša prošlost ima opomenu za budućnost. Naprotiv. Ali, mi ovo vreme živimo drugačije, suočeni sa brojnim izazovima, nametnutim savremenim slikama koje traže drugačije potpise. Jasnije argumente i tačne putokaze. Mi više nemamo pravo da ih okrećemo u bespuća. Ona u kojima su Srbe ubijali mitovi i podele. Ovo je suština najnovije knjige prof. dr Dragoslava Slovića

„NOVOSTI“ sa suprugom heroja sa Paštrika: Dao bi i poslednju kap krvi za otadžbinu

Znao da na otvorenom ne može da preživi, ali je ostao da komanduje Nemam ja od koga da se krijem! Ovo je moja zemlja, ovo je Srbija! Bile su ovo poslednje reči potpukovnika Boška Lemića (47), načelnika ARJ PVO 549. mehanizovane brigade Vojske Jugoslavije. Sećaju se njegovi saborci da ih je, nekoliko trenutaka pre nego što se 1. juna 1999. vinuo u legendu, izgovorio s mnogo ponosa prkoseći tepihu bombi kojima su NATO bombarderi od Paštrika stvarali pakao na zemlji. Znao je da na otvorenom ne može preživeti bombardovanje, ali je ostao da, i po cenu života, komanduje jedinicama. – Kada su bombarderi B-52 bacili tone bombi na Planeju i

Milan Ružić: Ljudi i neljudi

Ja, Ameriko, na dan kada se navršava dvadeset godina od dana kada si ti decu mog naroda počela ubijati, tvojoj deci ne želim smrt, već život Navršilo se dvadeset godina otkako su utihnule sirene, ali jecaji mog naroda su i dalje živi kao da su naši najdraži ubijeni juče. Danas, posle dvadeset godina patnje za onima kojih više nema, oni koji su ih u grob oterali, smatraju se našim najboljim prijateljima i uzeti su za najviše savetnike naroda koji su zatirali. Država, ili države, koja je sebe ustanovila koljući i pucajući na domorodački narod danas više ne kolje i ne puca, već bombarduje, jer je za klanje i pucanje ipak

DIC Veritas: IN MEMORIAM krajinskim izbjeglicama žrtvama u agresiji NATO na SRJ

  Nekada su imali zavičaj koji se zvao Krajina. Vjerovali su da ga ne mogu izgubiti jer su bili pod zaštitom UN-a.U proljeće i ljeto 1995. godine Hrvati im, uz pomoć tih isitih zaštitnih snaga, oteše zavičaj a njih prognaše. Bili su naivni što su vjerovali da “zaštitne snage” njih treba da štite. MAJINO NASELjE, 24.04.1999.  Ivančević Ivan (1992), Volarević Damir (1970), Volarević Radivoj (1972), Ilić Gordana (1924), Ivanović Marko (1995); BATAJNICA, 18.04.1999. Rakić Milica (1996); PALIĆ, 27.05.1999. Alavanja Jeka (1929); SURDULICA, 31.05.1999.  Popović Slavko (1939), Janjanin Bogdanka (1923), Vučković Milanka (1934), Slijepčević Milan (1909), Malešević Danica (1931), Pavković Đorđe (1954), Budisavljević Petar (1939), Napijalo Dragić (1929), Žigić Rade (1947),

Predlog da NATO leči naše građane obolele od raka

Predložićemo Jensu Stoltenbergu mirno rešenje spora. Ako bismo postigli dogovor da NATO o svom trošku leči građane Srbije obolele od raka u najboljim bolnicima u Nemačkoj i najsavremenijim lekovima, onda bismo odustali od tužbi. Nedavno smo se obratili kancelariji generalnog sekretara NATO-a i on nam je za sedam dana odgovorio da će nas primiti u Briselu oko 15. aprila”, kaže profesor međunarodnog krivičnog prava dr Sreto Nogo, predsednik Udruženja građana „Osiromašeni uranijum”. Dve hiljade ljudi iz Beograda i ukupno četiri hiljade iz cele Srbije obratilo se ovom udruženju sa medicinskom dokumentacijom, posle prošlogodišnjeg profesorovog intervjua za „Politiku”. On je tada apelovao da se jave oboleli od raka iz svih krajeva

SA NEBA JE SEJANA SMRT: Ispovesti učesnika najvećih bitaka u odbrani KiM

Dramatična iskustva učesnika najvećih bitaka u odbrani Kosova i Metohije 1999. godine Vreme NATO bombardovanja jedinstvena je bitka u kojoj su učestvovali svi građani SRJ, posebno Srbije. Vojska Jugoslavije imala je u njoj glavnu ulogu, a posebno njene jedinice koje su bile angažovane na odbrani Kosova i Metohije. Treća brigada VJ i njen Prištinski korpus odigrali su herojsku rolu u operacijama na KiM. Bitke na Paštriku, karaulama Košare, Morina i Gorožup, kao i u dubini teritorije jedinstveni su primer herojske odbrane i nesebičnog žrtvovanja svakog oficira i vojnika. Prenosimo autentična sećanja učesnika ovih operacija. Većina ovih ispovesti objedinjena je u ediciji „Ratnik“, čiji je izdavač Medija centar „Odbrana“. PUKOVNIK DUŠKO

Patrijarh Irinej: Neka im Bog sudi, po pravdi svojoj

-Prigrlimo našu Otadžbinu! Naša snaga je samo u jedinstvu, poručio patrijarh Irinej. Njegova Svetost Patrijarh srpski g. Irinej besedio je sinoć, 24. marta 2019. godine, u Nišu na početku državne ceremonije obeležavanja dvadeset godina od početka NATO agresije na Srbiju. Uz zvuke sirena za uzbunu i gašenje svetla, u Nišu je održano centralno obeležavanje 20. godišnjice od početka bombardovanja. Sećanjem na žrtve odata je počast stradalima, uz poruku: „Oprostićemo ako budemo mogli, zaboraviti samo ako nas ne bude bilo“. Centralno obeležavanje početka NATO bombardovanja 1999. godine počelo je tačno u 19.45, kada su NATO avioni bacili prve bombe. Okupljenima u Nišu obratio se Patrijarh srpski Irinej, koji je poručio da

Mitropolit Amfilohije: Gdje su Hitler i Musolini stali, tu je NATO nastavio

Bombardovanje koje je prije 20 godina započeto, po mnogo čemu je bila agresija slična nacističkoj iz 1941. godine Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije služio je sinoć, sa sveštenstvom, parastos žrtvama NATO agresije u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici. Time je simbolično u 19:45 časova, kada su pale prve bombe na našu zemlju 1999. godine, počeo molitveni skup pod nazivom ,,Počelo je 24. marta 1999. – 20 godina i dalje nas ubijaju karcinomi, leukemije, smrtonosnost novorođenčadi“. Nakon parastosa, u kripti hrama skup je nastavljen prikazivanjem filma koji je o događajima i stradnjima od početka do kraja NATO bombadovanja uradio portal IN4S. Mitropolit Amfilohije podsjetio je na riječi svetog Aleksandra Nevskog da Bog

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.