arrow up
svetozar_livada.jpg

Zatiranje Srba u Hrvatskoj (7): Kordun istorijski poligon smrti

Još jedna regija u Hrvatskoj vekovima je imala pretežno srpsko stanovništvo, a prethodno je takođe činila deo Vojne Krajine. Reč je o Kordunu koji Svetozar Livada metaforički zbog činjenice da je stalno bio na udaru, naziva “istorijski poligon smrti”. Još jedna regija u Hrvatskoj vekovima je imala pretežno srpsko stanovništvo, a prethodno je takođe činila deo Vojne Krajine. Reč je o Kordunu koji Svetozar Livada metaforički zbog činjenice da je stalno bio na udaru, naziva “istorijski poligon smrti”. – Sva su ta stradanja u prošlosti najčešće bila svestrana, sistematska i radikalna – ističe Livada i dodaje da je prva karakteristika ove regije, ukoliko se analizuraju podaci od 1880. do 1991. “spor

Ekshumacija žrtava

U ZAGREBU IDENTIFIKOVANI POSMRTNI OSTACI DEVETORO SRBA

U Zagrebu su identifikovani posmrtni ostaci devet lica srpske nacionalnosti, stradalih na području sjeverne Dalmacije, Like, Banije i zapadne Slavonije u 1991. godini i 1995. godine, saopšteno je danas iz Dokumentaciono-informacionog centra “Veritas”. U Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta u Zagrebu identifikovani su Milan Ilije Gnjatović, koji je rođen 1920. godine, iz Bilišana kod Obrovca, Pejo Stojana Šever, rođen 1956. godine iz Bunića, opština Korenica i Ljubica Đure Knežević, rođena 1923. godine, iz Parčića kraj Benkovca. Navodi se i da su identifikovani posmrtni ostaci Petra Stevana Generalovića, rođenog 1956. godine, iz Жitnića kraj Drniša, Mile Ostoje Ljiljak, rođene 1959. godine iz Velikog Obljaja kod Gline i Nikole

Kazna zbog samoće

‘Nemam pravo na nikakvu pomoć jer živim sama i imam penziju od 1.100 kuna. Ako je čovjek sam, prema njihovom – neka kisne u vlastitoj kući’, s pravom se ljuti povratnica Nada Jovičić iz Crevarske Strane na Kordunu. Prije više od pola vijeka, davne 1963. godine, Nada Jovičić(73) iz Slavskog Polja udala se za Dušana, radišnog i naočitog momka iz Crevarske Strane. Gotovo 30 godina sve je nekako išlo dobro i po redu. Troje njihove djece – Jandro, Višnja i Biserka – rasli su na radost Nade i Dušana, školovalo se, odrastalo i sve je išlo dobro. Жivjelo se od poljoprivrede; nije bilo obilja ali niti gladi, a dani i godine prolazili su u radu i zadovoljstvu.

Prof. dr Svetozar Livada

Skrivajući me kao ranjenika, jedna starica me je životno zadužila

Devet mjeseci tražio sam izvjesnu Anđu, kroz sva naselja dijela Korduna i Banije. Gledao pljačku i dogorjevanje stambenih i privrednih objekata, ubijenu i uginulu stoku, spaljena žita i posječene voćnjake u cvatu i zaključio da je u nas govor mržnje razvio neslućenu strast osvete.  A kako i ne bi kad toliko poslije rata ili ako hoćete oktroiranog mira u medijima rat traje nerijetko do istrage “naše” ili “vaše”. Prije svega zbog toga što rat pripremaše mnogi, napose etno intelektualci, političari i novinari, a istinski mir samo rijetki. Većina šuti, što znači odobrava ili prašta “svoj” zločin, naprosto osvećujući se žrtvi. Ustoličena ideologija “krvi i tla”, “mi ne možemo napraviti zločin”,

Spomen-ploča Savi Mrkalju u Sjeničaku, rodnom selu u Hrvatskoj

U Sjeničaku na Kordunu u Hrvatskoj, u subotu, 27. oktobra, biće otkrivena spomen-ploča Savi Mrkalju, prvom srpskom filologu i reformatoru srpske ćirilice i srpskog jezika i preteči Vuka Karadžića. Ovo obilježje je postavljeno na lokalnom hramu Prepodobne mati Paraskeve i rad je akademskoj vajara Ljubiše Mančića iz Beograda, saopštili su organizatori svečanosti. Ploču su finansirali Kordunaši iz Čikaga. U okviru obilježavanja 235 godina od rođenja ovog preteče Vuka Karadžića biće postavljena izložba o njegovom životu, djelu i uticaju na razvoj srpskog jezika. Izložba je realizovana u saradnji sa Istorijskim arhivom iz Pančeva, Udruženjem Krajišnika i Udruženjem Krajiških Srba Prelo iz Čikaga, a autor je profesor Milica Grbić. Na svečanosti će

Drvenu crkvu premestili jer ima prejako zvono

GLINA –  Na Baniji i Kordunu bilo je do Drugog svetskog rata dvadesetak drvenih crkava Srpske pravoslavne crkve. Sve su bile izuzetni primerci autohtonog graditeljstva, od materijala sa ovog područja, nekad bogatog šumom, i uglavnom su sve građene u 18. veku. Bile su pravi biseri arhitekture, nastale ručnom obradom, umećem veštih tesara prenošenim s kolena na koleno. Što u onom, što u poslednjem ratu, devedesetih prošlog veka, nestale su, porušene ili zapaljene sve, izuzev dve. Sticajem okolnosti opstale su crkva u Donjem Selištu, danas stavljena pod zaštitu države Hrvatske, i poludrveni hram posvećen Vaskrsenju Gospodnjem u Majskim Poljanama. Oba svetilišta nalaze se u blizini Gline. U glinskoj opštini, u selu Buzeta,

„Srpska latinica” u katalozima naših biblioteka

Pesnička zbirka „Sa druge strane štreke” Jagode Kljaić iz Gline, pisana onim jezikom kojim govore poslednji Srbi po Baniji i Kordunu, štampana je u Mladenovcu, latinicom, i u Narodnoj biblioteci Srbije „cipovana” kao knjiga pisana hrvatskim jezikom. U istoj biblioteci uz sva dela Branka Ćopića stoji odrednica bosanski jezik. Pomenute knjige, nažalost, nisu jedine koje su „krštene” kao hrvatske ili bosanske, i to nije slučaj samo sa NBS. Tako, u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci Republike Srpske po samo njima znanom kriterijumu odrednicu hrvatski jezik nosi čak devet knjiga Mome Kapora, „Moji pronalasci” Nikole Tesle, kao i knjige srpskih autora „Riječi koje nisu zaklane – Svjedočanstva preživjelih zatočenika logora Jasenovac” i

Prof. dr Svetozar Livada

Vesna Ivanović: Preludij za Livadu iz sna

Predmet knjige je velika simfonija života čovječanstva, glazba koja zvuči ispod površine povijesti, blagoslovljena zbiljska glazba ljudskog bitka čija je jedina želja i cilj, jedina tema i strast: biti čovjek, zbiljski i istinski čovjek i ljudski živjeti. Béla Hamvas Anthologia humana: pet tisućljeća mudrosti   Predmet knjige je čovjek Svetozar Livada. Predmet knjige je individuum koji cijeli svoj život ulaže golem trud da bude čovjek, da bude zbiljski i istinski čovjek i da živi ljudski. Predmet knjige je primjena prastare mudrosti danas: postati čovjekom. Predmet knjige je životna sposobnost ustrajanja koja nas ushićuje svojom moralnom plemenitošću. Novalis kaže da čovjek ne čini drugo nego se neprestano vraća kući, a Hamvas

Naredbodavci zločina na Koranskom mostu još nisu procesuirani

Danas je 27 godina od likvidacije 13 Srba, pripadnika rezervnog sastava JNA, na Koranskom mostu – jednog od prvih ratnih zločina u sukobima devedesetih godina prošlog vijeka nad pripadnicim JNA, a da naredbodavci i svi egzekutori još nisu odgovarali. Dokumentaciono-informacioni centar “Veritas” podsjeća da je u to vrijeme JNA jedina legitimna i regularna vojska u državi SFRJ, u čijem sastavu je formalno-pravno još bila i Hrvatska. Za ovaj zločin jedino je karlovački specijalac Mihajlo Hrastov u maju 2015. godine osuđen na četiri godine zatvora zbog krivičnog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – protipravnim ubijanjem i ranjavanjem neprijatelja. “Hrvatsko pravosuđe se tokom procesa `proslavilo` s ukupno sedam presuda istom čovjeku

General-potpukovnik Mile Novaković (1950-2015)

Ko je i kakav bio general Mile Novaković (1950-2015)

Da mu srce iznenada nije otkazalo poslušnost, general potpukovnik Mile Novaković (1950-2015) i dalje bi u svojoj kući pored Dunava dočekivao razni svijet – od vojnika, diplomata, političara i novinara do istražitelja ratnih zločina, advokata, bezbednjaka i drugih znatiželjnika koji su ga pohodili u potrazi za objašnjenjem ili ohrabrenjem. (Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 27. septembar  2016. godine.) Sa kakvom namjerom ga je posjetio Jirgen Kold, akter danskog dokumentarca „Masakr u Dvoru“, filma o brutalnom ubistvu devetoro mentalnih bolesnika i invalida 8. avgusta 1995. godine? Zločin je izvršen za vrijeme „Oluje“ pred očima mirovnjaka iz Danske koji ga nisu spriječili jer za

SVJEDOČANSTVA: Dušan Bastaja – Begovo Brdo / Vojnić

“Moja nesreća je počela 3. aprila 1942. u Begovom Brdu, tamo gdje sam, kako mi je moja pokojna Bosiljka govorila, tresnuo glavom o zemlju. Stasao sam u sedamnaestu. Sjedili smo u svojoj drvenari. Sjećam se, mama je rekla: “Djeco, danas je Veliki petak. Idem zamijesiti pogaču i uštipke!” Mi odrasliji smo napravili kozaljke. Igramo se. Ćaća je neprekidno tvorizao i lupao vratima. Timario je krave. Odjednom britka pucnjava. Ustaše u selu. Nešto mi, u meni reče: Sakrij se, Dušane! Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 19. avgusta. 2017. godine. Bacim se u živicu i gledam šta će biti. Moji su ostali u kući.

Slobodanka Srdić: U mislima sam putovala na Kordun

Kada su početkom kolovoza 1995. u daljini zagrmjeli topovi, a rafalna paljba bila sve bliža, 12-godišnja Slobodanka Milić i njena obitelj, otac, majka i brat Slobodan, napustili su rodno selo Donji Budački kraj Krnjaka.  – Na brzinu smo pokupili nešto garderobe, dokumente i krenuli u dugoj koloni, a da ni sami nismo znali kamo. Cilj je bio što prije pobjeći od eksplozija i pucnjave. Sjećam se da sam bila tužna jer sam ostavila sve ono što mi je bilo milo i drago, a nisam znala da li ću se ikada vratiti na svoj Kordun – svjedoči Slobodanka. Milići su prenoćili u Topuskom, pa su dalje autobusom preko Bosne krenuli u

radonja-zlocin-kordun.jpg

Ko se danas sjeća pobijenih Srba iz Cetingrada?

Prvo su istrgli iz naručja dijete učiteljice Mandić, staro 2 godine. Ustaša mu je prerezao pred majkom i nama prisutnima nožem vrat i leš mu bacio u jamu. Odmah iza toga ostale ustaše su se bacile kao bijesne zvijeri na drugu djecu, te njihove majke i bake, zatim na nas muškarce. Mile Mišković iz sela Radovica kod Cetingrada, Slunj, svjedoči: “… Godine 1941. imao sam 40 godina života. Moje selo Radovica nalazi se u blizini Cetingrada. Imalo je 200 srpskih i 150 hrvatkih domaćinstava. Odmah poslije propasti Jugoslavije i proglašenja Nezavisne Države Hrvatske pojavile su se ustaše koje je predvodio župnik Pero Medvjed. Već na sam Đurđevdan, 6. maja 1941.

1995. ponovila se 1941. – Milica Breberina

Жivot u drvenom okviru

Milica Breberina (85) iz Utinje pamti kako je život bio lijep kada na Kordunu nije bilo ratova Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 17. decembra 2017. godine. Sve bogatstvo usamljene osamdeset i petogodišnje Milice Breberine iz Utinje na Kordunu, stane u jedan drveni okvir. Na zidu sobe, poput neke ikone, Milica drži fotografiju svog muža Vlade sa sinovima Svetanom i Đurom. Namještaj, kuća, dvorište, voćnjak, vrt i njiva, za vremešnu Milicu manje su važni, moglo bi se reći i gotovo nevažni. Tako Milica ujutro, umjesto da obiđe skromno imanje i pogleda kakvo će biti vrijeme, prvo pogleda sliku svojih muškaraca. Ispod nje, na

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.