arrow up

Tu su grobovi njenih predaka i nebo koje je gledala kao dijete

Postoji kod Srba u današnjoj Hrvatskoj nešto što se rijetko sreće kod Srba u Srbiji. Neka neobjašnjiva, uporna, gotovo bolna ljubav prema zavičaju. Prema kamenu, drači, škrtom komadu zemlje, staroj kući i nebu pod kojim su se rađali i umirali njihovi preci.Možda nam je to neki usud. Da najviše volimo ono što nam je život toliko puta pokušao oduzeti. Piše: Jovan Njegović Drndak U jednom dalmatinskom selu, ispred svoje kuće, sjedi žena od osamdesetak godina. Lice joj je takvo da biste joj teško dali više od šezdeset. Mirna, dostojanstvena, gotovo nestvarno lijepa u svojoj starosti. Devedesetih godina, u Zadru, pretukli su je gotovo nasmrt. Vezali su joj ruke lisicama i

veritas.jpg

VERITAS: Povodom 33. godišnjice stradanja Srba u Mirlović Polju

Šestog septembra 1993. godine, u ranim jutarnjim časovima (oko 6.30), u selo Mirlović Polje kod Drniša upala je diverzantsko-teroristička grupa iz sastava Hrvatske vojske (HV). Područje se u tom trenutku nalazilo pod zaštitom UN-a i kontrolom vlasti Republike Srpske Krajine (RSK). U ovom svirepom napadu izmasakrirano je sedam srpskih civila. Selo je pre rata bilo mešovitog hrvatsko-srpskog sastava. Zbog blizine linije fronta, većina stanovništva je ranije izbegla, pa se u selu zatekao uglavnom stariji srpski živalj. Meštani su odlučili ostati kako bi čuvali kuće i stoku. Na taj korak su se odvažili ohrabreni prisustvom UNPROFOR-a, koji je godinu i po dana ranije preuzeo ulogu zaštitnih snaga u sektoru „Jug“. Međutim,

Trideset i jedna godina od nekažnjenih zločina nad srpskim civilima u Gošiću i Varivodama

Prošla je trideset i jedna godina od svirepih i do danas nekažnjenih ubistava srpskih civila u bukovačkim selima Gošić i Varivode, izvršenih u nedeljama nakon završetka hrvatske vojne akcije „Oluja”. ENGLISH Iako su žrtve bile isključivo stariji ljudi koji su ostali u svojim kućama verujući tadašnjim zvaničnim garancijama bezbednosti, hrvatsko pravosuđe ni tri decenije kasnije nema odgovor na pitanje ko je naredio i izvršio ove zločine. Zločin u selu Gošić kod Knina odigrao se 27. avgusta 1995. godine, kada je iz neposredne blizine, na kućnim pragovima i u dvorištima, ubijeno sedam meštana srpske nacionalnosti: Savo Borak (70), Vasilj Borak (68), Grozdana Borak (75), Marija Borak (81), Kosovka Borak (77), Milka Borak (75) i Dušan Borak (56). Mesec dana kasnije, 28. septembra 1995. godine, gotovo

Uspon i pad Krajine: Sećanja jednog ministra (1)

Nakon što smo mi iz Krajine odbili Vensov plan, Slobodan Milošević je izvršio smenu Milana Babića i kompletne vlasti koju je on predstavljao. Zamenio ga je Goranom Hadžićem, koji je već sutradan prihvatio plan, čime je bio utrt put za slamanje Krajine. Autor: Borivoj Rašuo Metodološki pristup u pisanju memoarske građe, u što spada i ovaj rad, ide od favorizovanja ličnosti do davanja većeg značaja događajima koji su predmet obrade. Pristup praktikovan u ovom radu biće kombinacija ta dva koncepta, zato što se na taj način može najpotpunije izraziti bit obrađivanog predmeta. Naime, poznato je da ličnosti prave događaje, a onda ti događaji u posledičnom nizu zahtevaju uključivanje većeg broja

Đurđica Dragaš: Kiša suza u Oluji, kad nemaš ništa, a imaš sve

Kiša… Prvo letnji pljusak, a onda teška, dosadna reka. Kapi koje prodiru do kože. Uvek sam volela kišu. Sećam se kako sam, kao tinejdžerka, s velikim kišobranom šetala praznim ulicama mog grada. Mora da su komšije, smerni stanovnici male varošice, bili ubeđeni da sam pomalo “sišla s uma”, ali ja sam samo uživala, udišući miris kapi koje su se mešale s asfaltom, lišćem i travom. Sećam se straha, ali i uzbuđenog iščekivanja kad, posle duge letnje suše, “bele kule” (kako je moja baba zvala gradonosne oblake) najave oluju. Lica priljubljenog za prozor gledala sam, potpuno opčinjena, kako priroda ruši, lomi, uništava, ali i daje novi život. Radovala sam se znajući

Dete rijalitija

Jedno takvo dete postalo je vidljivo tek kada se pojavilo u rijalitiju. I opet ne zbog toga što je tamo ispričana priča o Petrovačkoj cesti, niti zato što se neko ozbiljno zainteresovao za sudbinu porodice Stijelja. Malo koja pojava u Srbiji danas tako uspešno ujedinjuje ljude kao prezir prema rijaliti programima. Oni su postali najlakši način da čovek pokaže kako pripada pristojnijem i kulturnijem delu društva. Dovoljno je odrediti se, distancirati i zgroziti se nad tim fenomenom. Eventualno dodati kako je nekada bilo više kulture, više ukusa i više pameti. Ovo nije još jedan takav lament nad kulturnim sunovratom. Više je upiranje prstom u tu licemernu, farisejsku poziciju navodne intelektualne

Kristalna noć u Zadru

02. maja, se navršilo 35 godina od prvog velikog egzodusa srpske zajednice u Hrvatskoj – zadarskoj Kristalnoj noći, kada je za 24 sata proterano oko 10.000 Srba, a sva njihova imovina, i poslovna i privatna, uništena ili minirana. Mada je u ovom zločinu učestvovalo nekoliko stotina lokalnih Hrvata, uključujući i policajce, niko još nije odgovarao pred sudom Ovaj događaj se može uporediti sa Kristalnom noći iz novembra 1938. godine, u kojoj je 15.000 Jevreja poljskog porekla proterano iz Nemačke, kaže za “Vesti” Savo Štrbac, predsednik Dokumentaciono-informacionog centra Veritas. – U Zadru je kao povod iskorišćeno ubistvo hrvatskog policajca u blizini mesta Polača kod Benkovca. Međutim, kasniji događaji će pokazati da

dr Jovan Rašković

Zavet i ispovest

Uzrastanje bez zaveta, mora stvoriti slabe, perverzne i koristoljubive ljude. Narcise i egocentrike. Često potpuno poremećene.  Piše: Miroslav Pušonja Naleteh sinoć na intervju sa akademikom Jovanom Jovom Raškovićem. U tom razgovoru pred svanuće političkih pa potom ratnih sukoba, Jova reče da smo u jednom periodu vremena živeli iznad naših mogućnosti (strani krediti o kojima se nije pričalo pre osamdesetih), da smo zborili iznad naše pameti (ideološko slepilo za stvarni svet u nama i oko nas) i da smo odlučivali iznad naših znanja (organi samoupravljanja). To nas je dovelo do stanja svesti da nam nema ravnih, i da ništa ne treba menjati.  U tom sjajnom intervjuu Jova još reče da je

Navršava se 33 godine od agresije hrvatskih snaga: Niko nije odgovarao za ubistvo 348 Srba

33 godina od agresije hrvatskih snaga na južne dijelove Republike Srpske Krajine u kojoj je 1993. godine ubijeno i nestalo 348 Srba, od čeka 55 civila, među kojima 34 žena i troje djece uzrasta do 12 godina. Navršava se 33 godine od agresije hrvatskih snaga na južne dijelove Republike Srpske Krajine /RSK/ u akciji kodnog naziva Maslenica u kojoj je 1993. godine ubijeno i nestalo 348 Srba, od čeka 55 civila, među kojima 34 žena i troje djece uzrasta do 12 godina, saopšteno je iz Dokumentaciono-informacionog centra Veritas. Iako je agresija izvršena na zaštićenu zonu UN i pred očima mnogobrojnih pripadnika UNPROFOR-a, niko do sada nije procesuiran za zločine nad

Đurđica Dragaš: Ma kaži mi, molim te, šta znači maći

Da li je i zašto je važna “Tvrđava”?! Nasmeja me, al’ nekako i razneži pitanje koje mi pre neki dan postavi prijateljica, rođena Beograđanka. Znala bih otkud joj to i da mi nije objasnila. Seriju Tvrđava gledali su i oni kojih se tematika lično ne dotiče, oni koji domaće serije ne gledaju, što “iz principa”, što iz čiste nezainteresovanosti, ali i oni koji o Krajini, Kninu i koloni koja je odvela čitav jedan narod, ne znaju skoro ništa. Objasnih  prijateljici da je reč o detetu, najčešće  malom, ali da je bilo  i onih koje su roditelji, babe i dede, rođaci pa čak i prijatelji tako zvali čitavog života. Ostajali su “maći”

Ko su i čiji su nestali iz Knjige nestalih

I u ovom “studenom” novembru 2025. od hrvatskih zvaničnika nebrojeno puta se čulo da Hrvatska traga još za 1.740 nestalih i smrtno stradalih s nepoznatim mestom ukopa iz domovinskog rata, kako u toj državi službeno zovu građanski rat 1991 – 1995. Piše: Savo Štrbac Direktorka hrvatske Uprave za zatočene i nestale Ana Filko  u intervjuu za “Nacional” od 15. novembra 2025, kao najveću prepreku bržem i efikasnijem rešavanju problema nestalih navodi nedostatak verodostojnih informacija o mogućim mestima ukopa posmrtnih ostataka, uz objašnjenje i poruku: “Sve je manje svedoka, a deo ključne dokumentacije nalazi se u arhivima Republike Srbije, koja ne otvara arhive niti dostavlja podatke o premeštanjima posmrtnih ostataka. Takav

To su muke crne bile

‘Mi izišli na polje, kad vidimo, naše kuće gore. Dim puši, puca se’, priča za Novosti Marija Grubor (90), koja je imala sreću da se u trenutku zločina u Gruborima nije nalazila u selu, ali je neposredno nakon toga svjedočila posljedicama: ‘Oni su ubili dva čovjeka na krevetu, babu na krevetu, i Miću su ubili na krevetu, ležao je jadan na krevetu i ubili su ga’. Piše: Mašenjka Bačić U ljeto 1995. godine tada 65-godišnja Marija Grubor ostala je u Gruborima nakon ‘Oluje’. Njena snaha i dvoje unučadi otišli su s većinom u kolonu, dok je njen sin četiri godine služio u krajiškoj vojsci i nisu znali gdje se nalazi.

I FILMOM SEJU LAЖI O ZLOČINIMA U LORI

Skandalozno ostvarenje hrvatskog reditelja Sedlara koje govori o zloglasnom logoru u Splitu. Piše: Jurica Kerbler, od stalnog dopisnika – ZAGREB Ako je suditi po nedavno premijerno prikazanom filmu poznatog reditelja Jakova Sedlara “72. bojna Vojne policije”, zločina u zloglasnoj splitskoj Lori – nije ni bilo. Nije bilo ni mučenja i ubistava Srba, zbog čega su suđeni i osuđeni pripadnici te jedinice. Jedan od aktera u filmu, Zlatko Čipčić, predsednik Udruženja veterana te jedinice otvoreno tvrdi: “Znam istinu, ratnog zločina u Lori nije bilo. Prekoračenja ovlasti da, ali ratnog zločina ne. Na svim područjima gde se vodio odbrambeni i oslobodilački rat, pripadnici hrvatske vojske osuđeni su za ratne zločine da bi

ZABORAVLJENI ZLOČIN HRVATSKIH SNAGA NA DINARI: Navršava se 29 godina od likvidacije devet srpskih zarobljenika, koji su bačeni u vrtaču

Devet pripadnika Srpske vojske Krajine, poznanika, komšija i rođaka, iz bukovičkih sela Bratiškovaca, Ivoševaca, Velike Glave, Ervenika i Kistanja, 26. jula 1995. godine, na Dinari, na predelu Medeno brdo, zarobili su pripadnici Hrvatskog vijeća odbrane i Hrvatske vojske . Vezisti SVK “uhvatili” su razgovor na neprijateljskoj strani koji potvrđuje da su svi živi zarobljeni. Autor: VC Uskoro je krenula i akcija “Oluja”, koja je dovela do pada RSK, egzodusa krajiških Srba i mnogo novih žrtava, zbog čega je ova grupa sa Dinare pala u drugi plan, podseća Dokumentaciono-informacioni centar “Veritas”. U toku 1998. godine, preko Komisije za nestala lica Herceg Bosne stigla je vest da su lovci na Dinari u

Priča o zvezdašima u ratu: „Ne pucaj, mi smo naši!“

Put sa koga se najveći broj Delija nikada više nije vratio, put sa koga su zauvek otišli u večnost i tamo ostali. Toga dana, zlokobne ratne zime 1993. godine, u jeku najžešće neprijateljske ofanzive, mehanizovano-oklopna brigada krenula je iz Benkovca, da bi preko snegom zavejanog Velebita stigla u Gračac i u direktnom okršaju sa neprijateljskom vojskom, sprečila njeno napredovanje, pustoš koju je ostavljala iza sebe, zločine bez presedana i zauzimanje dominantnih visova Velebita (1758), Velikog Alana (1411m), Malog Alana (1044m), Ćelavca (1207m), Bobije (1059m) i Prezida (768m), a samim tim i zauzimanje najvećeg dela Republike Srpske Krajine. Put nas je vodio uz obalu Karinskog mora, prvo kroz Karin Donji, a

NAJNOVIJE VIJESTI

Dobri moj!

Kažeš „Ne želim tamo da idem. Oterali su me. Nas su oterali.

Mračni bezdan smrti

Doktor Nikola Nikolić (1896-1986) bio je član organizacije Mlada Bosna, aktivni učesnik

Velebitu moj..

Velebitu moj… Zaplačeš li mili,ikada onako k’o otac. Kad začuješ kroz tvojih

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.