arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Miloš Ković: Jasenovac i „Oluja“ ključne su reči u istoriji dve Jugoslavije

Navršilo se 107 godina od proglašenja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, koju je proklamovao prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević u kući Krsmanovića na Terazijama u Beogradu, a Kraljevina SHS je 1929. formalno promenila ime u Kraljevina Jugoslavija. Svečanom proglašenju državnog jedinstva Srba, Hrvata i Slovenaca prethodili su zaključci Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba i odluke o ujedinjenju Vojvodine i Crne Gore sa Srbijom. „Danas se na to ujedinjenje najčešće gleda kao na krupnu istorijsku grešku. Oni koje su Srbi spasavali i prevodili na pobedničku stranu u dva svetska rata kasnije nisu pokazali ni zahvalnost ni lojalnost. Cenu takve greške platili su, naravno, Srbi. Jasenovac i „Oluja“ ključne su reči u istoriji

Zaborav nije dozvoljen

Dva dana je grmelo nevreme po Srbiji i Bosni, ali na jedno mesto, gde se dodiruju Srbija i njena sestra Srpska, nije pala kap, nije se spustio ni krajičak crnog oblaka i nisu grmela kola svetog Ilije. Božija ruka je tako uredila dok su nama, stisnutim u klancu Drine, srca drhtala pred vodom koja pokriva Srbe kojima se poklanjamo i dugujemo sećanje. Piše: Gordana Dostanić Više od šest hiljada mrtvih, preklanih, više od šest hiljada unakaženih tela u Drini, dece, majki, cura u belim haljinama iz devojačke spreme koje svoju čast zanavek dadoše Drini samo da je silom ne uzme krvnik… Oni koji su možda mogli nekoga spasiti, a to

Godine njihove i moje

Njihove godine teku bez njih, a moje sa mnom. Piše: Cvijeta Radić Brojne prođoše. Njihove godine odavno teku bez njih. Sve ih je presekao isti dan. Jovanov četvrti. Četvrti mu bio od rođenja. Nisu mu se imali kad dani premetnuti u godine. Kao ni Milanu. On jedva mesec sastavio. Prvi. Od tog dana, četvrtog Jovanovog i tek navršenog prvog meseca Milanovog, svima im se broje samo godine bez njih. Svi nanizali jednak broj. Po tome su vršnjaci. Moje godine se još broje samnom od one prve kad svet plačom pozdravih. Tada su se srele naše godine i od tada teku zajedno. Zagrljene. Spojio ih praotac naš kome imena niko ne

Ratko Dmitrović: Bio sam svedok s lica mesta, velikog poraza srpske inteligencije

Oni su ćutali, onda kada je trebalo da govore. A kada su progovarali (dvojica, trojica), bilo je to na štetu njihovog, srpskog naroda, tačnije naroda njihovih roditelja. Njima samima srpstvo ništa nije značilo. Dok su njihovi poznanici, kolege, prijatelji.. Hrvati, osnivali stranke, partije, zajednice.. sa hrvatskim predznakom, oni su, a reč je o intelektualcima, društvenim, kulturnim, političkim delatnicima grada Zagreba, iz reda srpskog naroda, podržavali „neutralnog“ Račana, napuštali Hrvatsku ili jednostavno ćutali. Iz straha? Da, iz straha, iz kukavičluka, i kalkulacija da će materijalno proći bolje ako se javno NE deklarišu kao Srbi. A, Zagreb je znao da su Srbi. Bio sam dopisnik Politike iz Zagreba sve do avgusta 1991.

Jadovno, mjesto gdje ni ptice na pjevaju

Mjesta bola, patnje, stradanja. Mjesta tišine koja je tamo tako glasna. Toliko glasna, da se ni cvrkut ptica ne čuje. Decenijama. PRIJAVI SE ODMAH NA KANAL JADOVNO 1941. – tebe to ne košta ništa, a udruženju će mnogo značiti – Redakcija internet sajta udruženja Jadovno 1941. duguje zahvalnost za ustupljena prava objavljivanja video reportaže, ELTA TV i autoru Ljubinku Spasojeviću. Udruženje Jadovno 1941. i svi njeni članovi i poštovaoci, nemaju za cilj da šire mržnju. Želimo da se sačuva sećanje na naše stradale, na njihovu žrtvu i da buduće generacije dobro poznaju ovu strašnu epizodu srpske istorije. Ako te iz bilo kog razloga ovi snimci provociraju, nemoj ih gledati. Udruženje

Bojan Vegara: ŽUTI

Mnogo boli saznanje da Žutog više nema. Ovo mi je prva smrt u ovom ratu nekog koga sam iskreno volio kao druga i kao velikog borca i heroja. Jutros kad je tata sa smjene došao i kad mu se Miljan zaletio da ga zagrli u šali ga je upitao. -Slavi li ti brat dan republike? Rekao sam mu da me ne zeza, jer to nikad slavili nismo, ali me je odmah misao odnijela na klanje svinja i cjelodnevnu gozbu koju bi nam priredio deda. Odjednom su mi oči zasuzile, a tata to skonta pa me upita. -Komunjaro, jel’ plačeš zbog praznika? -Ne plačem odakle ti to, samo mi oči zasuziše,

Olivera Šekularac: Mi, nesabrani

Ko to prebrojava pretke jasenovačke, jadovničke, ili one koji ime po jamama i logorima ne dobiše, one samo Bogu znane? Da li ih broje po lobanjama, il’ po dušama? Glava mog dede, od 45 godina, jedva se držala uz telo… Ja je još uvek pridržavam. Šta se to broji, da l’ suze, jauci, vrisci, uzdasi, očenaši ili Bogu prizivi? Jesu li dečija srca na broju, il’ oči izvađene? Kakvi se računi svode? Je l’ koje je klase zemlja sa najviše prolivene krvi, il’ nebo sa tolikim dušama? Da se možda neko nije setio da izračuna da su nam zemlja, jame, reke svete, jer su najdragocenijim osveštane? Da l’ to neko

Gavrilo_Princip_result.jpg

Đurđica Dragaš: IZ PRINCIPA

Gavrilo je odlučio onako kako je verovao! Nije, nažalost, dočekao slobodu o kojoj je toliko sanjao, ali ona je stigla! „Jeste li videli onog Gavrila?! Pa, njemu se na faci videlo da je glup. Nije ni čudo što je napravio takvu glupost koja nas je skupo koštala“. Reči koje mi je je onako „u poverenju“ pre neku veče uputio jedan beogradski taksista, odzvanjaju mi u ušima. Posebno danas dok, bar zvanično, slavimo Dan primirja u Prvom svetskom ratu. Da, skupo su nas koštali Gavrilovi pucnji u Franca Ferdinanda i njegovu Sofuju, ali… Znam, reći ćete sad – šta te briga šta misli neki taksista, ali…Reći ćete – ima u Srbiji

Žrtve Drugog svetskog rata i „naši“ revizionisti: do kada? (2. deo)

Šta je rečeno na nedavno održanom 11. simpozijumu o jasenovačkim žrtvama u Zagrebu i zbog čega su sporne činjenice i tvrdnje koje su tom prilikom navedene? Druge procene: Stane Zrimec, Franjo Tuđman, Ivan Klauzer i Mladen Friganović. Piše: Nikola Milovančev Još jedan istaknuti slovenački statističar je davnih 50-ih godina 20. veka ocenio jugoslovenske demografske gubitke Drugog svetskog rata u mnogo većim brojkama od Kočovića i Žerjavića. Bio je to dr Stane Zrimec, koji je dugo vremena bio načelnik demografskog odeljenja Statističkog zavoda Slovenije, dakle ujedno i demograf po užoj specijalnosti. Nekoliko decenija on je taj posao je radio i za Ujedinjene nacije, čak i organizovao popise u Kambodži, Alžiru, Obali Slonovače

Đurđica Dragaš: Zauvek

Neka ova pesma bude moj jedini komentar na ovo zlo koje je diglo svoju poganu glavu! Kad vam dođem jednog dana,rašćemo zajedno,samovaćemo zajednovekovaćemo zajedno. Rađaćemo se u prolećei umirati u jesen.Spavaćemo pod belinom snega ioticati bistrim potocima.Grejaće nas sunce i paliti vatra,pohoditi zveri.Kopaće zemlju nad našim kostima. Gaziće nas čizme,rušiće kamen sa uzglavlja našeg.Počupaće cvet što izraste iz dečjih očiju.Iseći će breze,zamutiti vodu,ubijaće nas ubijene. Gledaćemo ih,nebolni i nasmejani.I pitaćemo….šta je njihova tama prema svetlosti našoj,šta je njihovo sada naspram našeg zauvek. Džaba im pogan, kama i oganj.Uzalud mržnja…Ne mogu nam razdvojiti duše neukaljane,slomiti ruke polomljene,izvaditi oči bezdane.Ljubavi našoj ne mogu ništa! Od istog autora: KOLUMNISTI – PRIJATELjI: Đurđica Dragaš

Utisci jedne Ličanke posle emisije „Kultura Srba u Hrvatskoj“

Odgledah u utorak uveče, u okviru serijala „Kultura Srba u Hrvatskoj“, epizodu posvećenu Lici. U sitne sate, kasnije nego što je najavljivano, krenu konačno deo serijala koji sam s velikim nestrpljenjem iščekivala.  Piše: Đurđica Dragaš Pomislih, uz smešak, kako je mnogi zemljaci u godinama verovatno nisu dočekali budni, pa će sutra moliti nekog mlađeg, i tehnici vičnijeg, da im „vrati“ program. Nadam se da će uspeti, jer ovo je vredelo gledati. Doduše, znajući tu našu stariju „gardu“, možda će im biti previše „crkvene tematike“, al’ neću da sudim unapred. Dakle, odgledah i oduševih se! I prvo na šta sam pomislila kad je krenula odjavna špica je da nam zaista nedostaje ovakvih

Ratko_Dmitrovic.jpg

Ratko Dmitrović: Koja to hrvatska laž protiv Srba nije prošla?

Ko je od Hrvata pročitao Memorandum SANU? To ne znam, ali znam da nisu ovi koji urlaju protiv Memoranduma, proglašavajući ga antihrvatskim programom. Da li ste čitali Memorandum SANU ?Jedna kolosalna, strašna, opasna laž kotrlja se ovim prostorima već nekoliko decenija. Ta laž je „opravdanje“ za razbijanje Jugoslavije, ubijanje, mržnju, za antisrbizam svih oblika. Ta laž, evo poslednjih nekoliko dana, opet bukti Hrvatskom, opet je opravdanje za napade na Srbe, na srpsku decu, na srpsku pesmu, na sve što im izgleda kao srpsko. Kažu da je Memorandum SANU razbio Jugoslaviju, da je bio koncept velike Srbije, „uvod u agresiju na Hrvatsku“ i zato, dodaju isti, sve i svakoga ko ima

Žrtve Drugog svetskog rata i „naši“ revizionisti: do kada ?

Šta je rečeno na 11. simpozijumu o jasenovačkim žrtvama i ko je odgovoran za nemilu scenu viđenu u dvorani pravoslavne gimnazije u Zagrebu? Zagrebačke Novosti, organ srpske manjine u Hrvatskoj, su pratioce svog sajta obavestile 10. septembra 2025. o ovogodišnjem dvodnevnom simpozijumu o jasenovačkim žrtvama, koji je održan 8. septembra u Jasenovcu, a 9. septembra u prostorijama srpske pravoslavne gimnazije Kantakuzina-Katarina Branković u Zagrebu. Simpozijum je organizovan u organizaciji Eparhije pakračko-slavonske, Muzeja žrtava genocida iz Beograda i Odbora za Jasenovac Svetog arhijerejskog sabora SPC, a u saradnji sa Srpskim narodnim vijećem iz Zagreba https://www.portalnovosti.com/oprezno-s-brojkama/ . U svom izlaganju drugog dana ovog simpozijuma, prof. dr Ivo Goldštajn je naveo: „Kroz logor

Ljudi, kako smo do toga došli i čemu se dalje nadamo?

Kako to da na gradskom groblju u Zemunu, u glavnom gradu države Srbije sa pravoslavnim hrišćanima, krst i molitva za upokojene mogu biti mržnja prema bilo kome, i kako bilo ko, na zajedničkom groblju može polagati pravo da se na nekoj parceli ne može vršiti verski čin ljudi druge vere? Piše: Gordana Dostanić Pratim na sajtovima krivične prijave Jevrejske opštine Zemun protiv UG Jadovno 1941. iz Banja Luke i njenog predsednika dr Dušana Bastašića. Čitam i trljam oči i pitam se kako smo do toga došli. Do toga da se krivičnom prijavom preti zbog održanog pomena i postavljenog krsta nad grobnicom 6.500 srpskih mučeničkih duša, pobijenih u logoru Semlin (Anhaltelager Semlin),

U Beogradu održana promocija knjige „Redni broj smrti“

Ova knjiga je optužnica za Genocid! Nikad podignuta, prećutkivana i prekrivana lažnim kompromisima. Kako drugačije da se nazovu surova i bestijalna ubistva dece. Piše: Đurđica Dragaš Prvog novembra 2025, u okviru Beogradskog sajma knjiga, promovisana je jedna vredna i važna knjiga. Udruženje Jadovno 1941. iz Beograda i izdavačka kuća Prometej iz Novog Sada izdali su, na srpskom, ruskom i engleskom jeziku,  fototipsko izdanje specijalnog izdanja lista Borba od 16.2.1988. koje je u to vreme ekspresno povučeno iz prodaje. U knjizi su objavljena imena i prezimena 11.219 – oro kozaračke dece koje su zatrle ustaše na najmonstruoznije načine u periodu od 1941. do 1945. godine Knjiga neobičnog izgleda i formata i izuzetno

NAJNOVIJE VIJESTI

Mračni bezdan smrti

Doktor Nikola Nikolić (1896-1986) bio je član organizacije Mlada Bosna, aktivni učesnik

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.