POSLE VIŠEGODIŠNjE BORBE I DOKAZIVANjA SRPSKI LINGVISTI PRIHVATILI DA LATINICA NIJE SRPSKO PISMO U službenoj upotrebi latinice neće biti i ne treba da je bude. Zakon poznaje samo službenu upotrebu jezika i pisama, pa će tako samo ćirilica biti službeno pismo u Republici Srbiji, a zakonom su predviđene i kazne za nepostupanje u skladu sa članovima koji regulišu upotrebu službenog jezika i matičnog ćiriličnog pisma. Ukratko, ovo je sadržaj ključnih predloga izmena i dopuna Zakona o službenoj upotrebi jezika i pisama koji je upućen Vladi Republike Srbije i čije se usvajanje očekuje. Budući da se u vezi sa pomenutim izmenama postavljaju mnoga pitanja u praksi, za odgovore smo zamolili prof.

Predsjednik Udruženja „Jadovno 1941“ iz Banjaluke Dušan Bastašić rekao je da se sredinom decembra očekuje prvo ročište pred hrvatskim pravosuđem u predmetu protiv nekadašnjeg oficira JNA Daneta Lukajića, uhapšenog 30. juna u Ličkom Petrovom Selu zbog navodnog ratnog zločina u proteklom ratu. „U kontaktu smo sa porodicom Lukajić i sveštenikom koji ga redovno posjećuje. Dane se dobro drži, mada je monogo smršao. Nadamo se da će uskoro biti sa svojom porodicom“, rekao je Bastašić novinarima u Banjaluci nakon sastanka sa članom Predsjedništva BiH iz Republike Srpske Mladenom Ivanićem. Ivanić je rekao da prati slučaj Daneta Lukajića i da je bio u kontaktu sa njegovom porodicom. „Mislim da mi političari ne

Sveto je ono, što su sveti ljudi stvorili. Ćirilicu su stvorili sveta braća Kiril i Metodije. Ćirilicom se služe danas samo pravoslavni Sloveni: Rusi, Srbi i Bugari. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 24. decembra. 2015. godine. Jedno se dobro mora priznati ruskim komunistima, što su zadržali ćirilicu. Nekada su se svi slovenski narodi služili samo ćirilicom. Ali je rimska crkva, kroz dugu i krvavu borbu, nametnula latinicu pokatoličenim Slovenima, da bi ih većma odvojili od pravoslavnih. Ono što ni komunisti nisu učinili u Rusiji, čine sada neka srbska gospoda, pišu i izdaju listove i knjige latinicom. Pa čak su u doba komunista

Stavljanje na javnu raspravu izmena i dopuna Zakona o jeziku i pismima nailazi i na podršku i na osporavanja, koja su ponekad dosta oštra. Juče mi se javila novinarka jednog tabloida sa željom da prokomentarišem predlog izmena i dopuna Zakona, koje ona vidi kao nametanje ćirilice i zbog kojeg se pita da li Ministarstvo za kulturu zaista nema preča posla od bavljenja ćirilicom. Nisam joj ništa odgovorio, zbog pogrešno postavljenih i tendencioznih pitanja, ali se na jedan kasniji dobronameran predlog da kažem šta o tome mislim ne mogu oglušiti iako sam o statusu ćirilice više puta pisao, pa će ovo u neku ruku biti dopuna i sažetak onoga što sam

O predloženim merama Ministarstva kulture za zaštitu ćirilice, intervju za N1 je dao Momčilo Mirić, predsednik UO Udruženja za odbranu ćirilice „Dobrica Erić“. Gost u studiju je bio lingvista, profesor Ranko Bugarski. Mirić je podsetio da je još u septembru mesecu 2008. godine, vašingtonska Kongresna biblioteka, međunarodno telo za standardizaciju jezika i pisma – ovlašćena od ISO – međunarodne organizacije za standardizaciju, donela odluku da se do tada zvanično standardizovano međunarodno priznat srpsko-hrvatski i hrvatsko-srpski jezik sa svojim šiframa SRC i CRS i pismima ćirilicom i latinicom ukidaju i da se umesto njih uvodi hrvatski jezik sa šifrom HRV i pismom latinica i srpski sa šifrom SRB i pismom ćirilica.

IZJAVA ZA JAVNOST PREDSJEDNIKA SRPSKOG NACIONALNOG SAVJETA CRNE GORE Reagujući na izjavu Njegove svetosti patrijarha srpskog gospodina Irineja, predstavnici državnih institucija Crne Gore nijesu ni pokušali da demantuju navode Njegove svetosti o njihovom odnosu prema srpskom narodu i Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori. A kako bi i mogli kada su sve državne institucije u Crnoj Gori za Srbe zatvorene, kada su srpskom narodu pretpostavili sve manjinske zajednice, bez obzira da li ih ima jedan, pet ili sedam posto i tako im omogućili da imaju daleko veći i društveni i politički uticaj. Kada su preimenovali većinski srpski jezik, kada su ćirilično pismo u potpunosti zapostavili i eliminisali iz službene upotrebe,

Mediji su upravo kao i devedesetih godina odigrali ulogu branitelja domovine, ne samo pred evropskim fudbalerima nego i pred zakletim unutrašnjim neprijateljem. Piše: Heni Erceg „Biće to Oluja svih oluja!“, najavio je posljednju utakmicu u Moskvi reporter Hrvatske televizije i time tačno detektovao politički proizvedenu fudbalsku histeriju koja je imala sva obilježja one ratne od prije 23 godine kada je u akciji Oluja Hrvatska oslobodila svoj teritorij od mrskih srpskih građana. Nepodnošljiva atmosfera kolektivnog zanosa u kojoj je mučnu stvarnost, dešperaciju zbog socijalnog i ekonomskog kolapsa države potpuno preuzela fudbalska lopta, pretvorena je u konačnici u ridikulozni, populistički cirkus kojemu je osnovni ton davala politička elita. Ona koja je bezobzirno,