Hrvatski projektanti “autentičnog crnogorskog jezika”

Datum objave: utorak, 4 septembra, 2018
Veličina slova: A- A+

U Crnoj Gori je, prije desetak godina, pokrenut jedan vrlo neobičan jezički eksperiment skaradnog karaktera.

Vojin Grubač

Posmatrajući sve što se izdešavalo, uvjereno se može reći da je, tada plasirani, “crnogorski jezik”- jedan orginalni hrvatski projekat, koji je realizovan uz terensku asistenciju napaljenih domaćih omladinaca, školovanih u Hrvatskoj.

Jer, faktički nosioci toga inostranog projekta su bila dva Hrvata, jedna zalutala Ukrajinka, a sve uz uslužno podskakivanje mlađanog Bošnjaka iz Podgorice- koji se “tome poslu” naučio u labirintima Osijeka.

Što se tiče Crnogoraca i Crnogorki, koji su u tome projektu učestvovali kao statisti, oni su poslužili kako bi se “pojačala loša etnička krvna slika” necrnogorskih nosilaca projekta. Ili, tačnije, da bi se maskirao iznenada iznikli, na tlu Crne Gore, tuđinski jezikoslovni bašibozuk.

Da se radilo o hrvatskom projektu, to ni oni sami ne kriju. Recimo, mlađani jezički komesar Adnan Čirgić je u izjavi za medije, 2010. godine, rekao sledeće: “Na izradi gramatike (“crnogorskog jezika”, op. a.) bili su angažovani hrvatski eksperti, jer za taj posao u Crnoj Gori nije bilo prevelikog interesovanja.” (1)

Ovako objašnjenje zahtijeva jednu važnu dopunu, jer- lingvisti iz Crne Gore opravdano nisu htjeli učestovati u falš- projektu hrvatskih lingvista i mlađanih karijerista iz Crne Gore.

Kada su se oni otkazali, jedina varijanta je bila da dvadesetosmogodišnji Adnan preduzme odlučujuće korake. Te da se, nekako na silu, napravi ili isčupa – “novi jezik” naroda kojem on, jasno je- uopšte i ne pripada!

Da pripada, pridružio bi se lingvistima Crne Gore, i otkazao cirkus u kojem je učestvovao.

Hrvatski jezikoslovci u crnogorskoj jezičkoj akciji

Ipak, da bi stvari bile jasnije, neophodno je dati inserte iz biografije dotičnih stranaca.

Glavni lik ovog inostranog tima jezikoslovaca je bio prof. dr Josip Silić, koji je rođen 4. januara 1934. u Milašima, na tlu današnje Hrvatske. Osnovnu školu je završio 1948. u Ratuljama.

Prvih pet razreda klasične gimnazije okončao je u Biskupskome sjemeništu u Pazinu.

Šesti, sedmi i osmi razred (s maturom) okončao je u Biskupskome sjemeništu u Rijeci, gdje je završio i jednu godinu teologije.

Filozofski fakultet je završio 1961. godine u Zagrebu, gdje je magistrirao 1970. i doktorirao 1975.

Josip Silić je 2005. godine objavio udžbenik “Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta”, i to u suautorstvu s Ivom Pranjkovićem, drugim važnim likom “crnogorske priče”.

Sklepanu na brzinu “Gramatiku crnogorskoga jezika”, Silić je objavio 2010. godine u suatorstvu sa Ivom Pranjkovićem, kao i Adnanom Čirgićem, koji je napravio- amatersku radnu verziju toga štiva.

Iste godine, Silić je objavljuje nečesovi “Pravopis crnogorskoga jezika” u saradnji sa dr Ljudmilom Vasiljevom, kao i spomenutim potrčkom Čirgićem.

U “redakciji” pravopisa su se kao „statisti od slame” pojavili: dr Milenko A. Perović i nekakva omladinka Jelena Šušanj.

Druga važna ličnost iz Hrvatske, koja figuriše u ovoj jezičkoj ujdurmi, je profesor Ivo Pranjković. On je rođen 1947. godine u Kotor Varoši, današnja Bosna i Hercegovina, gdje je i završio osnovnu školu.

Školovanje je, potom, nastavio u ultra- vjerskoj školi: Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom, koju je i završio.

Upisao se, i završio- studije kroatistike Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, ali nije krenuo na postdiplomske studije.

Elem, iz biografije ovih hrvatskih jezikoslovaca uočava se da im je zajednički imenitelj- što su završili katoličke vjerske škole.

Glavni crnogorski jezikoslovac iz Biskupskog sjemeništa

Tako ispada da je profesor dr Josip Silić, glavni utemeljivač crnogorskog jezika, pet razreda klasične gimnazije završio u Biskupskome sjemeništu u Pazinu, tri u Biskupskome sjemeništu u Rijeci, gdje je završio i jednu godinu teologije.

Tamo je učio neposredno poslije pada NDH, poznate nam marionetske države- u kojoj je Katolička crkva ostavila mračne i krvave tragove.

A kakvi su to tragovi, imamo sledeće neosporne fakte:

“Na sjednici “Međunarodne komisije stručnjaka za istinu o Jasenovcu” koja je održana u Njujorku, došlo se do podataka da su 1.400 katoličkih sveštenika iz NDH bili direktne ubice nevinih žrtava genocida.

O tome je svjedočio dr Srboljub Živanović, profesor Londonskog univerziteta, antropolog svetskog glasa i član Međunarodne komisije stručnjaka za istinu o Jasenovcu, a njegova kazivanja je prenijela “Politika” 3. jula 2002. godine.” (2)

Kao primjer ekstremnog ponašanja katoličkih sveštenika toga vremena, često se citira znakovita izjava župnika Mate Moguša, data „Novom listu“ 24. jula 1941., gdje je rekao sledeće: „Do sada smo za katoličku vjeru radili molitvenikom i križom, a sad je došlo vrijeme da radimo puškom i revolverom“.

Kakav je, po inerciji, vladao školski duh u tim “sjemeništima”, neposredno poslije rata, gdje je dr Silić učio, nije teško pretpostaviti

Profesor Ivo Pranković i fra Sotona iz iste franjevačke škole

Ivo Pranković, drugi glavni stručnjak za crnogorski jezik, je završio Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom , a zabilježeno je da je i “autor niza važnih i utjecajnih djela jezične baštine franjevaca redodržave Bosne Srebrene”.

Sve je to lijepo, ali je kuriozitet da je istu, Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom, svojevremeno završio i monstruozni zločinac Miroslav Filipović (Jajce, 5. jun 1915 — Zagreb, 1946).

Naravno, radi se o fratru Tomislavu Filipoviću- Majstoroviću, kojeg su zvali- fra Sotona, a koji je jedno vrijeme bio upravnik koncentracionog logora Jasenovac, gdje se “proslavio” masakrima, koji zalaze izvan granica ljudskog uma.

Elem, kako je profesor Pranković ekspert po pitanju “jezičke baštine franjevaca redodržave Bosne Srebrene”, tada bi mogao da stavi pod naučnu lupu sledeću misao fra Majstorovića:

„Ustaše, ovo ja u ime Boga pokrštavam ove izrode i vi slijedite moj put. Ja primam sav grijeh na moju dušu, a vas ću ispovijediti i riješiti svih grijehova.“

A ta izjava se desila u selu Šargovcu, kada je sa par ustaša ušao u razred u kojem je bilo 52. djece, te pristojno zamolio nastavnicu da odabere nekog od učenika.

Kako ga je učiteljica znala, i mislila da traži učenika za recitaciju, ona je odabrala djevojčicu Radojku Glamočanin.

A fra Majstorović je dijete, koje mu je prišlo sasvim bez straha, podigao na učiteljicin sto i resko joj prerezao vrat nožem.

Poslije toga “junačkog akta”, fra Sotona je izrekao spomenutu misao. Naravno, ta franjevačka misao pati od konraverze, jer “pokrštavanje izroda”, posebno djece, nožem preko vrata, kao i “opraštanje toga grijeha”- nameće pitanje adekvatnosti “jezičke baštine redodržave Bosne Srebrene”.

Što se tiče franjevaca, a posebno hrvatskih, i njihovog zlog duha, koje je bezumno eksplodirao u NDH, o tome je mnogo napisano.

Navešćemo još jedan primjer, o kojem govori spomenuti prof. dr Srboljub Živanović ovako:

“U Rimokatoličkoj “crkvi” u Livnu, prilikom mise i propovedi, fra Srećko Perić se obratio prisutnim Hrvatima rečima: “Braćo Hrvati, koljite sve Srbe, a najprije moju sestru koja je udata za Srbina, a onda dođite da vas ispovedim…”, da dobijete oprost grehova.

To je bilo u proleće 1941. godine, odmah posle proglašenja NDH. Akademik i poznati hrvatski istoričar Viktor Novak u svojoj obimnoj studiji Magnum Krimen na stranama 651. i 652. navodi da su svi fratri: “silovali žene, sekli im dojke, kopali oči, sekli glave maloj deci, pa ih bacali u krilo majci”. (3)

Okršaj sa Hrvatima, koji su velikosrpski jezikoslovci

Kako stvari stoje, sve su prilike da u ponašanju profesora Ive Pranjkovića ima mnogo toga isključivog, što je glavni segment franjevačkog duha.

Recimo, u biografiji mu piše sledeće: “Pranjković je ukrstio polemički mač valjda sa svim hrvatskim jezikoslovcima starijega naraštaja, a s Babićem se složio praktički jedino u averziji prema amaterskom jezičnom nadričistunstvu i u okršajima s velikosrpski nastrojenim jezikoslovcima.”

Dakle, profesor Pranjković je sebe borbeno projavio tokom obračuna “sa svim hrvatskim jezikoslovcima starijega naraštaja”. A mana tih Hrvata je bila- što ih je “razotkrio” kao “velikosrpski nastrojene jezikoslovce”?! Nevjerovatno!

Moguće je da ga je to i preporučilo da krene u crnogorski jezički eksperiment, jer je bio idealna varijanta za borbu protiv “velikosrpskih lingvista”, ali Crnogoraca.

Što se tiče profesora dr Josipa Silića, i on je znamenit po kofliktnosti, što svjedoči ovaj insert biografije: “Široj je hrvatskoj (i ne samo hrvatskoj) javnosti Silić poznat najviše po sporovima oko pravopisanja, u kojoj su na suparničkoj strani Babić i Brozović.”

Na kakvom nivou se taj spor vodio, svjedoči ovaj hrvatski izvod: “Političko etiketiranje, potencirano senzacionalističkim tekstovima koji bujaju u bulevarskome tisku, a koje je zahvatilo sve sudionike hrvatske pravopisne zavrzlame, daje iskrivljenu sliku o djelu ovoga samozatajnoga i izuzetno utjecajnoga hrvatskoga jezikoslovca.”

Dakle, nivo retoričke kulture dr Silića je bio takav da je o sebi napravio “iskrivljenu sliku”, jer je- “udarao licem o blato”!

Zapadna Ukrajina došla preko Pješivaca

Ukrajinka Ljudmila Vasiljeva, koja je pridružena ovom čudnom hrvatskom dvojcu, je iz Ljvova- zapadne Ukrajine, koja je po duhu ekstremizma ista kao i Hrvatska. Doktor je filoloških nauka i profesorica “Ljvovskog narodnog univerziteta imeni Ivana Franka”.

Svoju knjigu “Srednjojužnoslavenski književni jezici u sinkroniji i dijakroniji”, izdatu u Osijeku 2010. godine, je s ukrajinskog na hrvatski prevodila u saradnji s Miloradom Nikčevićem, kojem u biografiji piše da je hrvatski i crnogorski znanstvenik rodom iz Pješivaca.

Nikčević je inače bio profesor na odsjeku kroatistike – Katedre za hrvatsku književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Josipa Juraja Štrosmajera u Osijeku.

Inače, dr Vasiljeva je ove godine,11. maja u Ljvovu- prezentovala svoju knjigu “Ukrajinsko- hrvatski rječnik”. O Hrvatskoj nešto i zna, a o Crnoj Gori malo šta, tačnije- ništa!

Interesantno, ali izgleda da se Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Juraja Štrosmajera u Osijeku- javlja, gle čuda- ključnim mjestom projektovanja novog jezika Crne Gore!

Jer, ne samo da je na njemu predavao prof. dr Milorad Nikčević, objavljivala svoje knjige dr Ljudmila Vasiljeva, već je tamo “doktorirao” Adnan Čirgić i upisala postdiplomske studije, koje nije završila, nekakva čudna dama- Jelena Šušanj.

Jezički desant iz Zagreba i Osijeka na Crnu Goru

Dakle, to je taj tim iz Osijeka, koji je bio manekenska pomoć dvojici hrvatski lingvista da krenu u radikalni, očigledno hrvatski projekat- promjene tradicionalnog jezičkog sistema u Crnoj Gori.

Da bi ostvarili zamisao, ovi desperadosi su elegantno zbrisali lingviste iz Crne Gore. U jezuitskom stilu ih počistili, optužujući za nekompetentnost?! Mada, to će biti tema naredne kolumne.

Tako je ispalo da je nekakav Adnan Čirgić, rođen 1980. godine, kompetentiji od svih lingvista u Crnoj Gori, iako je počeo raditi “nad novim crnogorskim jezikom” u 28. godini života.

Pri čemu je fakt, da mu se nenormalno usko specijalističko lingvističko znanje- ne prostire dalje od jezika svoje religije u jednom malenom dijelu današnje Podgorice. Čak je i taj jezik, dijela malene varoši- podijelio na vjerskoj osnovi, što je više od skandala?!

U „kompetentnu“ lingvistkinju je “inaugurisana” i mlađana Jelena Šušanj, koja je takođe rođena 1980. godine, a do dan danas nije okončala postdiplomske studije u Osijeku.

O kompetenciji dva Hrvata i Ukrajinke- nepristojih tuđina, koji se bave izmišljanjem “autentičnog jezika Crne Gore”, najbolje svjedoči činjenica da nikada nisu vršili nikakakva jezička istraživanja u Crnoj Gori, niti imaju naučne radove iz te oblasti.

Ipak, i pored svih napora, koje su preduzeli, može se reći da su rezultati rada ovih jezičkih revolucionara jezuitskog duha bliski ništici. Napravili su vještačko strašilo koje ne funkcioniše, a da je to tako- neka samo pogledaju jezik koji se koristi u medijima Crne Gore.

Dakako, to neće biti olakšavajuća okolnost kada ovi pioniri jezičke petljavine budu polagali račune.

Jer, stresovi roditelja i djece po školama, frustracije javnosti zbog bezobraznosti i drskosti tuđinskih jezičkih najezdnika, zakonomjerno će izazvati adekvatnu “metlu”!

Kao minum će biti izbačeni iz svih institucija nauke i obrazovanja, koje su uneredili. A kome će potom biti potrebne njihove neartikulisane omladinske jezičke usluge, i manijakalno protežiranje neadekatnih projekata, neka sami vide…

Reference:

(1) ( „Adnan Čirgić: Ovo je najbolja gramatika crnogorskog jezika, jer druge nema”, 21. juni 2010.,  Internet portal BICENT – Bošnjački Informativni Centar”)

(2) (“Drago Pilsel, monsinjor ustaškog antifašizma”Đorđe Ivković,  Internet portal Jadovno””)

(3) (Ko je bio fra Srećko Perić, 15.02.2015., prof. dr Srboljub ŽivanovićInternet portal Carsa”)

Autor: Vojin Grubač

Izvor:IN4S

Vezane vijesti:

Uzroci proglašavanja i priznavanja crnogorskog jezika

Izgleda da najveći srpski lingvisti nisu znali kojim jezikom govore

Preimenovanjem jezika cijepaju se nacija i jezički prostor




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top