fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Jezička briga za srpsku ijekavicu

Ijekavsko izdanje „Pravopisa srpskog jezika”, priredili su Mitar Pešikan, Jovan Jerković i Mato Pižurica, a objavila Matica srpska iz Novog Sada

https://jadovno.com/tl_files/ug_jadovno/img/novosti/2014/Ivan_Negrisorac.jpg

  U Svečanoj sali Matice srpske, u Novom Sadu, predstavljeno je ijekavsko izdanje „Pravopisa srpskog jezika”, koje su priredili Mitar Pešikan, Jovan Jerković i Mato Pižurica, a objavila Matica srpska iz Novog Sada. U „Pravopisu srpskog jezika” obrađeni su pismo, ekavski i ijekavski izgovor, glasovne promene i odnosi glasova, upotreba velikog slova, spojeno i odvojeno pisanje reči, interpunkcija, skraćenice, podela reči na kraju reda, transkripcija stranih reči, imena i pojmova… Objavljivanje „Pravopisa srpskog jezika” pomoglo je Predstavništvo Republike Srpske u Srbiji.

Ova knjiga će zahvaljujući Društvu članova Matice srpske u Banjaluci, kako je istakao Dragan Stanić, predsednik Matice srpske, doći do mnogih korisnika u Republici Srpskoj, a istovremeno će Društvo članova Matice srpske u Podgorici omogućiti da pravi korisnici ove knjige dođu do svojih primeraka u Crnoj Gori.

– O tome, zašto je potrebno da negujemo srpsku ijekavicu verujem da ovde, u Matici srpskoj, možda i ne bi trebalo posebno raspravljati. Negovanje ijekavice bio je Matičin zadatak i u vremenu kada se verovalo u srpskohrvatsko jezičko jedinstvo, pa kako onda to ne bi bila obaveza i za nas današnje, koji bismo morali jasno definisati šta sve sačinjava srpski jezički prostor i kako taj prostor valja urediti i negovati. Ijekavica je prvenstveno srpsko narečje, pa tek onda može biti i nečije drugo – naglašava Stanić.

– Ukoliko mi ne bismo pokazali dovoljno brige o srpskoj ijekavici, to bi značilo da je mi prepuštamo nekome drugome ko bi bio voljan da je neguje. Niko nas, međutim, nije ovlastio da se tako neodgovorno odnosimo prema jednom od dva središnja srpska narečja i jednom važnom segmentu srpskog jezičkog nasleđa. Niko nas nije ovlastio da sve ono što su naši preci domaćinski negovali i sabirali, mi sada krčmimo kao neodgovorni sinovi. Ukoliko ijedan deo srpskog jezičkog nasleđa prepustimo nekome drugome, taj drugi će s pravom pomisliti da može slobodno posezati za srpskom jezičkom baštinom kako mu se prohte – dodao je Stanić.

–Kako bismomi branili sve one pisce, pa i teritorije na kojima se govori srpska ijekavica, ukoliko nismo u stanju da negujemo ijekavsko narečje kao sastavni, aktivni deo srpske jezičke prakse? Ijekavicu moramo braniti, jer je upravo ijekavski srpski živalj najizrazitije izložen genocidu i etničkom čišćenju, sa idejom protagonista toga zločina da se svi koji govore srpski i pišu ćirilicom, vremenom, eliminišu sa prostora na kojima žive. Istovremeno, treba srpsku ijekavicu u potpunosti prisvojiti, preimenovati i standardizovati na ponešto drugačiji način kako bi se stekao dodatni razlog za to preimenovanje. Takvim željama srpskih neprijatelja ne smemo izlaziti u susret i pomagati im sopstvenom nespretnošću i nebudnošću.

Stanić je podsetio da je u srpskoj kulturi bilo predloga da se ijekavica potisne u korist ekavice, a taj se predlog argumentovao potrebom da se, što je moguće više, obavi unifikacija srpskog jezika. Takav predlog je, po svemu sudeći, bio pre svega posledica straha pred budućim, mogućim raskolima zasnovanim na demonskoj potrebi i prokletstvu malih razlika. Ipak, uklanjanje tih razlika unutar srpskoga jezika imalo bi mnogo više negativnih, nego pozitivnih posledica, a to bi tradicionalnim, vazda budnim neprijateljima Srba samo pomoglo da i dalje obavljaju svoj posao. Konačno, postojanost ijekavice na prostorima gde se ona govori dovoljno jasno poručuje da je ideja o prelasku Srba na ekavicu praktično nesprovodiva, a još k tome i prilično štetna.

Šta nam, dakle, valja činiti?

Neophodno je, kaže Stanić, da srpski jezički standard negujemo na celom prostoru njegovog važenja. U tom smislu dragocena je podrška koju Matica dobija od Republike Srpske, a trebalo bi sve učiniti da Pravopis dopre do svih potencijalnih korisnika – na fakultetima i školama, u lektorskim službama štampanih i elektronskih medija, u ministarstvima i državnim službama….

Zbog svega toga, ijekavicu valja sistematski negovati u duhu celovite srpske jezičke politike. U lepoti srpske ijekavice, isto koliko i srpske ekavice, treba iskreno da uživamo. Za tako nešto dovoljno razloga pruža najveći deo naših narodnih pesama, klasični prevod Svetog pisma, Vuk, Njegoš, Ljubiša, Marko Miljanov, Šantić, Matavulj, Ćipiko, Kočić, mladi Dučić i mladi Andrić, Skender Kulenović, Meša Selimović, Ćopić, Desnica, Mihajlo Lalić i mnogi drugi. Ključni razlog zašto ijekavicu treba negovati jeste upravo to: da se i taj izražajni potencijal srpskog jezika i dalje sačuva, te da svaki jezički kompetentni Srbin u svom sluhu sačuva osećanje za lepotu kako ekavice, tako i ijekavice, zaključio je Dragan Stanić.

Z. Radisavljević

 

Izvor: POLITIKA

 

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: