Iz istorije „suživota“ u BiH: Hrišćani „da se ne nose lijepo i ne kite“

Godine 1794. Husamudin-paša izdao je poseban propis kojim je za bosansku raju tačno bila propisana kako boja tako i vrsta odeće. Crkveni oglas iz tog vremena, koji se čuva u arhivu Srpske pravoslavne crkve u Sarajevu, dokazuje da su turske vlasti stalno vodile računa da se ovaj propis najstrože primeni; u ovom oglasu crkvena vlast, na zahtev vezirov, poziva vernike da se strogo pridržavaju napred navedenog propisa.

Prvi deo ovog oglasa, koji je inače karakterističan za odnos hrišćana i muslimana, glasi ovako:

„Ovim pismom objavljujemo hrišćaninu sledeću naredbu naših gospodara Turaka, budući da su nam ukazali milost povjerivši nam da u crkvi svakom hrišćaninu i svakoj hrišćanki saopćimo sledeće:

Prvo, hrišćanima i hrišćankama nije dopušteno da priređuju izlete i ne smeju pjevati ni na izletima ni u svojim kućama ni na drugim mjestima.

Drugo, da se ne nose lijepo i ne kite i tako stoje pred kapijom. Ako žena nosi neki nakit, da to čini samo kod kuće, a ne javno. Njihove kćeri da se ne kite dukatima, a ako neko može da daje nakit svojoj kćeri, neka je ne pušta iz kuće, to se našim gospodarima ne sviđa i ne može se sviđati ni Bogu.

Treće, braćo, naređuju naši gospodari da svi hrišćani hodaju ponizno i pred svakim Turčinom skrste ruke na grudima, da se vidi da smo njima potčinjeni.

Četvrto, kako smo u više navrata prigovarali, hrišćani treba brižljivo da izbegavaju da se oblače kao Turci i janjičari, jer gospodari to ne trpe. Ko radi protivno biće teško kažnjen, pa nemojte reći da Vam to nismo saopćili. Svi moramo patiti zbog nekolicine nerasudnih. Itd.“

Berberi nisu smeli da briju hrišćane istim nožem kojim su brijali muslimane. Takođe i u kupatilu hrišćani su morali da imaju posebno naznačene pregače i peškire, kako bi se izbegla svaka zamena rublja za kupanje određenog za muslimane.

Hrišćani su pri susretu sa muslimanom morali da sjašu i da ukraj puta sačekaju dok ovaj ne prođe i tek tada su smeli ponovo da uzjašu i da nastave put.

PRIREDILA: Redakcija

Izvor: SRBI U BOSNI I HERCEGOVINI