arrow up

Podijelite vijest:

IN MEMORIAM: Ana Požar – svedočila je o Jasenovcu, nosila teret sećanja

Pripadala je onima čija su lična sećanja postala deo šireg pamćenja o Jasenovcu.
Ana Požar ( 1939 – 2026.)

Piše: Zoran M. Kos

Postoje ljudi čije životne priče ne mogu biti ispričane bez vremena i istorije kojoj su pripadali. Ana Požar bila je jedna od njih.

Njeno ime ostaće vezano za Jasenovac, za pamćenje stradanja i za nastojanje da se istina o jednom od najstrašnijih mesta stradanja u Drugom svetskom ratu ne potisne, zaboravi ili svede na usputnu istorijsku činjenicu.

Moj posljednji razgovor sa Anom Požar, vođen za potrebe istraživanja i rada na filmu „Djeca Kozare – Zlatni rez 42“, dogodio se u crkvenom prostoru. Imala je tada 79 godina kada je počela da govori o svojim sećanjima. Često bi zaplakala. Mnogo toga mi je ispričala, a neke njene reči i danas odzvanjaju u sećanju.

U tim razgovorima nije bilo poze, niti potrebe za velikim rečima. Bilo je života, bola i svedočenja. Bilo je onoga što istorijski dokumenti mogu da zabeleže, ali nikada u potpunosti da dočaraju – ljudskog iskustva stradanja.

Zoran M. Kos u razgovoru sa Anom Požar 2021. godine

Ana Požar pripadala je onima čija su lična sećanja postala deo šireg pamćenja o Jasenovcu. Zato njen odlazak nije samo lični gubitak njenih najbližih već i podsetnik na odgovornost koju imamo prema svedocima i njihovim pričama.

Svedoci odlaze. Dokumenti ostaju. Ali ni jedno ni drugo nema vrednost ako nema onih koji će pamtiti, čitati, istraživati i prenositi istinu budućim pokolenjima.

Ana Požar više nije među nama. Ostaju njene reči, njeno svedočenje i sećanje na susret koji nije bio samo novinarski razgovor nego i susret sa jednim teškim delom naše istorije.

Neka joj dragi Bog podari mir i rajsko naselje.

Vječnaja pamjat.

Zoran M. Kos



Жivot i rad Ane Požar

Ana Požar rođena je oko 1939. ili 1940. godine u srpskom selu Strmen pored Sunje. U jesen 1942. godine, kada je imala svega dve godine, ustaše su upale u Strmen i susedna srpska sela Crkveni Bok i Ivanjski Bok. Zajedno sa porodicom i komšijama deportovana je u logor Jasenovac, a potom i u dečji logor u Sisku, gde su deca držana na betonu i slami i gde su masovno umirala. Zahvaljujući članovima porodice i intervenciji nemačke vojske, koja se zatekla na tom području i zaustavila dalji pokolj, uspela je da preživi i napusti logor.

Nakon povratka u spaljeno selo, u jesen 1944. godine usledio je novi napad ustaša. U tom pokolju je iz Strmena, Crkvenog Boka i Ivanjskog Boka odvedeno i ubijeno preko 700 ljudi, među kojima i 68 dece. Ana i njena majka uspele su da pobegnu prema slobodnoj teritoriji na Baniji, gde ih je jedno vreme krila i spasila hrvatska porodica Roksandić.

Nakon rata i završenog školovanja, životni i profesionalni put ponovo ju je vezao za mesto njenog dečjeg stradanja. U Spomen-području Jasenovac prvobitno je radila kao kustos, posvetivši se prikupljanju građe i očuvanju sećanja na žrtve.

Na čelu Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac nalazila se punu deceniju, od 1980. do 1990. godine. Njen direktorski mandat obeležio je intenzivan istraživački rad na terenu i dokumentovanje zločina. Tokom osamdesetih godina, uz pomoć specijalnih uređaja za snimanje terena i bušenje iznajmljenih od INA Inženjeringa, rukovodila je opsežnim istraživanjima kompleksa. Na gotovo svakom mestu gde se bušilo – od muzeja do spomenika, kao i uz obalu reke Save – pronalaženi su ljudski posmrtni ostaci i predmeti logoraša.

Uoči rata 1991. godine, zajedno sa istraživačem Dragojem Lukićem, preuzela je od unuke Diane Budisavljević njen dnevnik radi objavljivanja, što je izbijanje ratnih sukoba tada sprečilo. Tokom 1994. i početkom 1995. godine aktivno je pomagala u obnavljanju devastiranog muzeja i pripremi nove izložbene postavke.

Nakon penzionisanja nastavila je da živi u rodnom Strmenu. Do poslednjih dana svog života ostala je dosledna svedokinja istine, javno se u medijima protiveći istorijskom revizionizmu i neumorno se zalažući za individualno pamćenje i poštovanje svake pojedinačne žrtve.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

NAJNOVIJE VIJESTI

U toploj kući

„Ajmo, na posao, da djeca ne čekaju“, naredi Joško. Došli smo do dvorišta

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

Donirate putem PayPal-a, kreditne
ili debitne kartice​