fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

2014.

https://jadovno.com/tl_files/ug_jadovno/img/preporucujemo/2012/cedomir_antic_08.jpg

Saveznici često mogu imati različite pristupe. Pre nekoliko godina jedan histerični albanski šovinista zapitao se otprilike: „A zašto strane trupe okupiraju Kosovo, Bosnu i nekada Hrvatsku… svoje prijatelje.  Zar nije logično da zajedno sa njima  prosto zaposednu Srbiju…“

Logično pitanje. Ipak, takva zamisao, koja do kraja izvlači paralelu između savremene Srbije i Hitlerove Nemačke, nikako ne može biti viđena isto u Prištini, muslimanskom Sarajevu, Zagrebu…  i u Vašingtonu. Ako ništa drugo, ovakvo razmišljanje pored sve privlačnosti, u isti rang stavlja Vojsku Sjedinjenih Država, Bundesver i na drugoj strani UČK, UČPMB i Patriotsku ligu.  Još samo da spomenu i stvaranje okupacionih zona u Srbiji… Sve to o trošku Vašingtona i na štetu iste adrese.

Čini se da razmišljanja u izvesnim vašingtonskim, berlinskim i briselskim krugovima  idu u drugom pravcu. Srbija, kakva je da je, bez Kosova i Metohije, nesmunjivo je njihova žrtva i samo njima pripada. Neki su to razumeli. Kada na godišnjici početka građanskog rata u Bosni i Hercegovini, ne spominjući da je do rata došlo kršenjem Ustava SR BiH od strane muslimansko-hrvatske većine koju je predvodio, bivši član predsedništva bivše R BiH Stjepan Kljujić, kaže – u pomiriteljskom europskom duhu (a kako bi): „…ostao je unutarnji neprijatelj, spoljni je nestao.“, jasno je: Srbije, dakle, više nema. Ima još Srba i Republike Srpske – koji ne pristaju da budu u mnogo gorem položaju nego šo su Muslimani i Hrvati bili u bilo kojoj Jugoslaviji. Predsatvnik OEBS-a reče pre neki dan kako uzor može da im bude Crna Gora…  i ostade živ od tolike istine i iskazanog intelektualnog poštenja.

SAD i SR Nemačka će rehabilitovati Srbiju za sve prethodne ratove osim kosovoskog. Rehabilitacija je potrebna da bi Srbi u Srbiji i izvan nje konačno dobili različite brige, a time i drugačiju sudbinu.

Nedavno je oslobođen, konačno, general Perišić.  Karakteristično,  za  pravedni tribunal, prvo je bio osuđen na dvadeset i sedam godina, a onda je u žalbenom postupku oslobođen. Neko bi rekao: „baš kao i hrvatski generali“. Dakle, sud nije pristrasan. Možda je nekompetentan i neučinkovit… ali ipak… Koska je bačena i sada se Srbi otimaju.  Jedni govore kako je tribunal ipak pošten –  pre tri meseca to ni za kakve pare nisu smeli da izjave. Drugi kažu kako se tribunal time pravda zbog Gotovine i Haradinaja – kao da neko još brine o srpskoj javnosti… Koju to nepravdu i frustraciju u Srbiji još ne može da reši mao veći strani kredit? Treći se raduju: važno da je dobra vest. Malo je, istina, čudno, jer nema histeričnog bunta u Hrvatskoj i Bosni… ali, koga je briga.

U javnosti je spomenut i sasvim pohvalan generalov gest: četiri puta  je odbio da se sporazume sa tužilaštvom i prihvati krivicu u zamenu za blažu kaznu. Potisnnut je, međutim,  poznati detalj iz bogate generalove biografije. Prilikom povratka general Perišić je spomenuo da je on pismen general, da se borio za svoj narod, da se borio protiv totalitarnog režima (od 1998 do 2000, pre toga je bio načelnik generalštaba u vreme kada je „totalitarni“ krao izbore)… Momčilo Perišić je, međutim, prestao da bude potpredsednik Đinđićeve vlade, nakon što ga je vojna policija uhapsila pod sumnjom da je od američkog diplomate primao novac i bio sa njim u, za jednog ministra i generala, nedozvoljenim relacijama.  Afera je brzo utihnula i Perišića bi javnost zaboravila da nije optužen od Haškog tribunala. Ako su svi ovi navodi tačni, a da je Perišić osuđen… kako bi na presudu reagovale stotine,  možda i hiljade, ministara i generala – američkih saradnika – koji su u uvom trenutku širom sveta uključeni u razne režime i, za razliku od Perišića, u brojna zločinstva, a prijatelji iz SAD ih kasnije predaju međunarodnom sudu na koji imaju nesumnjiv uticaj? Očekuje nas i presuda šefu bišeg Resora državne bezbednosti Srbije Jovici Stanišiću, o kome je kao o višegodišnjem saradniku službi SAD još pre pet godina pisao Los Anđeles tajms. Ako i Stanišića oslobode… onda možemo mirno da čekamo 2014. godinu.

Do tada će bankrotirala Srbija da prizna albansko Kosovo. Biće završen grejs period za strane kredite Republici Srpskoj, doći će izbori, biće osuđeni predsednik Karadžić i general Mladić, konačno, navršiće se i stogodišnjica Prvog svetskog rata (a zna se da su kolektivno krivi Srbi tada sprečili stvaranje Evropske unije i stvorili uslove za dva svetska rata i pojavu nacizma – ko ne veruje neka pročita prve stranice Holbrukovih memoara).

Tada će doći vreme za obračun sa Kljujućevim „unutrašnjim neprijateljem“ u Bosni i Hercegovini. Potom i sa „unutrašnjim neprijateljem“ regiona u celini.

 

Izvor: NAPREDNI KLUB

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: