Од 24. Јуна 1941, Дана сјећања на Јадовно, прошло је:
Од 24. Јуна 1941, Дана сјећања на Јадовно, прошло је:

ЈАДОВНИЧАНИ ПОРУЧУЈУ:

Тече 80-та година од почетка Покоља, геноцида почињеног над српским народом од стране НДХ. Осамдесет година од трагедије на Велебиту, личком пољу, острву Пагу.

 

1.2. Prolegomena za selektivnu bibliografiju Milana Kangrge

Датум објаве: понедељак, 13 јануара, 2014
Објављено у Некатегоризовано
Величина слова: A- A+

Prof. dr Milan Kangrga filozof  je po vokaciji. U tom kontekstu, on je onaj
što o njemu govore filozofski traktati. Prema tome, pisa[-]ti o njegovim
filozofskim djelima izlišno je, jer njega treba iščitava[-]njem studirati. On,
međutim, kao filozof, a k tome i kao etičar svo[-]ju filozofiju živi. To doista
nije lako, naročito kod nas. Običava cinič[-]no reći: »Nije lako zvati se Ernest«,
naime Kangrga, jer je on toli[-]ko stigmatiziran da se može reći: gotovo negiran!

Na primjer, u re[-]gistru Nacionalne i sveučilišne biblioteke
u Zagrebu nalaze se sa[-]mo tri njegova naslova (od 14 postojećih, do sada
objavljenih), što me gotovo prisililo da poradim na ovoj selektivnoj bibliogra[-]fiji.
Ona govori sama za sebe da je upravo više nego časno – moralno zvati se Kangrga.

Imanentnom kritikom staljinizma vraćao je povjerenje u autentične
paradigme socijalizma kao velike povijesne ideje. On je filozof humanist i
antifašist po djelovanju, a socijalist po spozna[-]ji i samosvjesnom uvjerenju. U
središtu je njegove filozofije čovjek kao stvaralačko biće. Kao prvoklasni
nastavljač klasične njemač[-]ke filozofije i uman interpretator »ljudskoga hoda
po mukama« uspio je Descartesovom metodom »jasno i razgovijetno« pred[-]staviti bit
svoje filozofije. On svagda u svojoj filozofiji traga za velikom istinom bez
ostatka, a to također nije Iako, jer u sebi pored vlastitih filozofskih i
intelektualnih napora sadrži i životni rizik u svijetu lažnih mitova,
ideologija, religijskih misticizama i društve[-]nih satrapija i tiranija.

Obrazovanijim ljudima, posebno filozofima poznato je da se
So[-]krat, tragajući za istinom, dokopao smrti. A imao je protiv sebe sa[-]mo 30
tirana. Kangrga je imao stotine, pa i tisuće povijesnih, a i vla[-]dajućih; prema
tome, nije mu bilo lako. Međutim, što su prepreke bi[-]vale veće, to je on bio neumorniji
i stvaralački uporniji.

Udružujući sa s istomišljenicima, inicirao je Korčulansku
ljetnu školu (1964-1974) i pokretanje časopisa Praxis. To je bio zov svim lijevo orijentiranim filozofima i
sociolozima, kao i intelektualcima svijeta da se okupljaju oko aktualnih
filozofijskih i društvenih tema i problema što muče suvremeno čovječanstvo.
Time je naš prostor postao centrom filozofiranja. Plejada učenih filozofa i
sociologa pri[-]hvatila je stvaranje tog centra. Naročito kritičkim analizama
»svega postojećega«. Oko ove filozofijske škole počeli su se »rojiti« i mno[-]gi
drugi filozofi i teoretičari, kao i praktičari različitih smjerova. Me[-]đutim,
nastupile su uskoro brojne ideologijske, društvene i političke prepreke. No,
Kangrga i Gajo Petrović, kao i drugi inicijatori te filo[-]zofijske škole i
članovi redakcije Praxisa ne
odustaju, nego, napro[-]tiv pojačavaju napore, čak i onda kada dolazi do raskola
u redakciji. Da nije ništa uradio u svom stvaralačkom radu, nego što je s
istomi[-]šljenicima osnovao filozofijsku školu i pokrenuo časopis, Kangrga je
zadužio našu filozofiju i našu kulturu.

Kangrga je u novonastalim društvenim uvjetima i promjenama
općeg falsificiranja historije na ovim prostorima, eruditivnim stu[-]dijama
obranio ulogu i značaj »Praxis-filozofije« u ulozi imanen[-]tnog kritičara
pošasti integralnog nacionalizma kao najveće nesre[-]će na ovim prostorima, čiji
su zločini konsternirali svijet. Zar nije osnovan za naše zločine – međunarodni
sud?

Ističem: Nitko se tako snažno, učeno i umno, ali nadasve
hrabro nije kao Milan Kangrga suprotstavio “fašističko-nacističko-ustaš[-]ko-četničkoj
praksi” (sve njegova terminologija)! Na primjer, pored ostaloga, dignuo je
svoj glas protiv kulturocida, knjigocida. Polemi[-]kom protiv D. Brozovića i
mnogih drugih dopao je četverogodišnjeg suđenja i presude za to svoje djelo!
Suprotstavio se i Tuđmanu, autokratu i tiraninu, javno, kad su svi puzali, u
času kad je ovaj imputirao Gaji Petroviću neistine: »Lažeš, predsjedniče’« i
udario mu javnu pljusku pred cijelom javnošću.

Gajo je tada bio u Americi, a ta je ‘Kangrgina smjelost
onda mno[-]ge iznenadila i ohrabrila.

Njegova tri posljednja »autobiografska« djela u obranu
Korču[-]lanske škole i časopisa Praxis ući
će u anale istine o nama i ana[-]le slobodnog filozofiranja i u pogubnim ratnim
vremenima. Bo[-]reći se protiv »pretpotopnih«, za »osuvremenjivanje« tokova ži[-]vota
na ovim prostorima imanentnom kritikom nacionalizma s imenom i prezimenom, nositelja
intelektualnog zločina, Kangrga umno pledira: »(D)a bismo se osvjestili i tako
živjeli kao ljudi, a ne primarno kao Hrvati«. Lapidarno ističe: »(N)a roditi se
kao Hrvat još ne znači biti čovjek«, pri čemu filozofijski produbljeno ukazu[-]je
na povijesnu praksu kojom se tek postaje čovjekom, pa mu to nije dostatno
rođenjem.

Pojašnjavajući samu bit “difuznoga kolektiviteta”
i mentalitet pojedinca koji ne priznaje »drugog« i »drugačijeg« osim onoga iz
»vlastitog čopora« – misleći pritom na tzv. »rodovsko-plemensku liniju« –
Kangrga to naziva pravim imenom povijesnog autizma – »anti-duh«. Dakle,
povijesnom analizom, etimološkim i semantič[-]kim raščlanjivanjem, on razara
integralni nacionalizam u njegovu temelju kao spontani i ujedno organizirani
etnocentrizam, uperen protiv čovjeka kao takvoga i svih antropogenih sadržaja
»drugog«. Tako je snažno filozofijski produbio i obrazložio tu retrogradnost,
da je svakom bilo jasno i razgovijetno kako je tu riječ o povijesnom zlo[-]činu.
Jer, negacija »drugog«, »tuđinca« danas nije samo puka kseno[-]fobija nego i
vraćanje na »doživljavanje Ijudskoga« na izrazito »ne[-]ljudski«, odnosno
»biologijski« način.

Na tim kritičkim osnovama i suptilnom analizom, Kangrga de[-]tektira
i deklasira populizam i nositelje intelektualnog zločina. Naše »kvazi-intelektualce«,
koje on naziva »pukim nedoučenim in[-]teligentima«, skorojeviće i malograđane
svih vrsta, s »pedigreom« tzv. »duhovnih obnovitelja« Hrvatske – naziva Kangrga
»šverceri[-]ma vlastitog života«. To čini tako uvjerljivo, da i najneupućeniji[-]ma
postaje jasno: tko je tko i što je što u tom usponu zločina. Time na svoj način
daje podlogu i istinsku poruku, da ovaj »svijet i svijest treba »podvrgnuti i
uputiti tokovima demokratizacije i osu[-]vremenjivanja«. Kangrga time ukazuje na
neophodno oblikovanje našeg citoyen-a
kao nositelja i samosvjesnim postaloga građanina, koji kao takav sâm upravlja
svojim društveno-političkim životom, a da ne bude i ne ostane pukim objektom
raznih politikantskih mešetara kao do sada. To on čini ujedno
filozofijsko-antropologij[-]skom analizom, polazeći od svoga koncepta re-evolucionih
tokova suvremene povijesti u pravcu formiranja istinske »građanske svije[-]sti«,
kao bitne pretpostavke za izlazak iz naše historijske zaostalo[-]sti na svim
područjima života.

Ta Kangrgina suptilna analiza mogla bi se nazvati i »primijenje[-]nom
filozofijom«, odnosno »naputkom« što treba raditi sada i ov[-]dje i odmah. On to
čini kao »još-neporaženi građanin«. To osvje[-]žuje poput »Arhimedove poluge« ili
»Diogenove svjetiljke« u tra[-]ganju za čovjekom, a za izlazak iz velike
povijesne zaostalosti, ko[-]ja uvijek iznova postaje »prava osnova« za neprekidno
lutanje u hi[-]storijskome mraku.

Svojom Etikom
profesor Kangrga »okrunjuje« svoje filozofsko djelo. Jer, svojim je dosadašnjim
spoznajama, a poučen našom vla[-]stitom društvenom praksom, naročito onom 20.
stoljeća, došao do najdubljeg uvjerenja kako nam je u strateškom području obra[-]zovanja
falsificiranje historije i društvenih znanosti dovedeno do apsurda. Prema tome,
pored »općeg naputka« filozofije življenja, on nastoji oko konstituiranja
moralne paradigme kao obrasca gra[-]đanskog života. Time ne samo da postaje
mogući »moralni pu[-]tokaz«, za što ima – jer je to i dokazao! – sve ljudske i
filozofijske pretpostavke, nego ujedno svojim kritičkim stavom prokazu[-]je hod
masovnog posrnuća naše inteligencije i goleme bestidno[-]sti tzv. intelektualaca
na ovom našem, još vrlo rudimentarnom tlu. On to čini kao istinski
intelektualac, pa nije ni potrebno dodati ono – angažirani!

Zato svakome koji to želi preporučam da studira cjelokupno
fi[-]lozofsko djelo Milana Kangrge, orijentirajući se ovom navedenom selektivnom
bibliografijom, ako prije svega – ali ne i jedino – želi upoznati što je
istinska profesionalnost: što znači intelektualni angažman i što znači živjeti
svoju profesiju i onda kad izgleda da je to go[-]tovo nemoguće!

Sasvim na kraju, pred samu smrt pozove me Kangrga da dođem
na „divan“. Nakon što smo porazgovarali o njegova dva dovršena a neobjavljena
rukopisa kako treba s njima postupiti zastane pa zbog čega sam te pozvao kaže:
„Ono glavno zbog čega sam te pozvao je sljedeće: Ti si moj dugogodišnji drug i
prijatelj, dobroti je poznato kako su me kinjili u Hrvatskoj, nisam iz hira i
hohštapleraja „govorio i pisao“ nije se lako zvati Kangrga.“  Sam si zaključio u „prolegomeni
bibliografije“ da su me ignorirali do negacije. Sada te molim „da objaviš kada
umrem da ne dozvoljavam da me smatraju hrvatskim nego njemačkim filozofom. Tamo
sam studirao, predavao i nastavio njemačku filozofiju itd. Pa ja predajem na
postdiplomskom studiju, a nema me u spisku literature. Da ti nisi napisao
selektivnu bibliografiju ne bi se znalo da sam ovdje živio. Pa zar ne vidiš
kako je s Gajom Petrovićem, Rudijem Supekom i drugima pokojnicima kao da nisu
postojali na ovom diluvijalnom tlu.“ Iako osupnut ovakom rezignacijom,
pristanem. I to ovom prilikom činim. Kangrga mi doista životno nedostaje!




Помозите рад удружења Јадовно 1941.

Напомена: Изнесени коментари су приватна мишљења аутора и не одржавају ставове УГ Јадовно 1941. Коментари неприкладног садржаја ће бити обрисани вез упозорења.

КОМЕНТАРИ

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Top