Od 24. Juna 1941, Dana sjećanja na Jadovno, prošlo je:

JADOVNIČANI PORUČUJU:

Teče 80-ta godina od početka Pokolja, genocida počinjenog nad srpskim narodom od strane NDH. Osamdeset godina od tragedije na Velebitu, ličkom polju, ostrvu Pagu.

 

HRVATSKA DRŽAVNA POLITIKA DA SE SRBI UKLONE

Datum objave: nedelja, 6 oktobra, 2013
Veličina slova: A- A+

savo_strbac_1.jpgNa “Veritasovom” spisku imenom i prezimenom nalazi se 7.039 poginulih Srba…Hrvatski sudovi ne negiraju zločin, ali čine sve da bi izrekli presude sa olakšavajućim okolnostima…Dokazi o stradanjima Srba, osim od srpskih izvora, dolaze i od pojedinih Hrvata i muslimana na takozvanom “crnom tržištu”…
Razgovarala: Vesna ŠURBAT 

BEOGRAD, 6. OKTOBRA /SRNA/ – Direktor Dokumentaciono informativnog centra “Veritas“ Savo Štrbac ističe da je nakon 20 godina rada Centra i istraživanja zločina nad Srbima u Hrvatskoj zaključio da je postojala hrvatska državna politika da se Srbi uklone iz Hrvatske.
On u intervjuu SRNI objašnjava da se dokazi za ovakav zaključak nalaze u govorima hrvatskih zvaničnika – pokojnog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i njegovog ratnog rukovodstva, koji su ostvarivali ustašku formulu iz Drugog svjetskog rata da trećinu Srba treba pobiti, prekrstiti, a trećinu protjerati.

“Sve je rađeno da se ostvari procenat od tri odsto Srba u Hrvatskoj i sva je prilika da će to biti i postignuto”, naglašava Štrbac, navodeći da su velike hrvatske vojne akcije provođene po sistemu “spržene zemlje”, gdje su, osim ubijanja srpskih civila i vojnika, do temelja rušene i spaljivane kuće da se Srbi nikada ne vrate.

Napominjući da se na “Veritasovom” spisku imenom i prezimenom nalazi 7.039 poginulih Srba, Štrbac povodom 20 godina postojanja “Veritasa” ističe da su najveće zločine nad Srbima napravile regularne snage Hrvatske, te dodaje da su elitne hrvatske jedinice išle u akcije “Oluja” i “Bljesak”.

Štrbac smatra da pred hrvatskim pravosuđem srpske žrtve neće dobiti pravdu, te da mnogi počinioci zločina na Srbima neće biti kažnjeni – ti sudovi ne negiraju zločin, ali čine sve da bi se izrekle presude sa olakšavajućim okolnostima.

On ističe da u Hrvatskoj od početka rata do danas traje proces pohrvaćenja i pokatoličenja Srba, te da pravoslavni sveštenici u Hratskoj izdaju srpskoj djeci potvrde da su krštena, a potom ih katolički sveštenici krizmaju, čime prelaze u katolike, dok se neki urbani Srbi iz straha počinju izjašnjavati kao Hrvati.

Štrbac navodi da mu zbog njegovog rada na predočavanju istine o srpskim stradanjima u Hrvatskoj često stižu prijetnje preko interneta i internet foruma, a da mu je najteža bila kada je neko nedavno napisao da ga “često viđa na Zemunskom keju”, kuda se on, zaista, šeta.

“Pisalo je: `Često vidim tog gospodina Savu Štrpca kako se šeta duž Zemunskog keja, a onda sjedne na obalu i dugo gleda u Dunav zakrvavljenim očima kao da bi htio klati Hrvate”, precizira Štrbac, navodeći da o toj prijetnji nije obavijestio policiju.

Štrbac navodi da je za 20 godina rada “Veritas” prikupio ogromnu dokumentaciju i fotografije o stradanju Srba, koje je počelo od vremena kada Republika Srpka Krajina bila stavljena pod zaštitu UN.

Govoreći o antisprskoj propagandi, jednostranom pristupu međunarodne zajednice i nespremnosti da prihvati činjenicu da je bilo i srpskih žrtava, Štrbac se sjeća da je jednom prilikom na Plitvicama pokazivao američkom predstavniku u Hrvatskoj Piteru Galbrajtu fotografije stradanja Srba na Miljakovačkom platou, u Medačkom džepu, na Ravnim Kotarima.

“Gledao je dugo te fotografije, pa reče – `i na drugoj strani ima žrtava`. Ja mu kažem – `da, ali ja vama pokazujem ono što cijeli svijet ne zna, a to je da su žrtve bile i Srbi`“, navodi Štrbac.

On se sjeća da je nekoliko dana njemačka državna televizija ZDF snimala u Kninu, ne vjerujući da u tolikom broju i na takav način stradaju Srbi, ali da ga je nakon pola godine novinar koji je snimao obavijestio da urednik te televizije nije dozvolio emitovanje, uz obrazloženje da bi to “bilo previše i da bi samo zbunilo njemačku javnost”.

Štrbac dodaje da su dva novinara, koji su se predstavili kao Amerikanci, posjetili izbjeglički kamp Srba istjeranih sa Ravnih Kotara, a onda se nakon deset dana na naslovnici hrvatskog “Nacionala” pojavila slika uniformisanog muškarca koji okreće oko sebe djevojku, a ispod piše kako “srpski vojnik hvata zatočenu Hrvaticu, koja pokušava da pobjegne”.

“Radilo se o tome da su se sreli brat i sestra – Srbi, koji nisu znali jedno za drugo da su živi, i onda su jedno drugom potrčali u susret, zagrlili se i okretali, i to su ti novinari znali”, naveo je Štrbac u intervjuu SRNI, dodajući da je najgnusnija hrvatska laž bila da su “Srbi pregazili srpske izbjeglice na traktorima i zapregama u `Oluji`”.

Štrbac navodi da dokaze o stradanjima Srba, osim od srpskih izvora, dobija i od pojedinih Hrvata i muslimana na takozvanom “crnom tržištu“ i precizira da je skoro 900 fotografija ubijenih u “Bljesku” i “Oluji” dobio od Hrvata, a da je snimak zločina muslimanske vojske u Bužimu dobio od muslimana.

Njegova najveća želja je da nekako dođe do takozvanih “topničkih dnevnika“ Hrvatske vojske, a sjeća se da su mu u Francuskoj 1995. godine dva čovjeka nudila snimak “Bljeska“ koji je sadržao hrvatske zločine nad Srbima, ali da su mu tražili da im obezbijedi kuću u vlasništvu u Beogradu, što on nije mogao da obeća.

Štbac ističe da se za ovih 20 godina nagledao mnogo strašnih stvari, da je vidio unakažene i spaljene leševe, ostatke čovjeka koji je zapaljen na krevetu, pa je ostao samo pepeo ljudskim obrisima, ali mu je najstrašnja prizor bio kada je vidio 51 leš u akciji Medački džep.

“Ti posmrtni ostaci dovezeni su u jednoj hladnjači i bili poredani na cestu. Odjednom su se odnekud pojavili ogromni crvi, koji su prekrili i leševe i cestu, izgledalo je da cesta pulsira. To je bilo strašno, dok se okolo širio nepodnošljiv vonj, koji i danas osjećam”, kaže Štrbac, koji među najstrašnijim zločinima navodi i ubistvo devet hendikepiranih civila na Dvoru na Uni i ponavlja da su to učinile hrvatske snage.

Štrbac, bivši sudija u Benkovcu koji je radio u raznim komisijama za razmjenu zarobljenika i mrtvih i imao pun uvid u stradanja Srba u Hrvatskoj, navodi da je ideja o formiranju “Veritasa” potekla 1993. godine od Italijanke Viskonti, koja je fotografisala za vrijeme rata u Hrvatskoj kako bi u svijet otišla istina o stradanju Srba, a ime su dali on i njegovi saradnici.

 

 

Izvor: srna




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top