Govor Vasilja Grđića povodom ulaska srpske oslobodilačke vojske u Sarajevo 1918.

Na današnji dan 1918. godine, srpska vojska predvođena vojvodom Stepom Stepanovićem, oslobodila je Sarajevo.

Uspomena na taj događaj se čuvala u nekim drugim vremenima. Kroz imena ulica i kroz obilježavanje godišnjice. Danas se samo rijetki sjećaju tog datuma. Mi ćemo se sjetiti tog istorijskog trenutka kroz govor Vasilja Grđića povjerenika Narodnog vijeća u Sarajevu, kojim je dočekao srpsku vojsku.

Govor je objavljen u beogradskim Večernjim novostima 13. novembra 1918. godine.

“Beli Orlovi,

Ovjenčani vijencima pobjede doletiste nam danas u naše lijepo Sarajevo, da se razletite Bosnom i Hercegovinom, da se razletite cijelom našom Jugoslavijom.

Beli Orlovi,

Raskidaste okove ropstva, vjekovnoga ropstva ugnjetavanoga, gaženoga naroda od Soče do Vardara.

Beli Orlovi,

Donesoste slobodu narodu Srba, Hrvata, Slovenaca i onđe gdje je do sada nije bilo.

Pričajte nam, Beli Orlovi, zašto u krv ogrezoste! Znam, čujem odgovor!

Trebalo nam je osloboditi roba sa Kosova. Trebalo nam je prelomiti petvjekovne pečate ropstva Srpskoga Naroda!

Trebalo nam je ljute boje biti na Bregalnici, da slomijemo, skršimo silu agarjansku!

I ne počinuvši niti svojih krila odmorivši trebalo nam je poleteti na sjever i zapad, trebalo nam je krvave bitke biti oko Beograda, Šapca, Crnoga Vrha i Valjeva, da kod Aranđelovca slomijemo silu cara krvnika naroda, da zadržimo bijes teutonski. Trebalo nam je kod Bitolja i na Vardaru udruženi sa sokolovima naših saveznika skršiti, uništiti, zgaziti vojske mraka da narodima svijeta donesemo svjetlost-svjetlost slobode.

Jeste li se umorili Beli Orlovi?

Za umor mi od Kosova ne znadosmo!

Vijekove provodismo po planinama i lomnim gorama čete četujući; narod u ropstvu sokoleći. Prije sto godina zapalismo luč slobode na Balkanu, da pod vodstvom Heroja Topolskoga Karađorđa Besmrtnoga položlmo temelje slobodi jedinstvenoga naroda Srba, Hrvata, Slovenaca.

Ko vas rodi Bijeli Orlovi?
Gde je vaša hrabra postojbina?
Gde je vaša kula nepobjedna?
Srpska nas je majka porodila,
Srpstvo nam je mila otadžbina,
Šumadija — kula nepobedna.

Smijemo li vam pristupiti Bijeli Orlovi? Dopuštate li robu petvjekovnom počinuti u vašem zagrljaju? Željno smo vas čekali kao dijete majku, kao trava rosu, kao ozebao sunca.

Za to se borismo i krv svoju vijekovima lismo. Za to su nam i sad krvave noge do
kolena i krila do ramena, zato u krv zaplivasmo.

Dobro nam došli Bijeli Orlovi!

Skinite mrežu s očiju naših! Odagnajte bojazan iz srca, koju nagomila ropstvo,
da se ustručavaju približiti Vam se!

Beli Orlovi!

Naučite nas sokolovati! Naučite nas žrtvovati se! Naučite nas pregarati za slobodu sve-sve.

Da ste nam zdravi Beli Orlovi!

Gospodine potpukovniče. Sve svoje osjećaje, svu svoju dušu
želio bih u jednoj misli iskazati: Živio Petar I Karađorđević, vrhovni komandant nepobednih armija srpske vojske!”

Izvor: Slobodna Hercegovina

Vezane vijesti:

Aleksandar Kostović: Sretno nam 100 godina od oslobođenja Sarajeva

Stotinu godina od oslobađanja i ulaska Srpske vojske

Srbi iz Bosne i Hercegovine u vrtlogu Prvog svjetskog rata