Godišnjica Tuđmanovog uspona- rat, antisrpstvo, ustšizacija..

Hrvatska demokratska zajednica /HDZ/ u Hrvatskoj slavi 25. februar 1990. godine kao datum kada je formirana ova stranka, a na njeno čelo izabran Franjo Tuđman, koji je započeo ustašizaciju hrvatskog prostora i naredio istjerivanje stotina hiljada Srba iz Hrvatske.

U aprilu 1990. godine HDZ je pobijedio na izborima, uslijedila je secesija Hrvatske od Jugoslavije, ukidanje konstitutivnog statusa Srba, otpor srpskog stanovništva u krajiškim područjima, te akcije „Bljesak“ i „Oluja“, u kojima će srpski narod biti protjeran sa vjekovnih ognjišta.

Tuđman, nekadašnji jugoslovenski general, čovjek koji je napisao „Bespuća povjesne zbilje“, u kojima se bavio revidiranjem istorijskih fakata o Drugom svjetskom ratu i ustaškom koncentracionom logoru Jasenovac, postao je neosporivi vođa Hrvatske.

Ostala je upamćena njegova izjava na javnom skupu pred sam početak sukoba da se „ponosi što mu žena nije Srpkinja ni Jevrejka“.

Na zagrebački aerodrom, odmah nakon pobjede HDZ-a, počele su da slijeću prononsirane ustaše, a predstavnici revizionističkih udruženja ustaške dijaspore vraćali su se u Hrvatsku kao heroji.

Tuđman je usred sukoba na prostoru bivše Jugoslavije javno priznao da „rata u Hrvatskoj ne bi bilo da ga Hrvatska nije htjela“.

Tadašnja Tuđmanova desna ruka Stjepan Mesić, kao član Predsjedništva Jugoslavije, vratio se u Zagreb nakon proglašenja nezavisnosti i poručio da je „ispunio svoj zadatak i da Jugoslavija više ne postoji“.

Ostaće zabilježena Tuđmanova naredba izdata pred vojno-policijsku operaciju „Oluja“ 1995. godine na sjednici na Brionima, kojoj su prisustvovali generali i članovi hrvatske vlade, da „Srbima treba zadati takve udarce da oni praktično nestanu“.

Ova naredba, zabilježena na audio i video kasetama, bila je jedan od ključnih dokaza protiv hrvatskih generala, na čelu sa Antom Gotovinom, pred Haškim tribunalom za zločine u „Oluji“.

Oni su prvo osuđeni za udruženi zločinački poduhvat, a onda u žalbenom postupu oslobođeni odgovornosti, što se smatra jednom od najcrnjih odluka tog suda.

Tuđman i njegovi saradnici pominju se u okrivljujućoj haškoj presudi vrhu „Herceg-Bosne“ kao članovi „udruženog zločinačkog poduhvata“ tokom rata sa muslimanima devedesetih godina prošlog vijeka.

Međutim, Tuđmanova politika secesije i istjerivanja Srba oprana je u Haškom tribunalu, koji nikoga značajnog nije osudio za veliki broj zločina nad srpskim stanovništvom.

Tuđman je umro 1999. godine, a njegove mnogobrojne pristalice, u svim političkim slojevima hrvatskog društva, i danas ga smatraju „ocem nacije“.

Za Srbe iz Hrvatske, Tuđman je nastavljač politike ustaškog poglavnika Ante Pavelića, koji je smatrao da „trećinu Srba treba pobiti, trećinu pokatoličiti, a trećinu protjerati“.

Izvor: SRNA