fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Gde Sjedinjene Američke Države i njihovo mezimče Izrael seju demokratiju, tu raste smrt

https://jadovno.com/tl_files/ug_jadovno/img/preporucujemo/2014/gaza-2.jpg

Gde Sjedinjene Američke Države seju demokratiju, tu raste smrt. U džaku iz koga se zahvata prilikom zasejavanja po njivama sveta, koje su one zauzele za sebe pa oru i reoravaju, seme te njihove demokratije dobro je izmešano s lažima, psihološkim ratovanjima, atomskim i napalm-bombama, bombama i visokosofisticiranim projektilima sa osiromašenim uranijumom…
Nikako SAD, još od Hirošime i Nagasakija, nikako one da se smire.

Ogrezle u krvi Indijanaca prilikom njihovog istrebljena kako bi životni
prostor (i Hitlera je taj Lebensraum odveo u rat – zna se i kako je
završio) jednog velikog dela Severne Amerike pripadao isključivo njima,
one stvaraju Nato, šire svoje vojne baze po zemljama koje su osvojile i
porobile, proizvode hladni rat, proizvode vrele ratove u Koreji,
Vijetnamu, po prostorima Srednje i Južne Amerike, pa u novije vreme u SR
Jugoslaviji, Iraku, Libiji, Avganistanu, Siriji, Egiptu, Ukrajini…

A sada smo, evo, svedoci kako njihovo bliskoistočno mezimče Izrael ubija
palestinsku decu po školama, žene i starce po selima i gradovima Gaze.
Izrael to može. I po školi Ujedinjenih nacija može. Jer za njega Ujedinjene
nacije ne postoje. One u stvari postoje onoliko i onako koliko i kako
Americi trebaju. Koliko ih i kako ona koristi za sopstvenu upotrebu. Za
zločine koje čine SAD i verni čuvari njenog lika i dela, nema
međunarodnih sudova. Ujedinjene nacije ne smeju ni da pomisle na osnivanje
bilo kakvih tribunala pa da se dokazanim, osvedočenim zlikovcima,
krvnicima i kojekakvim belosvetskim satrapima bar donekle pravedno sudi.
A da se ne napravi sprdačina od suda i suđenja kao što je slučaj sa
haškim sudovima i suđenjima povodom zločina u građanskim ratovima na
prostorima bivše Jugoslavije.

Gde Sjedinjene Američke Države seju demokratiju, tu ne postoji ni “d” od
demokratije. Takva demokratija, projektovana iz laboratorija inženjeringa
zla, laži, nadmenosti, proizvodnje straha, sile, raznih zaraznih
bolesti… ne može da se primi. Umesto nje – iz tog zatrovanog semena niču
nove satelitske sile i silice, koje bespogovorno učestvuju, izvršavaju
naređeno, zahtevano… Jer Velika Sestra (da ne govorimo neprestano o
Velikom Bratu) zna šta treba da se radi i zna kako se to radi:
predsednik ciljane a njoj neposlušne i nepotkupljive države proglasi se
diktatorom, izmišlja se sve najgore i o njemu i njegovoj državi, ubacuju se
agenture, stvaraju se besmisleni i neverovatno glupih naziva kojekakve
nevladine organizacije, okupljaju se, organizuju i u akcije kreću domaći
fašistoidni plaćeni izdajnici, sa kojima se organizuju takozvane plišane
ulične revolucije, u igri je, naravno, i Nato, ta ulična banda dobija i
najsavremenije naoružanje… I šta? Po do detalja razrađenom scenariju sve
teče dalje: krv, kosti, na sve strane mrtvi u ime te i takve američke
demokratije. Skida se glava predsedniku dotične do tada nepokorljive
zemlje – jedan se veša, drugi se pred kamerama strelja, treći se od strane
tih uličnih zlikovaca masakrira, četvrtog, slančena, ulična rulja odvodi
u Hag…

A Ujedinjene nacije ni da pisnu. Njihov savet bezbednosti zaseda,
zainteresovane strane čitaju nekakve referate, predstavnici satelitskih
država Velike Sestre govore jedno, druga strana govori potpuno suprotno.
Onda jedna strana stavi veto na od druge strane predloženu rezoluciju.
Pa se svi lepo raziđu. A krv se i dalje proliva, mrtvih je sve više. I
nikoga nema, a to bi trebalo Ujedinjene nacije da rade, da to zaustavi.
Ali, opet kažemo: njih niko ne sluša. Nikome one više nisu ni potrebne.
Stoga nije ni čudo što se bez bilo kakvih sankcija ruši škola Ujedinjenih
nacija u Gazi i što se u njoj ubijaju deca i službenici tih istih
Ujedinjenih nacija.

Seme demokratije Sjedinjenih Američkih Država, posle Drugog svetskog
rata, bubrilo je na stalnoj temperaturi hladnog rata. I na strahu
uterivanom u kosti vlastitog naroda i u kosti naroda država njihovih
vernih satelita, njihovih belokućnih dvorskih ljubimaca. Dugo je to u
godinama posle Drugog rata bio komunizam, dugo su to bili Rusi. (Stariji
mogu, koji su gledali, da se sete one sjajne filmske burleske “Rusi
dolaze”.) A danas je to terorizam. Prilikom čega glavni svetski
terorista plaši svoj narod i narod svojih vernih pratilaca terorizmom
koji im preti iz, recimo, Avganistana! I to ga plaši terorizmom koji je
sam, taj svetski terorista, proizveo i koji i dalje prozvodi i izdašno ga
hrani. Itd.

A šta je danas Evropska unija nego kolonija Sjedinjenih Američkih Država!
Ni o čemu ona ne odlučuje. Osim što fabrikuje bezbrojne nesuvisle
zakone i nameće ih svojim budućim, novoprimljenim i starim članicama.
Članice Evropske unije nisu suverene države. One to znaju: imaju
ministre spoljnih poslova, ali im se spoljna politika kreira u Vašingtonu,
imaju ministre odbrane (sve je više žena na toj funkciji, zbog
ispraznih parola o gluposti koja se zove rodna ravnopravnost!), ali im
je odbrana u sedištu Natoa, opet u Vašingtonu (u Pentagonu), mada
formalno jeste u Briselu, imaju svaka svoje mišljenje, ali im je mišljenje –
centralno, zajedničko, evropsko, unijsko – u stvari američko,
jedinstveno, cementno, kakvom ni kominternovska ideologija ne bi danas
bila ni do kolena. Pa je, Evropsku uniju naime, Amerika pujda na Rusiju.
A Rusija je mnogo više i mnogo dublje Evropa nego što su to SAD. Jer
svakako je bolje i za demokratiju mnogo lepše, srećnije i bezbrižnije da
se bilo kakvi sukobi vode što dalje od američkog tla. Inženjeri krvi i
ratova neprestano na tome rade.

A Ujedinjene nacije, ulegle u kutiju od zgrade, nalik na okomito
postavljenu šibicarsku kutiju, smeštenu na američkom tlu, s bezbrojnim
činovnicima raspoređenim po debelim karticama svojih masnih plata (čast
iznimkama), ćute o bezbrojnim mrtvima širom Americi neposlušnih država
sveta. Dok se nuklearno naoružanje širi, dok se laži i strahovi
nezaustavljivo šire, dok fašističke plišane revolucije cvetaju po
asfaltima ulica do juče sasvim mirnih gradova sveta… dok se sve to iz
Sjedinjenih Američkih Država izvozi kao demokratija, po obrascu onih
genocidnih vrednosti po čijim su uzusima uništeni Indijanci, dotle
Ujedinjene nacije ćute. Ili stidljivo, kao kakva tek u bogatu kuću
pridošla sirotinjska mlada – šapuću. Da ih ne bi neko slučajno čuo. Neko
ko ne želi da ih čuje kad njemu to nije u interesu.

I tako se to vrti: od demokratije do demokratije, od krvave ulice do
krvave ulice, od ubijene dece do ubijene dece po školama Ujedinjenih
nacija, od… A šest i po milijardi bespomoćnog sveta posmatra tu
smrtonosnu, apokaliptičku igru šačice svetskih siledžija.

Jer, gde god da Sjedinjene Američke Države seju demokratiju, tu raste smrt.

Samo, dokle!?

 

Piše: Stevan Lazić

Izvor: Intermagazin

Vezane vijesti:

Naša mrtva deca

Mutabdžija u posjeti Izraelu

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: