Feljton: Devedesete – izvod iz ratnog dnevnika (7): Krvavi Vaskrs na Plitvicama

Čuda li našeg, mili Bože. Tenkovi na Plitvicama okrenuli cijevi i prema jednoj i prema drugoj strani. Tamo prema zengama i ovamo prema martićevcima

31. mart 1991.

U današnjem oružanom sukobu specijalnog odreda hrvatske policije i pripadnika Milicije Krajine, do kojeg je došlo na Plitvicama, poginuo je Srbin Rajko Vukadinović. Hrvatski policajci potisnuli su interventnu jedinicu Milana Martića, nakon čega su neutralnu, odnosno zonu razdvajanja dvije strane, počele kontrolisati jedinice Jugoslovenske narodne armije. Tek što su se pripadnici interventne jedinice krajinske policije vratili sa zadatka u Knin, razgovarao sam sa Milanom Atlijom, rodom iz Mokrog polja kod Knina:

„Ništa im više ne treba vjerovati… Života sa ustašama nikada nije bilo, a niti će ga više ikada i biti… Mi smo na Plitvice došli ne da osvajamo nešto što je i njihovo i naše, nego da kontrolišemo saobraćajnice i teritoriju… Na Plitvice smo došli da čuvamo mir. A njihova vlada poslala je na nas krvnike… Kada smo se povlačili kroz snijeg i maglu koja nas je pratila sve do Korenice, njihovi komandanti su na sav glas vikali preko megafona: „ne ubijajte ćetnike već ih hvatajte i žive koljite.“ Tada su mi na um pale jame u koje su ustaše, tokom Drugog svjetskog rata, bacale na desetine hiljada krajinskih Srba… Mi ne smijemo čekati skrštenih ruku. Ne smijemo dozvoliti da nas, kao ovce, a tako je to bilo četrdeset i prve, vode na klanje… Moramo se braniti.“

1. april 1991.

I danas sam u Kninu. Pratim reakcije na odluku Izvršnog vijeća SAO Krajine o njenom prisajedinjenu sa Srbijom. Pred komandom Kninskog korpusa još Jugoslovenske narodne armije, okupilo se ne više od pet hiljada ljudi. Oduševljenje je dostiglo vrhunac kada je Milan Martić pozvao sve prisutne da u svojim mjestima stanovanja prave spiskove kako bi se, na osnovu njih, dobijalo oružje. Uvijek umjeren Jovan Rašković je takav bio i večeras:

„Svjedoci smo tragičnog vremena koje bi se moglo, isto tako, tragično i okončati. Draga braćo, vjerovali ste mi do sada, vjerujte mi i ubuduće. Ja sam vam kao otac i ja vas moram čuvati kao svoju djecu. Neću dozvoliti da skončate svoje živote na mučilištima i u ustaškim klaonicama. Jeste da su nam Hrvati dali do znanja šta misle o nama, Srbima. Ali mi se moramo izdići iznad toga. Ne smijemo ni po koju cijenu srljati u rat i u smrt. Mi njihovo ne tražimo. Mi samo čuvamo ono što imamo i što nam vijekovima pripada. Treba da budemo pametni, a ne budale… Ako me hoćete, onda me poslušajte, a ako to ne želite činiti, onda nađite drugog koji će vas voditi.“

Poslije njegovog govora među prisutnima je nastalo komešanje. Malo kome se svidio Raškovićev nastup.

19. april 1991.

Čuda li našeg, mili Bože. Tenkovi na Plitvicama okrenuli cijevi i prema jednoj i prema drugoj strani. Tamo prema zengama i ovamo prema martićevcima. Članovi posada u njima su Srbi i Hrvati i muslimani i Jugosloveni i Makedonci… Slovenaca nema, jer se pozivu na odsluženje kadrovskog roka u JNA nisu više odazivali. To je od njih tražilo rukovodstvo njihove „dežele“… Ali u toj, nazvali su je, tampon zoni, u kojoj je ljudski život vrijedio koliko i zrno metka, i u kojoj rat i mir šetaju pod ruku, danas sam i ja. Došao sam da vidim i o tome pišem, kako JNA na Plitvicama čuva mir. Pod cijevima sam čeličnih grdosija koje su, sve do juče, bile dio oklopnih jedinica, po snazi, četvrte armije u Evropi. Danas od te vojne sile više nema ništa.

Iako sam želio da razgovaram sa ljudima iz Zbora narodne garde koja se smjestila u hotelu „Jezero“, nisu mi dozvolili. Ne „zenge“ već oficiri iz one tampon zone. Plašili su se da me oni tamo ne zarobe… Razgovarati sa martićevcima nije bilo problem… Ali oni su mi već odavno rekli svoje… Pretpostavljam da bih istu priču čuo i u hotelu „Jezero“. Razlika između njih bi bila ta što bi jednu priču bilježio ispod trobojke sa četiri s, a drugu ispod šahovnice.

Odlazim prema Korenici, neobavljena zadatka. Tonem u još jednu nemirnu noć u kojoj me sirena za uzbunu svakog trenutka može probuditi.

Sutra: Kijevo, Martić i Mladić zajedno

Autor: Slaviša Sabljić

Izvor: Glas Srpske

Vezane vijesti:

Feljton: Devedesete – izvod iz ratnog dnevnika (1): Demokratska stranka ipak srpska

Feljton: Devedesete – izvod iz ratnog dnevnika (2): Komunista na čelu SDS-a

Feljton: Devedesete – izvod iz ratnog dnevnika (3): Karadžića za predsjednika

Feljton: Devedesete – izvod iz ratnog dnevnika (4): Balvani na putevima

Feljton: Devedesete – izvod iz ratnog dnevnika (5): Martić: Moramo se naoružavati

Feljton: Devedesete – izvod iz ratnog dnevnika (6): Mire četnike i partizane slika: Koljević i Krajišnik zajedno

Feljton: Devedesete – izvod iz ratnog dnevnika (9): Poginuo Giška

Feljton: Devedesete – izvod iz ratnog dnevnika (10): Krajina proglašena republikom

Feljton: Devedesete – izvod iz ratnog dnevnika (11): Borbe na Kupresu

Feljton: Devedesete – izvod iz ratnog dnevnika (12): Zločin muslimana Ključa

Feljton: Devedesete – izvod iz ratnog dnevnika (13): Grabež – prvo veliko stradanje Srba

Feljton: Devedesete – izvod iz ratnog dnevnika (14): Gori Titova pećina u Drvaru

Feljton: Devedesete – izvod iz ratnog dnevnika (15): Mladić: Vojniče, skidaj kokardu

Feljton: Devedesete – izvod iz ratnog dnevnika (16): Žestoke borbe na bihaćkom ratištu

Feljton: Devedesete – izvod iz ratnog dnevnika (17): Milan Martić predsjednik RSK

Feljton: Devedesete – izvod iz ratnog dnevnika (18): Sa Biltom i Akašijem

Feljton: Devedesete – izvod iz ratnog dnevnika (19): Karadžić proglasio ratno stanje

Feljton: Devedesete – izvod iz ratnog dnevnika (20): Izgubili smo Kupres

Feljton: Devedesete – izvod iz ratnog dnevnika (21): Na bihaćkom ratištu i dalje kreni stani

Feljton: Devedesete – izvod iz ratnog dnevnika (22): Ranjen general Mladić

Feljton: Devedesete – izvod iz ratnog dnevnika (23): Dudakovićevi ubili Šantića

Feljton: Devedesete – izvod iz ratnog dnevnika (24): Hrvati sa Dinare granatama zasuli Grahovo i Glamoč

Feljton: Devedesete – izvod iz ratnog dnevnika (25): Rupert Smit sa Ratkom Mladićem

Feljton: Devedesete – izvod iz ratnog dnevnika (26): Spasavanje pilota Skota OGrejdija

Feljton: Devedesete – izvod iz ratnog dnevnika (27): Sa novosadskog asfalta u rovove

Feljton: Devedesete – izvod iz ratnog dnevnika (28): Posljednji sastanak rukovodstva RS i RSK

Feljton: Devedesete – izvod iz ratnog dnevnika (29): Varnice između Radovana i Ratka

Feljton: Devedesete – izvod iz ratnog dnevnika (30): Krajina ne interesuje Beograd

Feljton: Devedesete – izvod iz ratnog dnevnika (31): Suze Ratka Mladića

Feljton: Devedesete – izvod iz ratnog dnevnika (32): Hrvati bombarduju izbjegličku kolonu

Feljton: Devedesete – izvod iz ratnog dnevnika (33): Karadžić: Mapa o podjeli Bosne nema

Feljton: Devedesete – izvod iz ratnog dnevnika (34): Krajina na koljenima

Feljton: Devedesete – izvod iz ratnog dnevnika (35): Klinton traži pojačanje za rat

Feljton: Devedesete – izvod iz ratnog dnevnika (36): Oslobođeni francuski piloti

Feljton: Devedesete – izvod iz ratnog dnevnika (37): Potpisan mirovni dokument