Fašizam duboko u nama

Latinica

FAŠIZAM je na margini. Minorna strančica odaje
počast ustašama i njihovu poglavniku. Organizira nacionalistički skup s minornim
strankama iz okruženja. Antifašisti dižu glas. Vlada izražava čuđenje na
Twitteru. Čak i Matica hrvatska odbija ustupiti svoju dvoranu za održavanje
fašističkog skupa.

Na prvi pogled, Hrvatska izgleda kao normalna
europska država.

Naime, u demokraciji je čak i budalama
dopušteno da budu budale. Jasno, u okvirima Ustava i zakona.

Igrajmo uloge

A ovom prilikom, u povodu samoreklamerske
akcije Hrvatske čiste stranke prava, svima je lako odigrati uloge koje se od
njih očekuju: od desničarskih marginalaca da provociraju, od antifašista da
reagiraju, od vlasti da to osudi, od medija da odaberu pravu stranu.

A najlakše je pritom na sav glas upozoravati
na opasnost od toga da fašizam kojim slučajem ne metastazira. Kao da se ovdje
ne radi o pukom recidivu.

Fašizam na margini

Fašizam je bezopasan dok ga propagiraju
marginalci. Puno je opasniji kad ga propagira kandidat za predsjednika HDZ-a
koji govori o poglavniku Paveliću kao o „tragičnoj povijesnoj
ličnosti“, a istodobno mu lekcije drži šefica stranke koja se zaklinje u
Franju Tuđmana. Onog koji je početkom devedesetih izjavom o NDH kao „izrazu
povijesne težnje hrvatskog naroda“ širom otvorio vrata fašizmu, dajući mu
time pravo građanstva.

Lako je upirati prstom u pravaše kad pale
svijeće za ustašku vojsku, a puno je teže otkriti što o tome misle SDP-ovi
predsjednici države i Vlade koji su obojica posjetili Bleiburg, a sada govore
kako se tamo „odaje počast vojsci i idelogiji, a ne žrtvama“.

Iako je upravo SDP otkupio zemljište na
Bleiburgu, podigao spomenik i uveo Hrvatski sabor kao pokrovitelja komemoracije
koja se održava svakog svibnja.

Gdje se krije fašizam

Da ne govorimo o bivšem predsjedniku koji je
govorio kako su „Hrvati dvaput pobijedili u Drugom svjetskom ratu“, a
onda se pretvorio u najgorljivijeg zastupnika antifašizma. Što opet više govori
o svima ostalima, nego o njemu samom.

Gdje se danas krije fašizam?

Rad oslobađa

Na nogometnim stadionima gdje desetine tisuća
Hrvata pjeva o klanju Srba. Na glazbenim koncertima gdje tisuće viču „Za
dom spremni“. U crkvama gdje se održavaju mise za Pavelića (a predsjednik
Ivo Josipović tvrdi kako je to „privatna stvar“). Među biskupima koji
šire mržnju protiv homoseksualaca. Na gay paradama gdje se Hrvati-katolici
kamenjem obračunavaju sa sudionicima.

U politici koja o svemu tome postojano šuti.

Fašizam se krije u izjavi gradonačelnika
Splita Željka Keruma kako „rad oslobađa“, koja je samo kopija izjave
Milana Bandića iz 2005. godine: „Rad oslobađa! Pa ne mislite valjda da su
nacisti bili skroz blesavi?!“.

Urbani fašizam

Fašizam se nalazi u skandiranju BBB-a
„Badelju, Srbine“ ili u grafitima „Mamiću Srbine“, u
gromoglasnom hukanju tamnoputim nogometašima, ali i u izjavi ministra Željka
Jovanovića da „nepoćudne pojedince u nogometnoj organizaciji treba
istrijebiti kao komarce pri isušivanju močvare“, što je HHO prepoznao kao
fašističku retoriku iz Goebelsova filma o Židovima kao štakorima.

O pozivanju Radimira Čačića na zloglasni
Gestapo da se i ne govori.

Udaranje po sindikatu

Fašizam se krije i u idelogiji „krvi i
tla“, ali i veličanju kulta „efikasnosti“ koji bi trebao
pregaziti sve zakonske, moralne i ljudske prepreke u ostvarivanju cilja. Govori se
o radu, redu i disciplini, a krše osnovna ljudska prava. Govori se o kriminalu,
a prozivaju Romi. Služi se krupnom kapitalu i podilazi crkvi, a onda udara po
sindikatima.

I sad bi nas trebao brinuti nekakav HČSP?

Volimo se osjećati dobro dok prigodničarski
pušemo na hladno, ali zato smo spremni konstantno trpjeti da nam gori pod
noktima.

Fašizam nije eksces

Da hrvatski fašizam kojim slučajem počinje i
završava sa čistim pravašima, bio bi to razlog za slavlje. Ne bi ih trebalo
kritizirati, već uzdizati kao nepobitni dokaz da je fašizam u današnjoj
Hrvatskoj sveden na razinu ekscesa.

Recimo, na razinu bizarnosti Mladena Schwartza
koji je nedavno dobio priliku na cijeloj stranici u Slobodnoj Dalmaciji slaviti
NDH, zagovarati otvaranje konc-logora i nazivati državni vrh izdajnicima. To bi
čak u moglo biti smiješno.

Nažalost, zaglavili smo puno dublje od toga. A
to je odavno prestalo biti smiješno.

Piše: Tomislav Klauški

Izvor: index