Episkop Sergije: Dok je Srpske biće i Srba

Episkop bihaćko-petrovački i rmanjski Sergije rekao je da je Dan Republike Srpske velika srpska pobjeda, ponos i snaga srpskog naroda.

Tekst „Božićno slovo o Srpskoj“, objavljen na internet stranici Eparhije bihaćko-petrovačke, prenosimo u cijelosti:

Iščekujući dan Rođenja Hristovog, a svjesni svoje uloge u istoriji, ali i prizvanja u carstvo nebesko, ne možemo zatvoriti oči pred onim što nam se dešava, što nam se priprema i što nas uvodi u nove sukobe, nova razjedinjenja i konačno naš nestanak, koji je priželjkivan i pripreman od moćnika ovoga svijeta.

Pravoslavlje je na udaru, kako juče u Ukrajini tako danas u Crnoj Gori, a sutra ko zna gdje?! Oni koji bi da nas ne bude, trude se, za početak, da nas podijele, da bismo se potom sami, između sebe, iscrpili bratskom mržnjom i sukobima.

Poslije ruskog pravoslavlja, na red je došlo naše, srpsko, svetosavsko. Da ironija bude veća, sve se to dešava u godini velikog jubileja. Zasmetalo je mnogima što slavimo kontinuitet naše svetosavske duhovnosti osam stotina godina, dok su oni, koji nam osporavaju identitet, sami bez identiteta, bez korijena, bez imena, vjere i jezika.

Nama, Srbima, slijede veliki dani: Badnji dan, Božić, Sveti arhiđakon Stefan – Dan Republike Srpske. Gospod nas poziva da budemo jedinstveni u dobru, da napokon budemo braća jedni drugima, da ne zaboravimo ko smo i šta smo, ali prije i iznad svega da ne zaboravimo Boga, Koji nas je stvorio, ali ni narod kojem služimo.

Nisu oni najbolji među nama stvarali Republiku Srpsku da bismo se mi u njoj svakodnevno iscrpljivali međusobnim svađama, sukobima, omrazom. Nije Srpska stvorena da bude mjesto nejedinstva, već bratske sloge i napretka, da bude i ostane naša istinska kuća slobode, u kojoj će biti mjesta za sve. Zato je gradimo sopstvenom ljubavlju, željom da u njoj bude mjesta za sve, ali i molitvom da nam vječno traje. Jer, dok bude Srpske biće i nas.

Ne zaboravimo nikada one koji su za Srpsku dali sve. Neko je dao život, neko dio tijela, neko kuću i zavičaj. Svi su gubili da bismo dobili Srpsku. Zato je cijenimo još više, volimo jače, poštujmo je svojom marljivošću i poštenjem.

Opomenimo se poraza, a slavimo pobjede. Dan Republike Srpske je naša velika pobjeda, naš ponos i naša snaga, ali i motiv da svako od nas radi i više i bolje radi dobra ovog namučenog naroda, koji je samo želio da živi na svome, pošteno i slobodno, u miru sa svima oko sebe.

Srpska je garant tog mira, Srpska je naš oslonac, ali i svjetionik naše vijekovne čežnje za slobodom. Zagledani u nju, u žrtvu koja je položena u njeno ime, dočekajmo sa radošću presvjetli praznik Rođenja Hristovog, nadajući se da će nam potomci biti blagodarni što smo im stvorili i ostavili u amanet našu i njihovu Republiku Srpsku.

Radujući se radošću nadradosnom, svojim eparhiotima, sveštenstvu i monaštvu želim obilje dobrih darova od Darodavca svih dobara – Bogomladenca Hrista, pozdravljajući sve vas i svaku tvar sveradosnim pozdravom Neba i Zemlje: Mir Božiji – Hristos se Rodi!

Izvor: RTRS