Dvije decenije od zločina u bjelovarskoj kasarni

Na današnji dan prije 26 godina vojska JNA u bjelovarskoj kasarni položila je oružje i predala se hrvatskim snagama, koje su po ulasku u krug kasarne izvršile egzekuciju nad komandantom kasarne i dvojicom njegovih pomoćnika, a četiri dana kasnije strijeljale još šestoricu pripadnika JNA, podsjetio je Centar „Veritas“ iz Beograda.

Trojicu razoružanih oficira hicima u glavu iz pištolja ubio je predsjednik Kriznog štaba Bjelovara Jure Šimić, ali Haško tužilaštvo nikada nije otvorilo istragu protiv njega, iako je porodica jednog od ubijenih oficira to zatražila još u julu 1998. godine, navodi se u saopštenju „Veritasa“.

U „Veritasu“ podsjećaju da su pripadnici hrvatskog Zbora narodne garde /ZNG/, nakon višednevne blokade, 29. septembra 1991. godine napali Kasarnu „Božidar Adžija“ u Bjelovaru, u kojoj je bila stacionirana 265. motorizovana brigada JNA i regruti pristigli na redovno odsluženje vojnog roka.

Komanda 5. vojne oblasti JNA u Zagrebu uputila je bjelovarskoj kasarni, umjesto vojne pomoći, Posmatračku misiju tadašnje Evropske zajednice /sada je to Evropska unija/, koju su pripadnici ZNG-a zaustavili na prilazu Bjelovaru „zbog njihove lične bezbjednosti“.

Pošto je izostala pomoć viših komandi JNA, a nastala situacija na izmaku dana nije davala nikakvu šansu za dalju uspješnu odbranu, komandant brigade pukovnik Rajko Kovačević naredio je obustavljanje dalje odbrane, odlaganje oružja, predaju vojnika i starješina i njihovo postrojavanje u krugu kasarne.

Po ulasku u kasarnu predsjednik Kriznog štaba Bjelovara Jure Šimić naredio je da se zarobljeni vojnici i starješine skinu do pojasa, a potom je iz stroja izveo komandanta Kovačevića i njegove pomoćnike, potpukovnika Miljka Vasića i kapetana prve klase Dragišu Jovanovića, odveo ih pedesetak metara dalje od stroja, i u svakoga ispalio po dva metka iz pištolja, usmrtivši ih na licu mjesta.

Osim trojice oficira, u bjelovarskoj kasarni poginula su još trojica pripadnika JNA, a oko 60 starješina i oko 150 vojnika je zarobljeno.

Dok je trajala borba za kasarnu, major Milan Tepić, upravnik skladišta municije i eksploziva u šumi Bedenik, koje je pripadalo Kasarni „Božidar Adžija“, s ciljem sprečavanja njegove predaje „zengama“, digao ga je u vazduh i tada su stradali i on i njegovih sedam vojnika, od kojih je identifikovan samo Stojadin Mirković iz Kragujevca.

Sutradan su, po Šimićevoj naredbi, građani Bjelovara posjetili zauzetu kasarnu sa izloženim leševima ubijenih oficira, koje su u mimohodu skrnavili pljuvanjem i mokrenjem po njima.

Šestorica zarobljenih pripadnika JNA – Radovan Barberić, Zdravko Dokman, Radovan Gredeljević, Ivan Hosjak, Boško Radonjić i Mirko Ostojić – uglavnom sa područja Bjelovara, među kojima i dvojica Hrvata, izdvojena su i zatvorena u Policijsku stanicu, odakle su ih noću 3. oktobra izvela uniformisana lica sa fantomkama na glavama i strijeljala iste noći u šumi „Česma“, nedaleko od mjesta Malo Korenovo.
Strijeljanje je preživio civil Savo Kovač iz Bjelovara.

Porodica pokojog Dragiše Jovanovića, supruga i dvoje djece, u julu 1998. godine uputila je zahtjev Haškom tribunalu za pokretanje službene istrage protiv Jure Šimića i njegovih saradnika, ali tužilaštvo toga suda nikada nije otvorilo istragu.

Haški sud je 2006. godine ustupio dokumentacju hrvatskom pravosuđu i zatražilo provođenje istražnih radnji o ubistvima oficira JNA u bjelovarskoj kasarni „protiv nepoznatih počinilaca“.

Istraga u Hrvatskoj je još u toku, osumnjičeni Jure Šimić je, nakon 11 dana provedenih u pritvoru, pušten da se brani sa slobode, na kojoj uživa sve počasti najuglednijeg građanina Bjelovara, ističe se u saopštenju „Veritasa“.

Kada je riječ o ubistvu šestorice pripadnika JNA i pokušaja ubistva jednog civila, u Hrvatskoj je suđeno četvorici pripadnika bjelovarske policije: Luki Markešiću, Zdenku Radiću, Zoranu Marasu i Ivanu Orloviću.

Oni su do sada dva puta nepravosnažno oslobađani, a na trećem suđenju osuđeni na zatvorske kazne ispod zakonskog minimuma.

Ta je presuda ukinuta, a predmet vraćen na novo suđenje, ali četvrto suđenje još nije zakazano.

„Veritas“ navodi da i ovi bjelovarski slučajevi ukazuju na već ustaljenu i prepoznatljivu praksu hrvatskih sudova nazvanu „ping-pong suđenja“ – i kada su zločini nad Srbima i pripadnicima JNA nesporni /Koranski most, Sisak, Pakračka poljana, Marino Selo, Gospić, Osijek, Vukovar, Virovitica, Zadar, Paulin Dvor, Lora, Miljevački plato, Ravni Kotari, Medački džep, „Bljesak“, Varivode, Gošić, Prukljan, Grubori, Žirovac, Dvor…/, počinioci se „ne mogu identifikovati“, a ako se i identifikuju oslobađaju se zbog „nedostatka dokaza“, odnosno zbog „postupanja u nužnoj odbrani“.

Ukoliko se proglase krivima, nakon maratonskih suđenja, izriču im se minimalne kazne, često ispod zakonskog minimuma, što je sramota za hrvatsko pravosuđe, a ponižavajuće za žrtve.

Predsjedništvo SFRJ je krajem 1991. godine proglasilo majora Tepića narodnim herojem, jedinog u proteklom ratu, a vojnik Stojadin Mirković je posmrtno, 31.12.1999. godine, odlikovan Ordenom za zasluge u oblasti odbrane i bezbednosti prvog stepena.

U Bjelovaru se 29. septembar slavi kao Dan grada – navodi „Veritas“.

Izvor:

Vezane vijesti:

Brutalno ubistvo vojnika JNA: Prvooptuženi oslobođen, samo …

Detalji poslednjeg dana života majora: Tepić je sklonio …

U ime časti – govor majora Milana Tepića | Jadovno 1941.