Duško Bošković: Znamo li šta je genocid?

Datum objave: sreda, 22 jula, 2015
Veličina slova: A- A+
Pokrštavanje Srba Dubica 1941.
Pokrštavanje Srba Dubica 1941.

Danas su svi mediji redom prepuni riječi „genocid“ i potežu je svako malo, tako da postoji mogućnost da ta riječ izgubi svoj pravi smisao i izliže se od pretjerane upotrebe, pa nije zgoreg osvrnuti se na samu riječ „genocid“ i vidjeti šta ona u stvari označava.

Riječ genocid je kovanica od grčko-latinske kombinacije genos – rod, narod i accidere – ubiti. Uvedena je da se označi zločin namjernog, potpunog ili djelimičnog uništavanja narodnih, etničkih, rasnih i vjerskih grupa. Spada po Vikipediji u najtežu vrstu zločina protiv čovečanstva. Najteža vrsta zločina kao primarni iz kojeg proizilaze svi ostali zločini mora biti zločin izazivanja rata, tj. zločin protiv mira. Ali kako ratove izazivaju oni koji i odlučuju šta će se kako zvati i tretirati, teško će se probiti istina o primarnom i najvećem zločinu iz kojeg proizilaze svi ostali. Zato će nas nastaviti svakodnevno bombardovati sa medija terminom genocid, da će ljudi zaboraviti šta je to u stvari i svako ubistvo ili oštećivanje više od jednog čovjeka će postati genocid.

Jednog dana će i pedersko-lezbejski lobi izlobirati (korumpirati) vlade država da donesu zakon da se svako prebijanje njihovih članova na ulicama širom svijeta kada izađu da se ponose svojom neprirodnošću, tretirati kao genocid.

Termin “genocid” usvojen je na zasjedanju Generalne skupštine UN 1946. godine. Za razliku od etničkog čišćenja, gdje je cilj da se sa određene teritorije ukloni određena grupe ljudi, protjerivanjem u koje je obično uključeno i fizičko uništenje, kod genocida je cilj fizičko istrebljenje. Radi ilustracije ću navesti da je odličan primjer za oba ova pojma ono što je uradila Hrvacka država Srbima u drugom svjetskom ratu.

Genocid je uvijek organizovan, mora postojati namjera i akcija, tako da postoji problem sa deklarisanjem događaja u Srebrenici kao genocida, jer još nije pronađena namjera, pošto se jedan sudija Haškog tribunala izjasnio da postoji problem sa otkrivanjem naručioca zločina u Srebrenici.

To sa hrvackim genocidom nad Srbima nije slučaj, jer postoji i objelodanjena je namjera. U ND Hrvatskoj su donešene odredbe za odvajanje Srba od Hrvata, radi kasnije lakše eliminacije, kao što se i u R Hrvatskoj oduzimanjem Srbima konstitutivnih prava koja su imali, takođe obavljala predradnja za kasnije lakše eliminisanje.

Inače je generalno problem sa upotrebom riječi “genocid” u ratovima nastalim razbijanjem Jugoslavije. Sama riječ “genocid” ima u sebi riječ gen, a Srbi i Musimani tj. Bošnjaci imaju isti genetski kod. Da neki Bošnjak umjesto arapskog imena ima neko srbsko narodno ime (Ognjen, Vedran, Goran i sl,) i ne ide u džamiju, ne bi se ni po čemu razlikovao od nekog Srbina sa narodnim imenom koji ne ide u crkvu. O slučaju sa Hrvatima koji imaju uglavnom svi redom srbska ili starosrbska imena i srbski nastavak “ić” u prezimenima, je još teže napraviti međusobnu razliku. Dakle, riječ genocid nije nikako odgovarajuća, jer se sve dešava u okviru iste genetike. Morala bi se smisliti neka druga pogodnija riječ za pokušaje uništavanja vjerskih grupa međusobno, kada su protivnici istog genetskog materijala.

Takođe je potrebno smisliti i drugu riječ za uništavanje kompletnih gradova uključujući i stanovnike. Primjer za to je uništavanje atomskim bombama japanskih gradova Hirošime i Nagasakija.

Slijedeći problem sa riječju „genocid“ je što je preuopštena i ne označava količinu, jer nije isto utamaniti par hiljada ili par stotina hiljada ljudi. Pogotovo ako se uzme u obzir ukupni broj neke količine ljudi. Utamaniti par hiljada ljudi milionske populacije nije po tu populaciju jednako katastrofalno, kao po populaciju od nekoliko desetina hiljada ljudi. Inženjeri bi lako riješili problem gradiranjem riječi „genocid“ dodavajući prefikse mega, giga, tera, mada ovo nije baš prikladno. Ne zvuči humano, ipak se radi o ljudima, a ne tehnikalijama.

Ali se ipak mora pronaći neki zgodniji način nijansiranja količine zločina, jer nikako nije isti zločin kada neko afričko pleme istrijebi neko drugo, ili kada se u Turskoj istrijebi milion i po Jermena, ili u Hrvackoj samo u Jasenovcu po nekim njemačkim izvorima 700.000 Srba.

Takođe je potrebno pod genocid podvesti i ono što su radili vatikanski službenici u drugom svjetskom ratu u ND Hrvatskoj. Radi se o masovnom pokrštavanju Srba u vatikansku vjeru (vidi naslovnu sliku), jer tim procesom se dovodi do nestajanja Srba sa određene teritorije, pošto činom pokrštavanja postaju nova nacija – Hrvati. Ovu vrstu genocida još niko nije uzeo ozbiljnije u razmatranje, a trebao bi, jer je veoma specifična, a dovodi do nestajanja naroda sa određene teritorije.

Konvencija o pravima djeteta djecu definiše osobe mlađe od 18 godina. Nasilno premještanje djece se takođe podvodi pod genocidna djela. I sada ono što se neće svidjeti mnogima, ali se mora navesti, zgodno bi bilo istražiti gdje su završavala srbska djeca koju je od utamanjivanja hrvacke države spašavala Dijana Budisavljević? Ne radi se o nasilnom premještanju, bar na prvi pogled, ali postoje elementi genocida. Uklanjanjem djece iz određenog područja kao nosilaca produženja vrste se sprečava obnavljanje naroda, entičke ili vjerske skupine. Pogotovo ako su davana suprotnoj strani koja je i organizovala pogrom, pa imamo već spomenutu situaciju kada djeca postaju nova nacija, i prestaju biti narod od kojega su.

Dakle kao što vidimo sama riječ genocid je preopšta, a gdje ima preopštosti tu ima i mogućnosti za svakakve manipualcije i različita tumačenja, a obično prolaze samo tumačenja onih koji imaju najviše oružja kod sebe. Tako da je svijet došao do tačke kada se ova riječ kao i njeno značenje mora podvrgnuti reviziji, pranju, češljanju, sređivanju, a možda i bacanju u kantu.
Jer, kao što nađoh u jednom dokumentu na internetu da:

Genocidna djela ne moraju ubiti ili uzrokovati smrt pripadnika grupe. Uzrokujući teške tjelesne i mentalne povrede, spriječavanje rađanja i premještanje djece su djela genocida učinjena kao dio politike da se uništi postojanje grupe.

Genocidom bi se moglo, ako to nekome ko je bogat ili jako naoružan odgovara, označiti i prodavanje prezervativa nekoj populaciji uz agresivnu marketnšku kampanju ili svako eksperimentisanje nad ljudima u cilju testiranja lijekova koje se završi nepovoljno po „zamorce“, bez obzira što su se potpisali da to rade na svoju odgovornost.

Ljudi pažljivo sa etiketiranjima i deklarisanjima, mnogo je veći zločin i pred ljudima i pred bogom optužiti nevinog, nego propustiti pokojeg krivog.

Stoga je i mnogo veći zločin pretjerivanje u nečemu, nego negiranje toga nečega.

Izvor: SRPSKI KULTURNI KLUB

 

Vezane vijesti:

Duško Bošković: Usklađivanje terminologije – Jadovno 1941.

Pod tuđim krstom: Puškom čistiti veru! (5) – Jadovno 1941.

Jasenovac – Jadovno 1941.

 




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top