Smišljeni zločin sa genocidnom namjerom

BANjALUKA – U znak sjećanja na više od 2.300 Srba koje su ustaše ubile 7. februara 1942. godine juče su u hramu Svetog velikomučenika Georgija i na spomen-kosturnici u Drakuliću u Banjaluci služeni liturgija i parastos, te položeni vijenci i cvijeće.

Žrtve su pobijene u banjalučkim mjesnim zajednicama Drakulić, Šargovac, Motike i u rudniku Rakovac. U ovom zločinu ustaše su, pod komandom Ante Pavelića, iz takozvanog „Tjelesnog zdruga“, uz pomoć banjalučkih ustaša, pobile Srbe bez ijednog ispaljenog metka, sjekirama, noževima krampovima i „srbomlatom“. Među žrtvama je bilo i 551 dijete.

Potpredsjednik Vlade RS Anton Kasipović izjavio je da se obilježavanju zločina nad Srbima u Drakuliću mora poklanjati dužna pažnja jer je po broju žrtava i surovosti izvođenja to bio projektovan i smišljen zločin čija je namjera bila genocidna.

– Očigledna namjera ovog zločina je bila genocidna jer je trebalo uništiti jedan narod koji se moli drugom bogu i krsti na drugi način. Povampireno ustaštvo u tom vremenu imalo je namjeru da iskorijeni jedan narod – rekao je Kasipović.

On je ocijenio da je od velike važnosti svake godine obilježavati ovakve događaje zbog pijeteta sjenama nevinih ljudi i zato što je to najbolji način da se mladim ljudima objasni kako se ponašati, kako razmišljati i koje vrijednosti u životu usvajati da se tako nešto nikada više ne bi ponovilo.

Gradonačelnik Banjaluke Dragoljub Davidović rekao je da onaj ko zaboravi svoju istoriju i svoje porijeklo ima veliku mogućnost da nestane.

– Zbog toga ovaj događaj ne smijemo da zaboravimo. Ovaj zločin se po načinu pripreme i vremenu, s obzirom na t o da je izvršen u samo jednom danu, sigurno može svrstati u najstravičnije koji su se desili na ovom prostoru. Na sreću, ovdje ponovo živi naš narod i to je najbitnije – kazao je Davidović.

Slobodan Brković iz Motika jedan je od rijetkih koji su uspjeli da prežive ovaj krvavi ustaški pir. Kao devetogodišnji dječak Slobodan je ne samo preživio teško ranjavanje već i vidio kada su mu klali članove porodice.

– Tog dana ustaše su došle i prvo tražile oružje i novac, poslije čega su počele da nas tjeraju napolje. Kada sam izašao, vidio sam ustašu koji je sjekirom odsjekao stricu glavu. Pokušao sam pobjeći, ali su me uspjeli stići kada su pobili ostale članove moje porodice. Izboli su me nekoliko puta nožem u predjelu stomaka i otišli, poslije čega sam se nekako vratio do kuće i zatekao stravičan prizor. Ubili su mi i dva djeda, majku, tri sestre i brata. Dozivao sam bilo koga da mi pomogne, međutim, svi su bili mrtvi – prisjeća se Brković najstravičnijeg prizora u svom životu.

Kada je vidio da mu nema ko pomoći, kaže, sam je nekako previo rane, dok ga drugi dan komšije nisu pronašle i odveli u bolnicu. Posljedice svega što je preživio i ružna sjećanja ni poslije skoro 70 godina ne mogu da izblijede.

– Najgore mi je noću kada se sjećanja vrate pa ne mogu nikako da zaspim – kaže Brković.

Predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila RS Nedeljko Mitrović, koji je i sam potomak žrtava drakulićkog zločina, najavio je da će za 70. godišnjicu obilježavanja ovog zločina međunarodnoj javnosti biti prezentovani istorijski podaci, činjenice i dokazi o zločinu koji su počinile vlasti NDH.
U dokumentima, čak i onim iz ustaških izvora tadašnje NDH, navedeno je da je zločin u ovim banjalučkim selima bio najveći pokolj učinjen u samo jednom danu.

Dokumentarni film

Stevo Glamočanin, sin Đure Glamočanina, čijih je 11 djece iz prvog braka pobijeno 7. februara 1942. godine, rekao je da je svjedočenje malobrojnih preživjelih zabilježeno u dokumentarnom filmu koji je služio kao dokazni materijal na suđenju fra Majstoroviću.

– Nažalost, ovaj važan dokazni materijal je skriven od javnosti i nije poznata njegova sudbina – istakao je on.

Organizatori zločina

Pokolj u banjalučkim selima organizovao je ustaški komandant za takozvanu „Hrvatsku Krajinu“ Viktor Gutić, a predvodio ga je župnik banjalučkog samostana Petrićevac fra Miroslav Majstorović Filipović, koji je poslije tog zločina postao komandant Jasenovačkih logora i prozvan „fra dijavolo“

Autor: Marina Čigoja

Izvor: GLAS SRPSKE