Do sada identificirano ukupno 751 posmrtni ostatak srpskih žrtava

Među leševima ekshumiranim u zadnjih jedanaest godina iz masovnih, zajedničkih i pojedinačnih grobnica, na Zavodu za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Zagrebu, identificirano je još 17 posmrtnih ostataka lica srpske nacionalnosti, stradalih na području Like, Dalmacije, Korduna, Banije, Zapadne i Istočne Slavonije u vremenu od 1991. do 1995. godine.

Među identificiranima su: Vladimir Dušana Drobac (1952) iz Kruševca;Nikola Teodora Krajnović (1927) iz Kipa, Daruvar; Sara Trivuna Kričković(1921) iz Čitluka, Gospić; Milka Milana Basara (1921) iz Gornje Brusovače, Vojnić; Mijo Ilije Danojević (1937) iz Kipa, Daruvar; Petar Steve Poluga(1933) iz Daruvarskih Batinjana, Daruvar; Nikola Pavla Ljubotina (1911) iz Ratkovca, Okučani; Anka Milana Ninković (1915) iz Medara, Okučani; ŽeljkoNikole Laloš (1969) iz Kosovca, Okučani; Vukašin Petara Božičić (1935) iz Paklenice, Okučani; Vlado Rade Kovačević (1947) iz Borovca, Okučani;Desanka Čede Vukotić (1925) iz Beograda; Petar Pavla Vukotić (1919) iz Beograda; Mladen Milutina Vučić (1968) iz Rajića, Okučani; Boško ĐureMilinković (1940) iz Paklenice, Okučani; Rajko Laze Trivunčić (1947) iz Jasenovca, Okučani i Vesna Mire Čuković (1977) iz Banja Luke.

Među identificiranima su i posmrtni ostaci 18-godišnje Vesne Čuković, koja je uoči akcije „Bljesak“ iz rodne Banja Luke došla u Paklenicu kod dečkaMilenka Rauša da upozna njegove roditelje. Kada su 1. maja hrvatske oružane snage napale na zaštićenu zonu UN-a, poznatu kao sektor „Zapad“, u kojoj se nalazilo i selo Paklenica, muškarci iz sela, među kojima i Milenko i njegov otac, otišli su da brane selo, a njegova majka Aleksija i djevojka Vesna sklonile su se u podrum jedne kuće gdje su bili smješteni ranjenici i ostale žene. Kada je kuća iznad podruma bila zapaljena, Vesna se požalila da je guši dim, pa ju je Aleksija povela da udahne čist zrak i čim je otvorila vrata pogodila ju je zolja koja je Aleksiju spalila na licu mjesta, a dok su geleri Vesnu zahvatili po nogama i izazvali jako krvarenje, uslijed čega je ubrzo i umrla. Toga istog dana u Paklenici je ubijeno jedanaest mještana, među kojima su identificirani bračni par Desanka i Petar Vukotić, koji su nekoliko dana pred ovu akciju iz Beograda, gdje su inače živjeli, došli u posjetu prijateljima Veri i Panteliji Kovačić, koji su takođe ubijeni, ali njihova tijela još nisu identificirana. Do sada je od 1 140 ekshumiranih leševa na području Hrvatske, identificirano 751 posmrtni ostatak srpskih žrtava.

Identifikaciji srpskih žrtava prisustvovao je i ministar braniteljaPredrag Matić.
– Nakon 20 Božića neizvjesnosti i iščekivanja ovdje ste danas došli na kraj toga puta. Poslije ove identifikacije doći će do jednog mira jer ćete moći doći na groblja i zapaliti svijeće svojim najmilijima. Želim naglasiti da ova hrvatska vlada ne pravi razliku između žrtava. Ako smo u životu različiti u mnogim stvarima, u smrti smo svi jednaki. I hrvatska vlada potražuje 1 711 svojih državljana koji su stradali tokom posljednjeg rata, rekao je porodicama žrtava ministar Matić.

Na VERITAS-ovom popisu nestalih još se nalazi 1 969 lica srpske nacionalnosti koji su nestali u periodu 1991-1995 na području Hrvatske. godina. Među nestalima je po VERITAS-u 1 344 civila, od čega 522 žene.

Autor: Paulina Arbutina

Izvor: SNV