Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
Ključno pitanje danas : Slavimo li mi Srpsku zbog sebe, ili zbog drugih?
Najteži zadatak je danas napisati nešto kako ste od mene navikli, a izbjeći mogućnost da pokvarim slavlje. Zato pišem unaprijed, a ne pošto vidim program. Naravno da ću da prisustvujem, jer meni niko ne može pomutiti četvrt vijeka moje države. Čak ni oni koji je zovu entitetom. Još manje domaći organizatori.
Ja sam zastavu izvjesio na prozor o svom trošku. Kao i uvijek. Jedinu koju sam dobio od Države, bila je ona što su mi smotali u trougao, kad mi je počasna garda Trećeg pješadijskog puka OS BiH skinula sa kovčega pokojnog ćaće. Zato podsjećam da je 2016te proslava Dana Republike Srpske bila u najmanju ruku sramotna. Zato jer je bila privatna, u najbolju ruku partijska žurka. A za zajedničke pare.
Ove godine je program širi, te predviđa i narodno veselje. Vidjećemo i kako, pošto javnost nije obaviještena o sastavu mimohoda na Trgu Krajine.
Lani sam predložio paradu, i to da se državne birokrate skupe iz svih krajeva Srpske i promarširaju pred građanima iz realnog sektora, da bi znali ko danas ima koristi od onog za šta smo se borili 1992.-1995. godine. Prijedlog je prihvaćen, ali vjerovatno ne baš onako kako sam ja razložio. Biće to zanimljivo vidjeti.
Zbog koga i koga slavimo?
Republika Srpksa je unajmila zvanično privatnu marketinšku agenciju (imenom Republika), da uradi ono za šta gomile mastiljara primaju cijele godine platu iz budžeta. Zastave i zastavice su visile sa bandera i preko ulica još dosta prije Nove godine. Naručilo se, nije se štedilo.
I to je u redu. Razlikuje se od prošle godine. Obilnije.
Prvo što se uočava, jeste glavni vizuelni i sloganski identitet. On ističe sve ono što smo osporavali tzv. Ustavnom sudu BiH, odnosno da Dan Republike nije vjerski, već državni praznik svih građana.
Slogan PRAVO na SLAVLjE, osim što je reciklaža kampanje Banjolučke pivare nakon što su primjetili da prelazak na latiničnu amblažu nije donio očekivani profit (tada je glasio: Za pravo slavlje), prostačko je inatisanje. Tako očigledan vjerski kontekst bi mogao proći, u smislu prkosa i „džaba ste krečili“ politike, da nije toliko grafički naglašen. I još uduplan latinicom.
Dakle, nije namijenjen građanima Srpske, već guranju prsta u oko političkoj eliti u Efbihu. Mišljenja sam da ne treba njegovati stavove Bakira Izetbegovića kod naše islamizirane braće, nego javno mnenje u Efbihu usmjeravati na stvarnu identifikaciju problema. Da nestabilnost i ratnu atmosferu u Državnoj zajednici BiH stvaraju upravo ti koji neprestano nasrću na Dejton, odnosno na Srpsku. Umjesto toga, mi to podgrijavamo.
Patriotski podvarak
Dakle, ukoliko smo prošle godine, kad je tzv. Ustavni sud BiH donio okupatorskim glasovima preglasanu odluku o neustavnosti Dana Srpske isti obilježili tako nedostojno, što pa danas, bez obzira što je to četvrt vijeka, najavljujemo nekakav spektakl?
Zbog koga mi, kao zajednica ljudi poznata širom svijeta kao Republka Srpska, uopšte onda i postojimo?
Zbog sebe ili zbog drugih? Biće da je zbog drugih. Da nas nijesu napali 1991. kao i 1941. mi bi vjerovatno još uvijek zadovoljno živjeli u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji.
Juče smo vidjeli da moramo trpiti. Kako se Dodik i Ivanić utrkuju ko je veći Srbin. A u suštini smo obespravljeni i burgijamo rupe u zakonima, kako bi Srpski puk došao svojim palim saborcima na polaganje vijenaca. Na isto tako nedostojan spomenik, improvizovan na groblju Sv. Pantelija u Banjoj Luci. Jer centralni spomenik borcima još nemamo. Umjesto toga „mislimo se“ da li nam više treba Trg i spomenik, ili glupava tržna centrina kakvih imamo po užem jezgru grada na pretek?
Je li trebalo da nam neko to zabrani, da bi se sjetili koliko nam znači? Zašto toliki estradni prkos, kada smo zakonskim marifetlucima u Narodnoj skupštini ispoštovali sve ono što su nam tražili i što smo referendumom odbili? Čemu referendum sam?
Vi se naravno, kao i ja kad sam izlazio na isti, pravite da nijeste primjetili da je to sve rađeno isključivo u predizborne svrhe. Jer znate za koga ćete glasati, bez obzira na priredbe. Druge nam nema.
Dobar je referendum, dobra i je proslava. Šuti, moglo je i gore.
I to, nažalost, moramo da radimo zbog drugih, jer se ovako sitnopolitikantski ponašaju naši. Nadam se, zajedno sa svim iskrenim rodoljubima, da patriotizam danas nećemo opet pokazivati trpljenjem bruke.
Prijedlozi, prilozi i čestitke…
Kako je većina od toga što sam predlagao prošle godine u kolumni na ovaj dan prihvaćeno, a u smislu kako bi jedan Dan Republike trebao izgledati, sad sam isključivo u strahu da kako će to ispasti.
Što se vizuelnog identiteta tiče, nekako bi i svarili onu apstraktnu varijantu bilborda, ali ona sa zastavicama je nešto likovno najnepismenije i tehnički najkatastrofalnije što sam do sada u svom vijeku vidio. A vidio sam dosta.
Krajnje je vrijeme da se kao društvo odlučno suprotstavimo privatizovanju kolektivnog sjećanja i da javnim raspravama na mjesecima ranije ozbnanjene programe proslava, idejnih rješenja spomenika i scenarija za filmove o prošlosti i sadašnjosti koje finasira Srpska; načinimo to tako da se niko ne postidi i da svi, bez partijskih zastava, proslavimo Dan Republike za koju smo se toliko napatili i iskrvarili.
Kad smo se izborili za nju protiv čitavog svijeta, protiv sankcija UN, bombi i raketa NATO, te najposije i blokade iz Srbije same, izborićemo se i sa kokošarlukom i amaterizmom u pravu na slavlje.
U to ime, svima vam čestitam dan kada se sjećamo boraca Vojske Republike Srpske, zbog kojih ne moramo, barem dok prođe proslava, misliti se šta ćemo ponijeti u izbjeglištvo.
Slavimo Srpsku zbog nas, a ne zbog drugih!
Izvor: Frontal
Vezane vijesti:
Počelo obilježavanje Dana Republike Srpske: Postrojen Treći pješadijski puk
