fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Danas, nakon 77 godina, sjeća li se iko poklanih Srba iz mjesta Tribanj Šibuljina?

Crkva Sv. Arhanđela Mihajla
Crkva Sv. Arhanđela Mihajla

Ovih dana, oko praznika Svetog Ilije, navršava se sedamdeset i sedam godina od pokolja Srba dalmatinskog mjesta Tribanj Šibuljina.

Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 02. avgusta. 2017. godine.

Njihovog stradanja se danas malo ko sjeća i pominje. U samom selu danas gotovo da i nema Srba. Ono što ustaše nisu pobili u Drugom ratu, raselilo se u međuratnom periodu a dio stanovništva iselio se tokom proteklog rata.

Početkom juna 2010. godine, kada sam prvi put došao u Šibuljinu, našao sam trojicu rođaka i potomaka žrtava. Pozvao sam ih da dođu na Jadovno, na parastos i komemoraciju žrtvama.

Rekoše mi da ne smiju i da će ih ako pođu, policija odmah pitati zašto su išli, ko ih je zvao…..

Pobijenim Šibuljčanima u pomen, prenosim dio teksta iz knjige njihovog sumještana i rođaka žrtava, pokojnog Pavla Babca:  »Velebitsko Podgorje 1941-1945« izdane u Beogradu 1965.

Selo Tribanj Šibuljine, dvadesetak kilometara južno od Karlobaga, bilo je do 1941. nastanjeno uglavnom pravoslavnim stanovništvom. Ono je udarilo u oči nekolicini podvelebitskih ustaša i oni su već u aprilu u dva navrata odveli i u Jadovnom ubili desetoricu svojih komšija. Glavni inspirator bio im je ustaški dužnosnik Jurica Frković a izvršioci Sjauš Mile i družina. Poznati koljač, ustaški emigrant Ventura Baljak, na samoj je obali pred narodom bajonetom zaklao svog dojučerašnjeg prijatelja Jandru Čavića. Iz grupe odvedenih iz same se jame u Jadovnom izvukao jednoruki Serđo Poljak i spasio bijegom.

Organizovani ustaše, rano u subotu 02. VIII, opkolili su ponovo selo Šibuljine, pokupili štogod nije uspjelo pobjeći i već oko podne, sve što su pohvatali, dognali su i zatvorili u crkvi sv. Arhanđela Mihaila. Na pedesetak kvadrata po najvećoj žezi zaključali su porodice sa djecom, oko stotinu duša. Ustaše su se međuvremeno nakrali mesa i pića i pijani bančili oko zatvorenika u crkvi. U isto vrijeme bježali su daleko od sela, čamcima, splavovima ili pentranjem uz Velebit svi oni koji su uspjeli izbjeći hajku.

Sutradan, u nedelju 03. VIII, ustaše su nastavili sa psovanjem i vrijeđanjem na račun praznika i crkve. Naročito se u tome isticao ustaša Jozo Trošelj. On je ulazio u crkvu i nožem parao crkvene barjake i psujući pljuvao crkvene ikone. Ali, kada je ošamario Božu Marinkovića, ovaj je jarosno skočio na Trošelja i bacio ga na pod. Ostali skočiše preklinjući Božu da ga ne ubije, vjerujući još uvijek da će im životi biti pošteđeni. Trošelj je odmah pozvao Milu Sjauša i stražare da izvedu Marinkovića iz crkve. Napolju su se čuli tupi udarci koca, vika i psovka. Poslije pola časa unesoše Božu svog u krvi. Bio je u nesvjestici. Slomljena mu je bila vilica i desna ruka. Kada su ga povratili nije mogao da govori, samo je ječao od jakih bolova.

Od uzbuđenja i od straha, učiteljica Ljubica je pobacila novorođenče koga odmah prihvatiše žene i majke. Zaviše dijete parajući dijelove svojih skromnih haljina. Novorođenče u početku nije plakalo, ali sutradan, gladno i neoprano, neprekidno je vrištalo. Ljubica je takođe neprekidno vikala da je puste sa djetetom. To je sve zatvorene u crkvi do te mere uzbudilo, da su ustaše bile primorane da izvedu majku i dijete.

U ponedeljak, 4. VIII, majku i djete su ukrcali u jedan kaić (čamac) i zaplovili prema Starigradu. Izgledalo je kao da će ih tamo stvarno i odvesti. Međutim, kada su ustaše stigle ispod Svete Trojice, do groblja u Šibuljini, iskrcaše majku i djete i odvedoše u grobljansku kapelicu. Majci ispališe metak revolverski u glavu, a dijete ubiše udarcima kundaka. Iako je Ljubica još davala znake života, žureći, ustaše podigoše kamenu ploču najbližeg groba ispred kapele i baciše unutra Ljubicu i dijete. Dugo su se čuli jecaji živo sahranjene žene. Teško ranjena, nije imala snage da podigne tešku kamenu ploču svog groba. Poslije rata, nađeno je njeno tijelo u takvom položaju, sa ispruženim rukama i glavom prema otvoru groba, kao da je tražila pomoć i spas pre nego što je izdahnula.

Da bi koliko toliko umirili zatvorenike u crkvi, dadoše im nešto barenih krompira bez soli. Bili su to prvi zalogaji hrane od subote ujutro. Bilo je dosta svijeta koji je iz okolnih mjesta dolazio da se svojim očima uvjeri u istinitost ovog zločina. Molili su ustaše da ih puste, da im dodaju hranu, da puste bar djecu, ali sve je bilo uzalud. Nisu pomogle ni intervencije katoličkih sveštenika iz susjednih mesta, don Lovre Dražića iz Kruščice i don Ante Hadžije iz Starigrada (kasnije učesnika narodnooslobodičakog pokreta), koji su se zalagali da se pohapšeni stanovnici Šibuljine puste iz zatvora.

Istog dana, oko podne, ustaše su iznenada uvele još jednog zatvorenika, Todora A. Babca koji se sam prijavio da ga spoje sa ženom Smiljom i maloljetnim sinom Đurom, koji su već bili u crkvi. Ova plemenita požrtvovanost i odanost porodici, po cijenu vlastitog života, zaista predstavlja rijedak primjer.

Sutradan ujutro bio je gotov nekakav spisak koji je trebao da zavara i umiri zatvorene ljude, da povjeruju kako će otići negdje na rad, i da će im životi biti pošteđeni. U tom spisku, pored imena uhapšenih zatvorenika Divosela, bilo je 84 stanovnika Šibuljine, 43 muškarca i 41 žena, od toga 18-tero dijece između 1 i 17 godina starosti.

karta-podvelebitsko-podgorje-logor-slana-pag

U utorak, 5. VIII 1941. godine u 7 časova ujutru, ustaše su izvele uhapšenike iz crkve u portu. Tu su ih prozivali i objasnili da će ih bracerom (brod za prevoz pijeska) odvesti na »sigurno mjesto« na rad. Put od pedesetak metara, od crkve do bracere, prošli su kroz gust špalir naoružanih ustaša. Potrpali su ih pod palubu i zatvorili poklopce, ostavivši samo male otvore, tek toliko da se zatvorenici ne poguše. Vjetra nije bilo, pa je upaljen stari motor kome je dugo trebalo da proradi. Putnici su jedva nazirali kuda plove. Činilo im se ipak, da plove prema Pagu. Monotoni zvuk starog motora parao je tišinu zanemjele i opustjele Šibuljine.

Nekolicina slučajno preostalih Šibuljčana, skriveni u planinskim škrapama, posmatrali su ovaj prizor skamenjeni od straha i užasa, i slušali šum motora sve dok se brod nije sasvim izgubio u daljini.

Prije podne bracera je uplovila u mali zaliv poluotoka Slana. Zatvorenike su naoružani stražari poveli prema logoru, kamenitim putem oko 800 metara, preko male glavice, do zaravni. Po dvorištu na ledini, pridošlice primjetiše neke ljude i djecu u građanskim odjelima. Bili su dobro obučeni. To su bili Jevreji sa svojim porodicama. Oko drvenih baraka poslovale su neke mlade građanske žene koje su vjerovatno služile ustašama kao pomoćnice i miljenice. Šibuljčanima nisu dozvolili da se raziđu. Skupili su ih u jedan ugao dvorišta i zabranili da ga napuštaju.

Kao i ranije u Jadovnu, i ovdje je trebalo onemogućiti razmišljanje zatvorenika o daljoj sudbini i opasnostima po život. Sa druge strane, bila im je potrebna radna snaga za kopanje jama u koje će se bacati pobijeni. Ustaški stražari odabrali su oko dvadesetak snažnijih Šibuljčana, dadoše im alat sa jedne neuredne gomile, i odvedoše izvan logora u pravcu sjeverozapada. Ostalima se to učinilo da sluti na nešto dobro. Oni su navikli da cijelog života rade, pa im je to budilo nadu da će im životi biti pošteđeni. Da ne bi sjedili bez posla, ustaše im narediše da uzmu preostali alat i da ravnaju neravnine u dvorištu. Djeca su se bezbrižno igrala na ledini.

Uskoro su se prilično zabrinuti kada su ustaše odvele jednu veću grupu nepoznatih porodica bez alata, u onom istom pravcu u kome su ranije otišli Šibuljčani. Pred sam zalazak sunca čula se pucnjava iz automatskog oružja sa prilične daljine.

Prestali su da rade po dvorištu, ali su ustaše odmah počele da viču: »Što blejite! Ajte, radite tamo! Zašto smo vas doveli, da sjedite? Čudite se što se naša vojska vježba u streljbi!?«

Srećom, odmah iza toga na logorskim vratima pojavila se grupa njihovih Šibuljčana sa rada. To ih je donekle umirilo, ali su i dalje razmišljali o logorašima koji se nisu vratili. Neko od ustaša reče: »Odveli ih natrag u Karlobag, da ih puste kući«.

Iznenada, iz njihove sredine izdvojiše Anu Lukić sa dvoje djece i odvedoše u baraku. Tu je ona, sa sinom Davorinom od 3 godine, i kćerkom Sonjom od 7 godina, provela nekoliko dana. Vraćena je u Šibuljinu pod izgovorom da nije rodom iz Šibuljine već iz Trošelja, i da je katoličke vjere.

Spustio se mrak. Svjetla nije bilo osim mjesečine. U logoru je vladala tišina. Umorna djeca spavala su u krilu svojih roditelja. Odrasli nisu spavali, svi su željeli da saznaju šta su to njihovi Šibuljčani radili cijelog dana. Čuli su da je cijela grupa radila na kopanju nekih dugačkih rovova, dužine oko 10 metara, širine 2 metra i dubine oko jednog metra. Stražari su sami objašnjavali da rovovi treba da posluže kao skloništa za vojsku u obrani otoka Paga, protiv eventualnih pokušaja Engleskih iskrcavanja sa mora. A pucnjave su vježbe njihovih vojnika u „streljbi“ za pomenutu obranu.

Bila je to posljednja noć Šibuljčana. Mnogi nisu oka sklopili. Mučila ih je žeđ. Među onima koji nisu spavali bio je i Todor Babac koji se u Šibuljini sam prijavio ustašama. Ležao je budan pored svoje žene Smilje, držeći u naručju trogodišnjeg sina. Niko ga nije osuđivao što se sam prijavio. Svi su cijenili i poštovali njegov rijetko plemeniti gest. Njegova žena je bila srećna što je on pored nje i djece. Osjećala je da joj ni smrt neće biti teška kada su svi zajedno. Todor je tih dana često govorio: »Ako će nam i djecu ubijati, neka i mene ubiju«.

Čim je svanuo petak, 6. avgust 1941. godine, prvo su se počele pomaljati mlade žene koje su oko logorske kuhinje spremale stražarima doručak. Na njihovim ozbiljnim licima vidno se zapažao umor, strah i sažaljenje. Dobro su znale da su ovim jadnim ljudima to posljednji časovi života. Stražari pozvaše Šibuljčane da se okupe pored logorskih vrata.

Rekoše im: »Dobili smo nalog da i vas vratimo preko Karlobaga kući«.

Sve stanovnike Šibuljine i Divosela podjelili su u četiri posebne grupe, i oko 7 časova odveli u istom onom pravcu kuda su poveli juče grupu jevrejskih porodica bez alata. Kada su prevalili uskom stazom mali uspon i počeli se spuštati prema malenoj dolini, ugledali su iskopane jame. Svaka grupa prišla je jednoj jami.

»Siđite dolje, stanite tu, poređajte se da izmjerimo koliko ljudi tu može da stane«, naređivali su stražari. Grupe su bile udaljene jedna od druge po 50 metara. Svi su pokorno radili ono što su im stražari nalagali.

Neprekidno u žurbi, poređali su svoje žrtve, a tada na uobičajeni znak, stadoše svi odjednom otvarati vatru iz svojih šmajsera na poređanu gomilu ljudi, žena i djece. Nastao je vrisak, jauk i komešanje. Oni, koji su bili pribraniji, počeli su iskakati iz jama, ali uzalud. Poslije pola časa zavladala je grobna tišina.

Neobazirući se na jauke teško ranjenih, ustaše dohvatiše lopate i stadoše zatrpavati jame. Radili su brzo, kao što to rade sve ubice, da bi što prije zametnuli tragove svojih zločina.

Stanovnika Šibuljine više nije bilo.

Danas se u selu Tribanj nalazi obelisk kao spomen obilježje na kome su upisana imena iz zaselka Šibuljine odvedenih na ustašku klaonicu. Poimenično ima ih upisanih 94. Poneki od njih pobijeni su po Velebitu ili u Jadovnom. Najveći broj odveden je na Slanu. O svima njima govorila je ploča koja je bila uzidana nad vratima seoske crkve Sv. Arhangela Mihaila a koja je uništena u proteklom ratu:

»Ljeta 1941. godine stanovnici sela Tribanj Šibuljine bili su izloženi ustaškim zvjerstvima. Ova mjesna crkva Sv. Arhanđela Mihajla bila je pretvorena u mučilište i gubilište nedužnih mještana i naroda iz drugih krajeva na putu za zloglasni ustaški logor na otoku Pagu. U znak sjećanja i poštovanja na žrtve ovaj spomen postavi 29. XI 1983. Općinska konferencija SSRNH Zadar.«

SPISAK STANOVNIKA ŠIBULjINE KOJI SU ODVEDENI U LOGOR SLANO NA OTOKU PAGU
-------------------------------------------------------------------------------------
Prezime                        Ime oca ili muža               Ime
-------------------------------------------------------------------------------------
Babac                          Pavla                          Aleksa

Babac                          Alekse                         Jelena

Babac                          Alekse                         Anica

Babac                          Marka                          Marija

Babac                          Marka                          Dmitar

Babac                          Dmitra                         Petar

Babac                          Marka                          Andrija

Babac                          Andrije                        Todor

Babac                          Todora                         Smiljana

Babac                          Todora                         Đuro

Babac                          Andrije                        Nikola

Babac                          Andrije                        Đuro

Babac                          Andrije                        Dragica

Babac                          Todora                         Dušan

Lukić                          Filipa                         Jovan

Lukić                          Jovana                         Manda

Lukić                          Mile                           Ana (puštena iz logora Slana, sa dvoje djece)

Lukić                          Mile                           Sonja

Lukić                          Mile                           Davorin

Marinković                     Nikole                         Božo

Marinković                     Nikole                         Nikola

Marinković                     Bože                           Ljubica

Marinković                     Vladete                        Milica

Marinković                     Luke                           Nikola

Marinković                     Nikole                         Bosiljka

Marinković                     Nikole                         Bogdan

Marinković                     Nikole                         Jovan

Marinković                     Jovana                         Božica

Marinković                     Rade                           Filip

Marinković                     Filipa                         Manda

Marinković                     Filipa                         Filip

Marinković                     Filipa                         Darinka

Marinković                     Darinke                        Radmila

Marinković                     Filipa                         Stoja

Marinković                     Nikole                         Marija

Marinković                     Mile                           Darinka

Marinković                     Rade                           Špiro

Marinković                     Jovana                         Marta

Marinković                     Jovana                         Nikola

Poljak                          Luke                           Anica

Poljak                          Luke                           Trivun

Poljak                          Trivuna                        Dmitar

Poljak                          Trivuna                        Dragica

Poljak                          Trivuna                        Danilo

Poljak                          Jovana                         Nikola

Poljak                          Nikole                         Jurka

Poljak                          Đure                           Luka

Poljak                          Đure                           Jovan

Poljak                          Đure                           Anica

Poljak                          Jovana                         Stoja

Poljak                          Alekse                         Đuro

Poljak                          Sime                           Maksim

Poljak                          Maksima                        Marta

Poljak                          Sime                           Luka

Poljak                          Luke                           Milica

Poljak                          Luke                           Lazo

Poljak                          Marka                          Pavica

Poljak                          Marka                          Đuro

Poljak                          Marka                          Marko

Poljak                          Marka                          Danica

Poljak                          Marka                          Jeka

Poljak                          Marka                          Mile

Poljak                          Mile                           Manda

Poljak                          Mile                           Ika

Poljak                          Đure                           Nikola

Poljak                          Nikole                         Manda

Poljak                          Nikole                         Todor

Poljak                          Todora                         Darinka

Poljak                          Todora                         Mile

Poljak                          Todora                         Milica

Poljak                          Todora                         Manda

Poljak                          Jovana                         Aleksa

Poljak                          Petra                          Jeka

Poljak                          Vase                           Ljubica

Poljak                          Vase                           Božica

Poljak                          Vase                           Nikola

Prodan                         Bože                           Ilija

Prodan                         Ilije                          Manda

Prodan                         Ilije                          Božo

Prodan                         Bože                           Baja

Prodan                         Save                           Lazo

Štrbo                          Alekse                         Petar

 

Napisao Dušan Bastašić

 

Vezane vijesti:

 

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

2 Responses

  1. Dabogda nestali sa ove planete pogan ustaška sjeme vam se pogano zatralo z sve što vam se rađalo naopako hodalo

    1. Nedaj Boze nikome takve muke vec ispacenog i gladnog naroda.Slava im i hvala uvjek su sa nama.Ubicama nek bog sudi!

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: