Od 24. Juna 1941, Dana sjećanja na Jadovno, prošlo je:

JADOVNIČANI PORUČUJU:

Teče 80-ta godina od početka Pokolja, genocida počinjenog nad srpskim narodom od strane NDH. Osamdeset godina od tragedije na Velebitu, ličkom polju, ostrvu Pagu. Ako Bog da, sabraćemo se 19. juna 2021. kod Šaranove jame.

 

Crnogorski vandalizam sa NATO akcentom

Datum objave: nedelja, 14 juna, 2020
Veličina slova: A- A+

Sinhronizovanost antipravoslavnih kampanja u mnogim zemljama u kojima većinski živi pravoslavni narod svjedoči o dobro organizovanom procesu usmjerenom na slabljenje Pravoslavlja u cjelini.

Sveštenik Miladin Mitrović

Piše: Sveštenik Miladin Mitrović, savjetnik “SNP – Izbor je naš” za religijska pitanja

Nemili događaji koji su se desili na Briskoj gori nedaleko od Ulcinja posvjedočili su da pritisak vlasti u Crnoj Gori usmjeren protiv Srpske Crkve i njenoga naroda postaje sve intenzivniji i agresivniji. Rušenje temelja konaka predviđenog za život monahinja novoga manastira svetoga Vasilija Ostroškoga predstavlja elemenat vandalizma kontinuirane politike crnogorskoga režima koji može da se okarakteriše kao najveći izraz podlosti i cinizma savremene istorije.

To je poseban vid cinizma i svetogrđa, bez svake sumnje provokativnoga karaktera jer se dešava u vrijeme kada pravoslavni vjernici proslavljaju veliki praznik silaska Svetoga Duha na apostole. U vrijeme kada su srca pravoslavnih vjerika ispunjena osjećanjima blagočešća i duhovne radosti izuzetno mučno i bolno bilo je gledati zastrašujuće slike skrnavljenja manastirskih objekata.

Varvarski čin koji poražava zdrav razum svojom žestinom i besmislenošću bio je učinjen iz dvostrukih razloga. Sa jedne strane to je bila demonstracije sile i svjedočanstvo apsolutne spremnosti da se u otvoren fizički sukob krene protiv svoga sopstvenoga naroda. Sa druge strane pokušaj zastrašivanja i pokazatelj da su SPC i srpski narod u ovoj zemlji apsolutno nepoželjni  i neprihvatljivi.

Nema nikakve sumnje da  sramnim činom rušenja manastirskoga konaka politička strategija crnogorskoga vazalnoga režima dobila svoju kulminaciju i dovela sopstvenu zemlju na ivicu građanskoga rata. Sada iz ove perspektive postaje očigledno da je to već odavno smišljen plan u režiji NATO alijanse koja prenebregavajući vjekovno kulturno-istorijsko naslijeđe i interese srpskoga naroda zahtjeva od institucija i vlasti Crne Gore da se putem primjene sile i agresije obračuna sa SPC.

Da NATO po svaku cijenu želi da održi na vlasti poslušni i vazalni režim Mila Đukanovića, pa čak i po cijenu krvavog građanskoga rata svedoči upravo i ovaj nemili događaj u manastiru svetoga Vasilija. Zbog toga sa punim pravom i odgovornošću možemo govoriti da je rušenje konaka crnogorski vandalizam sa natovskim akcentom. Borba crnogorskih vlasti protiv SPC je u suštini otvorena borba NATO-a protiv Pravoslavne vjere.

To je dio političke agresije prema našem narodu u Crnoj Gori koja ima za cilj da neutrališe i izoluje srpsko prisutstvo koje se sada, posebno poslije masovnih litija pokazalo kao vrlo ozbiljan faktor koji stoji na putu bezdušnim evroatlanskim projektima.

Dok pravoslavni svijet sa velikom brigom i strahom gleda na novonastalu situaciju u Crnoj gori, za NATO alijansu je to samo još jedan u nizu ,,milosrdnih anđela,, koji svojim sarkazmom i brutalnošću ne mari za posledice koje mogu biti izuzetno teške i katastrofalne.

Režim u Crnoj Gori postaje sve više brutalniji i nervozniji jer  činjenično stanje svjedoči da je već odavno izgubljeno povjerenje sopstvenih građana, koji su svoje ne zadovoljstvo pokazali učestvovanjem u velikobrojnim litijama i molebnima širom Crne Gore.

Nedavna privođenja mitropolita Amfilohija, te Vladike Joanikija i sveštenstva SPC samo je još više produbilo povjerenje naroda u Srpsku Pravoslavnu Crkvu i pokazalo spremnost naroda da zajedno brani svoj identitet, vjeru, nacionalno dostojanstvo. Represivne i ne promišljene mjere postavile su vlasti Crne Gore u izuzetno ne udobnu situaciju koja se umjesto iskrenoga dijaloga i traženja kompromisnoga rješenja,  odlučila na korake vadnalizma i agresije. U ovome vandalskome činu ogleda se sve vazalnost i zavisnost politike Mila Đukanovića od NATO-a, koji prekrasno shvata da ovakvim koracima samo otežava i podgrijava i onako tešku situaciju u svojoj zemlji.

Rušenje konaka je ponovni i još otvoreniji udar na istorijske temelje Crne Gore, koji su predhodno bili već poljuljani donošenjem spornoga zakona o slobodi vjeroispovjesti i izazvali burno negodovanje vjernika ove zemlje. Međutim instrukcije iz NATO zahtjevaju apsolutnu posušnost i odbacuju mogućnost bilo kakvog pragmatizma i kompromisa. Zapadnoevropski centar moći u svojoj politici ne poznaje principe kompromisa i solidarnosti. Za njih ne postoje pojmovi svetosti i svetinje, nego isključivo surovi interes materijalonga karaktera koji ruši sve pred sobom radi ostvrenja svoga cilja.

Sinhronizovanost antipravoslavnih kampanja u mnogim zemljama u kojima većinski živi pravoslavni narod svjedoči o dobro organizovanom procesu usmjerenom na slabljenje Pravoslavlja u cjelini.

Trenutni epicentar ovakve propagnde zapaljen je u Crnoj Gori koja se nalazi pred najtežim i najsudbonosnijim izazovima u svojoj svaremenoj istoriji.

Samo vjera u milost i pomoć Božiju, te jedinstvo i odlučnost naroda da se ide do kraja daje nadu da će srpski narod i SPC u Crnoj Gori uspjeti izaći kao pobjednici.

Izvor: IN4S

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top