Besjeda prof. Staniše Lalića na parastosu Srbima, pobijenim u hrvatskoj akciji „Otkos“

Vo imja Oca i Sina i Svetoga Duha…

Prognani narod Zapadne Slavonije i Grubišnopoljskog područja blagodari sveštenstvu Hrama Svetog Marka na održanom pomenu našoj izginuloj braći i sestrama i svim nevino stradalim sinovima i kćerima našeg roda…

Blagodari njegovoj Svetosti Patrijarhu Irineju, sem sveštenstvu i našoj Crkvi koja saučestvuje i dijeli patnju i sudbinu svog naroda… Hvala Srbiji koja je, kao i uvijek u svoje okrilje prihvatila hiljade i hiljade izgnanih, poniženih i unesrećenih… Hvala joj!
Najdublja istina svih nas prognanih, izgnanih i unesrećenih glasi:
„Tijela su naša ovdje, a naše duše tamo gdje su naša ognjišta, naša kućišta, naši pragovi, naše jame, naše spaljene crkve… naša još uvijek nepronađena braća…“
U našem kraju sada opada lišće sa stabala rukama našim sađenih i samonikli će cvjetovi opet da cvijetaju rukama našim sijani…

„Predugo se nismo
Videli
Kućo moga detinjstva
Tuđi životi koje si primila
Izmenili su ti lice
Neizbrisivim borama
Stranci koji u tebi stoluju
Pretvorili su i mene
U tuđinca
Koji na nekom nepoznatom jeziku
Doziva duše
Davnih predaka“

Efemeris I – D. Medaković

Bili bismo i sami pamćenje, zajedno
s govorom izgubili,
da je tako u našoj vlasti zaboraviti
kao ćutati…“

Efemeris I – D. Medaković

„Al´ i sada kad su svi vidici sivi,
Kad vidimo jadnu vrednost sviju stvari,
A srušeni vere starinski oltari,
Jedna lepa nežnost još u nama živi:
Nežnost prema zemlji i rodnome kraju
Čijim nam je dahom duh nekada plenjen.
Gde i sada zvezde istim sjajem sjaju,
Isti vetar duva plodan, neizmenjen,
Iste šume, cveće i mirisi traju.
Iste ptice poju…
Samo svoja zemlja ne leži u bari
Dosade; i pored sviju iskušenja
Sve se više voli što se većma stari.

Rodna gruda – S. Pandurović

Veliki Meša Selimović u Sjećanjima kaže:
„Ništa nije dobro što ostane neobjašnjeno, niti se istorija gradi na
prećutkivanju…“
Ali i dalje nastavljaju da:
Kradu mi pamćenje,
Skraćuju mi prošlost,
Otimaju vekove.
Džamijaju crkve,
Araju azbuku,
Čekićaju grobove.
Izdiru temelj,
Razmeću kolevku.
Kud da čergam s Visokim Dečanima?
Gde da predignem Pećaršiju?
Uzimaju mi ono što nikom nisam uzeo.
Moje lavre i prestonice,
Ne znam šta je moje,
Ni gde mi je granica,
Narod mi je u najmu i rasejanju,
Pale mi tapije
i zatiru postojanstvo…“

Kosovo Polje – M. Bećković

No, reče Gospod: „Nema ništa sakriveno što se neće otkriti, ni tajno što
se neće doznati…“
Ne gubimo nadu!
Gospode, prikloni uho svoje i usliši danas i uvijek prinijete molitve naše za stradale i upokojene… Upokoji duše svih onih za čije grobove samo Ti znaš, svih onih kojih nema ko da se sjeti, svih onih kojih se sjetismo i ne sjetismo u molitvama. Neka je mir pepelu i senima naših rasutih zavičajnih grobova, grobova u Srbiji i rasejanju…

Bog nek im dušu prosti i Vječnaja im pamjat…

Staniša Lalić,
prof. književnosti i istorije umjetnosti iz Grubišnog Polja.
Od izgnanstva 1991. živi i radi u Pančevu.

Vezane vijesti:

29.10.2011. – BEOGRAD – SLUŽEN PARASTOS SRPSKIM ŽRTVAMA U HRVATSKOJ AKCIJI „OTKOS“

SLUŽEN PARASTOS SRPSKIM ŽRTVAMA U HRVATSKOJ AKCIJI „OTKOS“

Hrvatska akcija Otkos – trijumf ustaštva i fažizma!