Ideja da se uradi prebilovačka izložba, nije rođena ni u institucijama, ni u glavama nacionalnih stratega ni istoričara, nego u dušama potomaka srpskih žrtava postradalih od strane NDH
Đorđe Aleksić, Dušan J. Bastašić i Milenko Jahura na otvaranju izložbe. FOTO: UG Ognjena Marija Livanjska
Evo nam prebilovačke izložbe u Prebilovcima, u predvečerje velikog praznika osveštanja Hrama Hristovog vaskrsenja, ovdje uz mošti Svetih prebilovačkih novomučenika, ovdje gdje i treba da bude, da svjedoči i uči o prebilovačkom stradanju i vaskrsenju, da opominje prebilovačkim naravoučenijem.
Daće Bog da ova izložba proputuje Srbijom, Srpskom i srpskom dijasporom, tako da svaki Srbin dobije mogućnost da sazna i nauči o ovom simbolu srpskog stradanja.
Da proputuje svijetom i suoči neuke sa prebilovačkim bolnim naukom.
Ova izložba je mnogo okasnila. Trebala je da bude ovdje još `45 kada je i ovaj Sveti Hram trebao da bude izgraćen. Ali i nedavno, prije godinu dana, ideja da se uradi prebilovačka izložba, nije rođena ni u institucijama, ni u glavama nacionalnih stratega ni istoričara, nego u dušama potomaka srpskih žrtava postradalih od strane Nezavisne države Hrvatske, okupljenih oko UG Jadovno 1941. i SND Prebilovci.
Dr Andrej Fajgelj, tadašnji direktor KC Novoga Sada, odmah je prihvatio ovu ideju i ova institucija je u cijelosti finansirala ovaj projekat.
Mnogo je srpski narod postradao u 20 vijeku, pa i ne čudi da je sve više organizacija koje okupljaju potomke žrtava koji ne čekajući političku volju i pravi trenutak, ne hajući za političkom korektnošću, radeći gotovo u pravilu volonterski, čine sve što mogu da očuvaju sjećanje i ispišu nauk o porodičnom i zavičajnom stradanju, svjedoče o satiranju roda svoga pravoslavnog.
Ove organizacije i časni pojedinci, duboko posvećeni svojoj misiji, pored ostalog uporno ukazuju institucijama, svjetovnim i crkvenim, na teško razumljive propuste na polju očuvanja sjećanja na postradali rod naš.
Blizu trideset ovakvih organizacija i aktivnih pojedinaca, sa blagoslovom Vladike Atanasija Rakite, formiralo je prošle godine Sabranje udruženja potomaka i poštovalaca srpskih žrtava ratova u 20 vijeku.
Zahvalni smo Vladi R. Srbije, koja sve snažnije i otvorenije, podržava i finansira projekte članica Sabranja i zato nas posebno raduje da je sa nama večeras izaslanik Uprave za dijasporu Vlade Republike Srbije, gospodin Đorđe Aleksić.
U publici su bili pregaoci okupljeni oko Prebilovaca. FOTO: Slobodna Hercegovina
Nadamo se da će ovaj veliki trud biti prepoznat i od strane Svetog arhijerejskog Sabora SPC i očekujemo da će se ponovo razmotriti naša odbijena molba da se izabrani predstavnik Sabranja uključi u Odbor za Jasenovac. Sigurni smo da bi naš predstavnik, gospođa Gordana Dostanić iz udruženja Ognjena Marija Livanjska, svojim znanjem i agilnošću dala značajan doprinos radu Odbora za Jasenovac na polju kulture sjećanja na srpske žrtve, jer nas rane našeg roda najviše bole.
Isto tako očekujemo i da Muzej žrtava genocida u Beogradu, za početak barem odgovori na našu molbu da se vrijedni Milenko Jahura, izabrani predstavnik Sabranja uključi u Upravni odbor Muzeja.
U ime UG Jadovno 1941, reći ću bez uvijanja, jer ovo Sveto mjesto to podrazumijeva, da nismo zadovoljni radom pomenutih institucija.
Porazna je činjenica da u udžbenicima Srpske nema ni slova o Prebilovcima, o Jadovnu, o logorima na Pagu, o Garavicama, o Livanjskim, hercegovačkim i velebitskim jamama, o Sadilovačkoj i Glinskoj crkvi, o stradanju Srba u Podrinju.
Nema u udžbenicima ni Donje Gradine. Ona se pominje samo kao: “desna obala Save”.
U isto vrijeme, naša djeca detaljno uče o iskrcavanju u Normandiji i ratu u sjevernoj Africi.
A ko ne uči, njemu se ponovi. Prebilovci su bolan primjer.
Ova izložba je samo kamenčić a ovaj Hram nebozemne ljepote je ugaoni kamen ili čak temelj za izgradnju i usvajanje srpskog satiranja od strane Nezavisne države Hrvatske u naše trajno pamćenje. Ako i dalje budemo ovako istorijski i nacionalno neodgovorni, postoji objektivna opasnost da će se zla istorija ponoviti našoj djeci, našim potomcima.
Pored Hrama, nekoliko knjiga, internet sajtova i ove izložbe, ovdje u Prebilovcima, treba da se podigne i Memorijalni centar sa svim sadržajima koje imaju slični centri u svijetu.
Idući ka tom cilju, UG Jadovno je donatorskim sredstvima nedavno pribavilo jednu stradalničku kuću, uništenu u proteklom ratu, upravo na putu koji povezuje ovaj Dom sa novim Hramom.
Sa Blagoslovom Vladike zahumsko-hercegovačkog i primorskog Gospodina Grigorija, u toku je pribavljanje potrebnih dozvola i izrada projektne dokumentacije za podizanje Memorijalnog centra pod radnim nazivom “Prebilovačka kuća”.
Naša kuća će, ako Bog da biti mjesto gdje će pored centralnog prebilovačkog Arhiva i biblioteke, postojati i muzejsko-galerijsko-edukativni prostor kao i smještajni dio za naučnike ali i za umjetnike svih profila koji će ovdje stvarati, puneći svoja čula svim bogatstvima koje ovo sveto mjesto i hercegovačka zemlja nude.
Prebilovačka kuća će ako Bog da biti i mjesto druženja potomaka srpskih žrtava genocida počinjenog od strane Nezavisne države Hrvatske ali i kako reče Jahura, vitalni pokretački objekat svakovrsne obnove sela.
Ovaj veoma zahtjevan ali i bogougodan projekat, ne možemo realizovati sami, ali smo duboko uvjereni da će Srbi širom svijeta a onda i srpske institucije, prepoznati njegov značaj i pomoći u njegovoj realizaciji.
Kako radili, tako nam i Bog pomogao!
Obraćanje Dušana J. Bastašića na otvaranju stalne izložbene postavke «Prebilovci» u Prebilovcima, 07. avgusta 2015.
Vezane vijesti:
POKOLj PREBILOVČANA U MORINOM OTOKU
OTVORENA IZLOŽBA O STRADANjU U DRUGOM SVJETSKOM RATU
VIDEO – Izložba „Prebilovci“ – Beograd 21. maj 2015 …
SH U PREBILOVCIMA: Pobeda života Svete Hercegovačke zemlje (FOTO)