Naše muke će ostati večno i lutati svetom kao orkan, koji se nikad smiriti neće, dok se zločinci ne kazne Prva misa fra Tomislava Filipovića-Majstorovića (fra Sotone), kasnijeg najokrutnijeg koljača. Desno je fra Zvonko Lipovac, takođe ustaški koljač Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 17. novembra  2015. godine. Duge minute šutnje su prolazile. Užasne minute. Sakrio sam lice rukama i počelo mi je nešto šaptati. „Svake sekunde, svake desetine sekunde jaukne smrtno ranjeno dijete, majka, i ona majka što pod srcem nosi čedo svoje. Svake sekunde vrisne smrtno ranjen mladić, starac. Svake sekunde prsnu desetine lubanja, sijevaju sjekire, noževi, bradve. Svake sekunde prskaju mozgovi

„Staza smrti” – preko Save je Gradina, a desno kuća Pere Vukića Ne upotrebljavaju vatreno oružje da se ne bi čulo. U tome su fašisti našli veću prednost za skrivanje strahovitih masovnih zločina Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 16. novembra 2015. godine. Ustaše su govorile seljacima: – Idete na zapis u kancelariju, dezinficirati se, okupati, na onda u selo. Eno, vidite tamo preko, a odande ćemo vas raseliti no Slavoniji. Preko Save je carevala grobna tišina i zaista su se vidjele kuće. Netko je udarao šakom no daščanoj pregradi. Prelazite! Što prije ovamo! Požurite! Znamo što to znači. Osjetismo neposrednu opasnost. Odmah

Ne možemo se oteti užasnom osećaju našeg strašnog poraza u Jasenovcu. Saterani iza žice, gledamo pokolj svog naroda i ne možemo mu pomoći Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 15. novembra 2015. godine. Iznad mog boksa „bubnjanje”. Kao u Africi i mi se ovdje sporazumijevamo „bubnjarskim” znakovima. Zovu me opet hitno u „Ljudolovku”. Već sam se zgurio, jedva hodam, ali kad bi ustaše znale, koliko je u meni izlivene žuči od mržnje, živa bi me pekle. Čini mi se da me još samo ta mržnja održava u životu i da me pokreće. „Da mi je samo dočekati i vidjeti obješene razbojnike!” Jami, bolan,

Logoraši grade zid oko logora (Fotodokumentacija Politike) Jezik mi je bio suh, zavezan, a mozak prazan, dok me samo neka vatra palila po utrobi. Jede me, ždere me i grize vatreni otrov muke, očaja, mržnje, bijesa i tuge. Užas nemoći, što nismo u stanju spriječiti besprimjerne zločine. Paklene nas muke sapinju. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 17. novembra 2015. godine. U bolnicu uleti naš drug Brnčić strahovito blijed. Kako se usuđuješ? – Svi su bili uznemireni njegovom hrabrošću. Počelo je klanje, maljevanje i bradvanje. U tili čas likvidirali su dvije tisuće. Ne čuju se vrisci, samo pokatkad dječji plač! Vješto ih ubijaju.

Čim skeledžija Mita preveze 200 ljudi, dece i žena, kao da u zemlju propadnu. Nestane ih bez traga i glasa.   Danijel Ozmo: Jasenovac – Ulaz u Pakao, oficirsko naselje, hodnik maljeva i skela Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 13. novembra 2015. godine. Mase se pomiču, golema ih fašistička zmija po redu guta u Gradini! Vjetar podiže prašinu i zamuti horizont tamo prema Košutarici. Kroz laku su se maglicu micale šarene grupe ljudi sa crvenim, bijelim, crnim i modrim odijelima bosanskih seljaka. Noseći u naramku djecu, majke su, osim toga, još vodile iza sebe dvoje, troje i četvero djece. Vukle su ih

Na putu u logor Po nasipu uz Savu kuljale su nepregledne mase žena, dece, seljaka u bosanskoj nošnji. Masa se polako micala prema logoru i kraj im se nije mogao sagledati Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 12.  novembra 2015. godine. Od neprekidnih užasnih utisaka, mrcvarenja i mučenja, koji su u vrtoglavom tempu nadirali u mozak, otkazao je naš aparat za primanje. Nastupilo je novo oboljenje: naročito duševno stanje, „stupuroza”. Što smo mi sada? U nas manjka normalni odraz zbilje? Duševna kadaverizacija! To je i bio cilj fašizma! Još se naši pobijeni drugovi tu pred nama grče i trzaju… Mi ih tupo gledamo.

Po završetku Drugog svjetskog rata, pobjedom antifašističke koalicije, na mjestima masovnih zločina genocida, u koncentracionim logorima sačuvani su autentični objekti i dokumenti i osnovani memorijalni muzeji i spomen područja (Aušvic, Dahau, Treblinka, Mauthauzen i dr) i to ne samo u zemljama antifašističke koalicije, već i u zemljama agresorima u Drugom svjetskom ratu. Ove značajne muzejske institucije, cijenjene i posjećene, svojom tematikom i originalnom građom, ne samo da podsjećaju i upozoravaju, nego i objašnjavaju uzroke i posljedice genocida totalitarističkih režima. Zahvaljujući kroatocentričnoj politici bivšeg komunističkog režima, na teritoriji bivše SR Hrvatske poslije Drugog svjetskog rata uništeni su autentični objekti i lokaliteti ustaškog genocida nad srpskim narodom, pa je takva sudbina zadesila